REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10104/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, od 16. listopada 2023., broj: 54. Pp- 2773/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe ok. B. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u izrečenu novčanu kaznu 1.580.00 eura (tisuću petsto osamdeset eura), vrijeme uhićenja od 8. rujna 2023. do 23. rujna 2023. uračunava kao 637,12 eura (šesto trideset sedam eura i dvanaest centi) novčane kazne, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 942,88 eura (devetsto četrdeset dva eura i osamdeset osam centi), koju je dužan platiti u roku 90 dana po primitku ove presude, a ako u navedenom roku plati 2/3 te novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. B. M. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se pobijana presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, okr. B. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, od 6. listopada 2023., broj: 54. Pp-2773/2023-11, proglašen je krivim okr. B. M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je, nakon pojedinačno utvrđenih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 1.580,00 eura, u koju je uračunato vrijeme uhićenja kao 597,25 eura novčane kazne, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 982,75 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 te novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 mjeseci.

3. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik, po branitelju, odvjetniku Daliboru Diviću, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i zbog prekršajnopravnih sankcija. Predlaže da se u pobijanom dijelu pobijana presuda preinači u oslobađajuću, a podredno da se ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije logično da su se policijski službenici vozilom zaustavili na susjednom mostu u odnosu na kuću okrivljenika, također, ispitani svjedoci osporavaju da bi okrivljenik bio zatečen od strane policijskih službenika kako upravlja vozilom, već da je bio u dvorištu, a u vezi toga da nedostaje i službena zabilješka u spisu.

6.1. Suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.2. Naime, ispitani svjedok T. V., policijski službenik, u odnosu na utvrđenje prekršaja iskazivao je okolnosno i neproturječno, jasno navodeći da su okrivljenika sreli na putnom mostu kod susjedne kuće (dakle, očito su čekali povratak okrivljenika) te da je uočio okrivljenika koji je vozilom skrenuo u dvorište svoje kuće, na adresu u odnosu na koju su prethodno imali dojavu o obiteljskom nasilju. Dakle, vozač vozila, tj. okrivljenik, utvrđen je neposrednim zapažanjem, pri čemu valja reći da je Zapisnik o alkotestiranju potpisan od strane okrivljenika. Isto tako, nisu kontradiktorni iskazi drugih ispitanih svjedoka u odnosu na onaj policijskog službenika, dapače, oni se poklapaju. Naime, svjedokinja S. K., okrivljenikova izvanbračna supruga, navodi da joj nije poznato da bi okrivljenika policija zatekla dok je upravljao automobilom pod utjecajem alkohola, nego jedino da je on već bio u dvorištu, kada su nakon njega došli policijski službenici, što se zapravo poklapa s iskazom ispitanog policijskog službenika. Dakle, dio njezinog iskaza: „..tako da nije točno da bi ga zatekli dok je upravljao vozilom, jer on nije bio u autu, već je stajao vani“, ne pobija iskaz policijskog službenika, jer svjedokinja očito nije upoznata s tim što je prethodilo takvom slijedu događaja o kojem ona govori. Drugi ispitani svjedoci, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ne osporavaju počinjenje prekršaja, zapravo oni i ne govore o tom prekršaju. Međutim, za primijetiti je da svi oni govore o tome da okrivljenik ima značajnih problema s alkoholom, što je, uzimajući u obzir i da je predmetni prekršaj nasilja u obitelji počinjen u alkoholiziranom stanju, dodatna indicija da je okrivljenik počinio navedeni prometni prekršaj. Nadalje, činjenica nepostojanja službene zabilješke je sasvim irelevantna, jer se dokazivanje provodi svim dostupnim dokazima, a treba uzeti u obzir i da se službena zabilješka sastavlja prilikom izvida prekršaja te da služi prvenstveno tužitelju radi otkrivanja prekršaja i počinitelja prekršaja.

6.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i tako utvrdio povredu iz čl. 196. toč. 6. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud vrijeme lišenja slobode okrivljenika uračunao kao 597,25 eura umjesto kao 637,12 eura. Time je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. toč. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

7.1. Naime, prema podacima u spisu (Izvješće o uhićenju te Potvrda o prestanku zadržavanja), okrivljenik je bio uhićen 8. rujna 2023., a pušten je na slobodu 23. rujna 2023.

7.2. Odredbom čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.“

7.3. Citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se prilikom uračunavanja izjednačuje „svaki započeti dan“ lišenja slobode, a to znači da uračunavanje treba izvršiti po kalendarskom vremenu. U ovom predmetu je nedvojbeno da je okrivljenik bio lišen slobode od 8. rujna 2023. do 23. rujna 2023. znači 16, a ne 15 dana, kako mu je uračunao prvostupanjski sud. Stoga je, u izrečenu novčanu kaznu, lišenje slobode trebalo uračunati kao 637,12 eura, kako je to i navedeno u toč. I. izreke ove presude.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenik u žalbi navodi da su prestroge jer okrivljenik ima šestero djece i unučad te je lošeg financijskog stanja. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru navodi kako neće moći ostvarivati zaradu, također da brine o svojoj majci, da je uzdržava i da mu je vozilo potrebno radi njenog zdravstvenog stanja. Prilaže ugovor o doživotnom uzdržavanju i medicinsku dokumentaciju.

8.1. Razmotrivši odluku o novčanim kaznama, po ocjeni ovog suda, okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, u dostatnoj su mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

8.2. Prvotupanjski sud je olakotnim okolnostima cijenio okolnosti koje su istaknute u žalbi, a otegotnim je cijenio okolnost da je okrivljenik pravomoćno osuđen zbog prometnih prekršaja i prekršaja s elementima nasilja u obitelji. Za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, dok je za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, dakle, okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u zakonom propisanim minimumima. Po ocjeni i ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti promet a na cestama teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog, uzimajući u obzir raniju prekršajnu osuđivanost (između ostalog, i za teže prometne prekršaje). Okolnosti koje se navode u žalbi nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio tako lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Stoga je, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. ožujka 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu, tužitelja i Hrvatskom zavodu za socijalni rad.