REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1159/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića član vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M., OIB ..., iz V., S., koju zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u R., protiv tuženika A. b. d.d., OIB ..., Z., koga zastupa Z. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4229/2022-3 od 31. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-580/2019-31 od 30. rujna 2022., u sjednici od 6. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4229/2022-3 od 31. siječnja 2023. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 580/2019-31 od 30. rujna 2022. u toč. I., II., III. i IV. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope pobliže navedene u toč. I. izreke, te je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti iznose od 3.085,83 kn/409,56 eur i 14.205,48 kn/1.885,39 eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude (toč. II. i III. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 9.046,00 kn/1.200,61 eur s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan (toč. V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (toč. II. izreke).
3. Postupajući po rješenju ovog suda broj Revd 2103/2023-2 od 11. srpnja 2023. tuženik je pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju u odnosu na prvo dopušteno pitanje koje glasi:
„Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“.
4. U odnosu na drugo revizijsko pitanje tuženik je naveo da odustaje od podnošenja revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu sklopljenog 10. siječnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna kaluzula), te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope.
8. Na temelju utvrđenja da se o spornim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovarano, zbog čega su iste ništetne, nižestupanjski prihvatili su kao osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.085,83 kn/409,56 eur i 14.205,48 kn/1.885,39 eur s pripadajućim zateznim kamatama.
9. U nižestupanjskim presudama sudovi su se pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali I ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP).
10. Tuženik naznačenim pitanjem u reviziji osporava pravilnost primjene odredbi čl. 81. st. 4. ZZP, pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope I valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka zaposlenika tuženika Igora Unkovića kojeg je predložio na tu okolnost, a u postupku je osporavao izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača, međutim, nižestupanjski sudovi mu nisu dopustili nikakvo dokazivanje u tom smjeru.
11. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.
12. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP određeno je:
Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.),
Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
13. U ovom postupku tuženik je predložio dokaz saslušanjem zaposlenika I. U. da se pojedinačno pregovaralo i da je predniku tužiteljice davao odgovarajuće obavijesti prilikom sklapanja ugovora o kreditu. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koje je predložen nije bila predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavlja odlučni dokaz koji bi utjecao na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku (trgovcu) dopušteno je, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).
14. S obzirom na navedeno, osnovano revident smatra da se odredbi čl. 81. st. 4. ZZP i procesnoj ravnopravnosti stranaka protivi zaključak suda da se o spornim odredbama potrošačkog ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, kada je revident predložio da se na te okolnosti sasluša zaposlenik revidenta, a sud je odbio taj dokazni prijedlog revidenta.
15. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (zaposlenika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“
16. Nižestupanjski sudovi su neosnovano odbivši dokazni prijedlog tuženika saslušanjem svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja, takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st.
4. ZZP.
17. Na temelju svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci, pozivom na odredbu čl. 391. st. 7 ZPP.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
