Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-355/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š., D. M. V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u O. društvu P. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. društvu G. i p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2468/2019-20 od 12. siječnja 2022. ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2468/2019-26 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Žalbe stranaka se odbijaju kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2468/2019-20 od 12. siječnja 2022. koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2468/2019-26 od 17. veljače 2022. u pobijanom dijelu (za iznos od 7.200,00 kn na ime neimovinske štete, te dosuđenih zateznih kamata za dosuđeni iznos, te parničnih troškova).

II Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna stranka naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom koja je ispravljena rješenjem odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku A. O. d.d., Z., OIB: …, da isplati tužitelju J. Š., D. M. V., OIB: …, iznos od 10.100,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a (NN 78/15), koja teče od 5. srpnja 2019. do isplate, te na ime parničnog troška isplati iznos od 9.175,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. siječnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a (NN 78/15) sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te odluke stranke su izjavile dopuštene i pravovremene žalbe, s tim da je tuženik a nakon ispravka presude ustrajao u svim žalbenim navodima koji se odnose na odluku u dijelu u kojim je odučeno o troškovima parničnog postupka.

Tužitelj žalbom pobija pobijanu odluku o troškovima jer mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi i to iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da mu se dosude svi zatraženi troškovi parničnog postupka jer su bili potrebni za vođenje parnice pa shodno tome traži da se preinači pobijana odluka u pobijanom dijelu a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je i trošak žalbe.

Tuženik žalbom pobija odluku u dijelu kojim je dosuđena neimovinska štete i to za iznos od 7.200,00 kuna (neimovinska šteta utvrđena u iznosu od 16.500,00 kuna, za to je već ranije plaćeno 7.100,00 kuna; dakle ne pobija iznos od 2.200,00 kuna na ime dosuđene neimovinske štete, te iznos imovinske štete od 700,00 kuna), te dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos i to sve iz žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP, te traži da se pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev odnosno da se na dosuđeni iznos dosude zatezne kamate od presuđenja ili podredno pobijana odluka u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalba se podnosi i glede odluke o troškovima i to iz razloga jer prvostupanjski sud nije vodio računa da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev što ima učinak povlačenja tužbe a utiče na troškova postupka. Zatražen je trošak žalbe.

3. Na žalbu tuženika je odgovoreno i zatražen trošak odgovora na žalbu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguravatelj vozila reg. oznake … u kojem se nalazio kao putnik i koje vozilo je imao prometnu nesreću 15. ožujka 2019. naknadi kako neimovinsku tako i imovinsku štetu.

6. Prvostupanjski sud je temeljem raspravne građe odnosno dokaza u točki 3. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:

- da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te odgovorenost tuženika, te da je tuženik već ranije isplatio tužitelju iznos od 7.100,00 kuna na ime neimovinske štete,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice, natučenje s oguljotinama desne šake i natučenje s oguljotinama lijeve potkoljenice,

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. B. Š. proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta deset dana a manjeg intenziteta 60 dana te da je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, da je postojao i sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana te manjeg intenziteta tri tjedna, odnosno 21 dan,

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno i zakonito ocijenio da u konkretnom slučaju, dakako imajući u vidu utvrđenu težinu povreda i okolnosti konkretnog slučaja je opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu. Cijeneći sve kvalifikatorne kriterije o kojima ovisi visina neimovinske štete za konkretan slučaj utvrdio da je to iznos od 16.500,00 kuna a s obzirom da je već ranije isplaćeno 7.100,00 kuna na ime imovinske štete dosudio iznos od 9.400,00 kuna i to sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakako, prvostupanjski sud je pored ovog iznos dosudio i 700,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, no ovaj dio prvostupanjske odluke kako je već rečeno žalba tuženika ne pobija.

8. Žalba tuženika pokušava a glede glavne stvari u pobijanom dijelu dovesti u pitanje prvostupanjsku odluku.

9. Kako je već rečeno žalba tuženika pobija odluku u pobijanom dijelu i zbog bitnih povreda parničnog postupka, no u tom dijelu žalba nije konkretizirana, a ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud kao drugostupanjski ne nalazi neku od povreda navedenih u tom članku.

10. Dalje, žalba tuženika smatra da prvostupanjski sud nije u konkretnom slučaju mogao primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su IV-47/2020-5) odnosno da nije mogao retroaktivno primijeniti nove Orijentacijske kriterije. Međutim, taj žalbeni navod ne stoji jer je u obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno da se imaju novi Orijentacijski kriteriji primjenjivati na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenje (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Također, nije opravdan ni žalbeni navod tuženika da bi ako se i ne prihvati da se ne mogu primijeniti novi Orijentacijski kriteriji da bi neimovinska štete u pobijanom dijelu (7.200,00 kuna) bila previsoko dosuđena, jer kako je već navedeno cijeneći okolnosti konkretnog slučaja te sve kvalifikatorne kriterije koji utiču na utvrđenje iznosa dosuđeni pobijani iznos je u skladu sa sudskom praksom u ovakvim i sličnim slučajevima.

11. Što se tiče dosuđenih zateznih kamata na dosuđeni iznos (i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva), ne stoji žalbeni navod da bi zatezne kamate trebalo dosuditi od dana presuđenja. Ovo iz razloga jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženikova obveza naknade štete (kako neimovinske tako i imovinske) dospjela na dan kada je tuženik primio odštetni zahtjev. Prema tome odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos je pravilna i zakonita te je prvostupanjski sud pod točkom 21. obrazloženja pobijane odluke pravilno otklonio taj prigovor tuženika u kojem prigovoru tuženik ustraje i u žalbi, dakako neosnovano.

12. Stranke pobijaju odluku o troškovima postupka i to kako je već rečeno tužitelj što mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi, a tuženik što smatra da je odluka o troškovima nezakonita pogotovo iz razloga što sud prilikom donošenja odluke o troškovima nije uzeo u obzir da je tužitelj podneskom od 7. srpnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev koje smanjenje ima učinak povlačenja tužbe a što utiče i na trošak postupka.

13. U odnosu na žalbu tužitelja a glede nedosuđenih zatraženih troškova navednih u točki 25. obrazloženja pobijane odluke za istaknut je da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ti podnesci nisu bili nužni za vođenje ove parnice (članak 155. ZPP). To iz razloga jer podnesak da je uplaćena sudska pristojbe nije bio potreban jer obveza plaćanja sudske pristojbe dospijeva u trenutku podnošenja tužbe, a podnesak kojim se očituje na odgovor na tužbu nije bio potreban a uostalom to očitovanje moglo se izvršiti i na samom ročištu dok podnesak od 18. lipnja 2020. u konkretnom slučaju nije bio potreban jer je nakon toga a po provedenom vještačkom nalazu i mišljenju tužbeni zahtjev smanjen za iznos kako je to navedeno u tužbi, dok podnesci kojim se požuruje sud u postupanju također nisu bili potrebni jer za to nije bilo nikakve potrebe jer je sud u ovoj parnici uobičajeno postupao, odnosno nije bilo neopravdanog duljeg nepostupanja u ovoj parnici koje bi opravdavalo požurivanje postupanja u istoj. Stoga žalba tužitelja, a kako se ne dovodi u pitanje sama visina dosuđenog iznosa (nakon ispravke presude dosuđeni trošak iznosi 9.175,00 kuna) koja je u skladu sa važećom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), to ista i nema svog opravdanja.

14. Što se tiče žalbe tuženika glede troškova istina je da je tužitelj a s obzirom na nove Orijentacijske kriterije prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačio tužbu, no potom je a nakon provedenog vještačkog nalaza i mišljenja smanjio tužbeni zahtjev na početni iznos kao u tužbi, a povodom toga nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a nije došlo ni do promjene bodovnog razreda prema Tarifi, tako da u ovom konkretnom slučaju to i ne utiče na troškove parničnog postupka.

15. Zatraženi su troškovi žalbe, no kako niti jedna stranka nije uspjela povodom žalbe ti zahtjevi su odbijeni kao neosnovani (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP). Također tužitelj je zatražio i trošak odgovora na žalbu, no ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. i člankom 155. ZPP). Stoga je i trebalo odbiti zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovane te je i odlučeno kao u točki II izreke.

16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 6. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković