REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1006/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. V. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik J. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., protiv tuženice Opće bolnice Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. R. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-506/2020 od 28. srpnja 2020., kojim je djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-114/18 od 21. svibnja 2020. i odbačena je tužba, u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-506/2020 od 28. srpnja 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 40.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 32.000,00 kn od 02. listopada 2018. pa do isplate, a na iznos od 8.250,00 kn od presuđenja pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 13.680,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko određenog iznosa od 13.680,00 kuna, a do zatraženog iznosa.".
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-114/2018 od 21. svibnja 2020. u toč. I. izreke u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 32.000,00 kn sa zateznom kamatom, te naknada imovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom, te u odluci o naknadi parničnog troška u toč. II. izreke za tužiteljici dosuđeni parnični trošak u iznosu od 12.865,60 kn sa zateznom kamatom.".
2.1. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:
"Prihvaća se žalba tuženika te se ukida citirana presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke, u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena naknada imovinske štete u iznosu od 3.250,00 kn (preko iznosa od 5.000,00 kn do iznosa od 8.250,00 kn) sa zateznom kamatom i tužba s tim dijelom tužbenog zahtjeva odbacuje.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 814,40 kn (preko iznosa od 12.865,60 kn do iznosa od 13.680,00 kn) sa zateznom kamatom.
Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku žalbeni trošak u iznosu do 189,00 kn u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.".
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3383/2020-2 od 28. travnja 2021. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećih pravnih pitanja:
"Može li sud dopustiti preinaku tužbe i bez postojanja izričite zakonske odredbe ako utvrdi da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao istu ranije preinačiti, jer mu nisu bili dostupni svi potrebni podaci (odlučne činjenice), uz uvjet svrsishodnosti dopuštenja takve preinake radi konačnog rješenja odnosa među strankama?" "Smatra li se svrsishodnim dopustiti preinaku tužbe u postupku radi naknade neimovinske i imovinske štete zbog nepostojanja svih odlučnih činjenica do provođenja vještačenja, nakon kojeg je povišen iznos potraživanja u dijelu na ime tuđe pomoći i njege, dok je istodobno smanjen cjelokupni iznos potraživanja na ime naknade imovinske i neimovinske štete, a koji je u tužbi bio naznačen u jedinstvenom iznosu?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 400. ZPP, zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju i odluči sukladno revizijskim navodima, te da tužiteljici dosudi trošak podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, s pripadajućim zateznim kamatama.
5. U odgovoru na reviziju, tuženica je predložila odbijanje revizije, uz naknadu troškova podnošenja odgovora.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku odluku ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
8. Tužiteljica je tužbom zatražila naknadu štete u ukupnom iznosu 47.000,00 kuna, od čega 45.000,00 kuna po osnovi naknade neimovinske štete, te iznos 2.000,00 kuna po osnovi naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. Prije održavanja pripremnog ročišta zatražila je po osnovi naknade imovinske štete daljnji iznos 3.000,00 kuna (ukupno 5.000,00 kuna), te po osnovi naknade neimovinske štete iznos 45.000,00 kuna (što sveukupno čini 50.000,00 kuna). Nakon održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka, te provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je po osnovi naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege povećala tužbeni zahtjev zatraživši ukupan iznos 8.250,00 kuna (3.250,00 kuna više od ranijeg tužbenog zahtjeva), dok je po osnovi naknade neimovinske štete smanjila tužbeni zahtjev zatraživši iznos 32.000,00 kuna (što sveukupno čini iznos 40.250,00 kuna).
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da nije došlo do preinake tužbe i prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti.
10. Drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da je u konkretnom slučaju tužiteljica preinačila tužbu s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za iznos 3.250,00 kuna nakon zaključenja prethodnog postupka, protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP. Stoga je drugostupanjski sud djelomično prihvatio žalbe tuženice te je prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuo primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP i u navedenom dijelu odbacio tužbu.
11. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (nakon održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom medicinskom vještačenju) tužiteljica je u tom dijelu preinačila tužbu.
12. Prije donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu (21. svibnja 2020.), 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19).
12.1. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je dosadašnjim st. 2. istog članka (obzirom na odredbu čl. 39. ZID ZPP/19 sada st. 3. navedenog članka) propisano da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
12.2. Odredbom čl. 39. ZID ZPP/19 u čl. 190. iza st. 1. dodan je novi st. 2., koji glasi:
Iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
12.3. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku.
13. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, navedena iznimka je u primjeni u svim parničnim postupcima koji su bili u tijeku pred sudovima prvog stupnja 1. rujna 2019. (tako i u odluci broj Rev 852/2022-2 od 5. travnja 2023.), dakle i u ovom konkretnom postupku.
14. Obzirom na u reviziji postavljena pitanja, valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022.
14.1. U predmetu koji je razmatrao Ustavni sud Republike Hrvatske, drugostupanjski sud je također ocijenio je da podnositeljica nije bila ovlaštena za preinaku tužbe jer je već bio zaključen prethodni postupak, odnosno parnica se nalazila u fazi glavne rasprave. Prema mišljenju drugostupanjskog suda u tom predmetu, povećanje tužbenog zahtjeva nije se moglo opravdati ni medicinskim vještačenjem provedenim nakon zaključenja prethodnog postupka. Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da nema dvojbe da čl. 190. ZPP kojim su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, te da je svrha tog postupovnog ograničenja prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava. Međutim, ocjenjuje da zbog formalističkog stajališta da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama ZPP i okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud nije ni pokušao sagledati postoje li u konkretnom slučaju okolnosti koje opravdavaju preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, Ustavni sud je ocijenio da postupanje drugostupanjskog suda u toj situaciji, način na koji je primijenio čl. 190. st. 1. ZPP, nije bilo razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži (i to i prije izmjena iz 2019.) čime je narušena sama bit prava na pristup sudu zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava (od čega polazi i odluka ovog suda broj Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023.).
15. U ovom konkretnom slučaju, odlučujući o dopuštenosti preinake, drugostupanjski sud nije uzeo u obzir citiranu odredbu čl. 39. ZID ZPP/19, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19.
16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda, valjalo je drugostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje, sukladno odredbi čl. 394. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. ZPP.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.
