Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-35/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene Lj. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi druge osobe E. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kv I-366/2023 (K- 15/2015.) od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba druge osobe E. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Puli-Pola, broj Kv I-366/2023 (K- 15/2015.) od 4. siječnja 2024., pod točkom I izreke produljene su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kv I-306/2023 (K-15/2015.) od 29. studenoga 2021. na način da je Z. banci d.d. naloženo da E. M. OIB.: … ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga E. M., uskrati isplatu i raspolaganje oročenim iznosom od 1.300.000,00 eura (jedanmiliontristotisuća eura) na računu broj: …, te isplatu i raspolaganje oročenim iznosom od 276.849,89 eura (dvjestosedamdesetšesttisućaosamsto- četrdesetdevet eura i osamdesetdevet centi) na posebnom računu s osnova zapljene sredstava broj: ….

1.1. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da privremena mjera iz točke I može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, time da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te će donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela druga osoba E. M., po punomoćniku, odvjetniku J. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 2. ZKP/08.) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine rješenje Županijskog suda u Puli-Pola, broj: Kv-I-366/2023. od 4. siječnja 2024. i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žalitelj tvrdi da mu je "blokirana imovina" u ukupnom iznosu od 1.853.699,78 eura, što je u očitom nerazmjeru s visinom imovinske koristi čije se oduzimanje predlaže.

5.1. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, iz izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je protivniku osiguranja, ovdje žalitelju E. M. zabranjeno raspolagati iznosom od 1.300,000,00 eura i iznosom od 276.849,89 eura, koji se iznosi nalaze na dva računa u Z. banci d.d. Slijedom navedenog nije u pravu žalitelj da mu je "blokirana imovina" u iznosu od 1.853.699,78 eura, jer isto ni ne proizlazi iz sadržaja prvostupanjskog rješenja.

5.2. Pritom nije povrijeđeno načelo razmjernosti odnosno pravo mirnog uživanja vlasništva, na što ukazuje žalitelj, jer imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, a koja podliježe oduzimanju, ne mora nužno odgovarati vrijednost koristi navedenoj u činjeničnom opisu radnje kaznenog djela koje je predmet optužbe. Naime, imovinska korist koja se treba oduzeti, ako se utvrdi da je ostvarena kaznenim djelom, nije samo izravna korist koja se sastoji od svakog uvećanja ili sprečavanja umanjenja imovine do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela (a koja se, u pravilu, navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci presude), nego to može biti i neizravna korist, dakle svaka druga korist koja je dobivena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je ona promijenjena ili pretvorena, a to je, naravno, predmetom dokazivanja ostvarenja takve koristi tijekom postupka. Zbog toga okolnost da je privremenom mjerom određeno osiguranje iznosa većeg od onog navedenog u opisu radnje kaznenog djela u optužnici ne predstavlja prekomjeran teret u odnosu na ustavnim i konvencijskim pravom zajamčeno mirno uživanje prava vlasništva.

6. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je u skladu s člankom 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.