Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-44/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv istražnog zatvorenika M. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi istražnog zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kov-47/2023 od 18. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba istražnog zatvorenika M. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke na temelju članaka 140. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. 80/22. – dalje: ZKP/08.), istražnom zatvoreniku izrečena je stegovna kazna ograničenja posjeta i dopisivanja u trajanju od 30 (trideset) dana. Pod točkom II. pobijanog rješenja određeno je da se ograničenje posjeta i dopisivanja ne odnosi na veze zatvorenika s braniteljem i susrete s konzularnim službenikom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik M. L. po branitelju, odvjetniku J. Č. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o stegovnoj mjeri, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno preinači rješenje prvostupanjskog suda na način da izrekne stegovnu kaznu ograničenje posjeta i dopisivanja u kraćem trajanju od 7 dana.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žalitelj naznačenu žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja konkretizira tvrdnjom da se analizom sadržaja službenih bilješki R. G. i A. B. ne može zaključiti da se radi o bitno suglasnim izjavama budući da se o navodnom sadržaju izgovorenih riječi ne slažu navedene bilješke, pri čemu se ne radi o neznatnim razlikama u interpretaciji, već o sadržajno potpuno različitim navodnim izjavama istražnog zatvorenika, no taj prigovor nije osnovan.
4.1. Službenik pravosudne policije R. G. naveo da je dana 10. siječnja 2024. istražnog zatvorenika doveo do ambulante na vađenje krvi i rekao mu da sjedne na klupu nakon čega je istražni zatvorenik ustao iako nije bio pozvan i došao do ulaza u ambulantu, potom je upozoren da ne smije ulaziti, a niti šetati po hodniku bez pozva i odobrenja policijskog službenika. Unatoč upozorenju, istražni zatvorenik se negodujući vratio do klupe uz bezobrazno izražavanje „da su svi retardirani, da nemaju pojma i da je sve ovo za kurac“. Potom je upozoren na nedolično ponašanje, te mu je izvađena krv i vraćen je na Odjel, pri čemu mu je dan papir da se očituje o svom ponašanju.
4.2. Iz službene zabilješke A. B. proizlazi da je 10. siječnja 2024. istražni zatvorenik doveden na vađenje krvi, te je prije dolaska na red u par navrata dolazio do vrata ambulante, iako nije bio pozvan od strane službenika pravosudne policije niti medicinskog osoblja, povišenim tonom je prigovarao da nemaju pojma o poslu i da su nesposobni.
4.3. Iz ovih izjava razvidno je da dvije osobe iznose svoja zapažanja i saznanja na temelju iskustvenog doživljaja iste situacije, pri čemu njihovi iskazi nisu u nesuglasju već se međusobno nadopunjuju. Pritom se, suprotno tvrdnju žalitelja, uopće ne radi o tako značajnim razlikama koje bi ukazivale da se ne radi o vjerodostojnim iskazima.
5. Naime, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud iznio razloge na temelju kojih je zaključio da je istražni zatvorenik M. L. odgovoran za stegovni prijestup za koji je upravitelj zatvora predložio izricanje stegovne kazne sukladno članku 140. stavak 1. ZKP/08, navodeći da je svoja utvrđenja temeljio na prihvaćenoj bilješki službenika pravosudne policije R. G., koji je bio prisutan inkriminiranom događaju, s obzirom da je toga dana imao zaduženje dovesti istražnog zatvorenika M. L. na vađenje krvi i izjavi medicinske sestre A. B. koja je toga dana bila na svom radnom mjestu na Odjelu zdravstvene zaštite u zatvorenika u ambulanti zatvora .
6. Stoga, cijeneći sve okolnosti i dvije međusobno nadopunjujuće izjave, pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je istražni zatvorenik počinio stegovni prijestup nedoličnog ponašanja pred službenim osobama opisan člankom 140. stavak 2. točka 7. ZKP/08., te mu je prvostupanjski sud ispravno i na zakonu osnovano izrekao stegovnu kaznu ograničenja posjeta i dopisivanja u trajanju od 30 (trideset) dana, koju kaznu nalazi primjerenom kao i primjerenog trajanja i drugostupanjski sud. Pritom nije osnovan prijedlog žalitelja drugostupanjskom sudu da preinači rješenje prvostupanjskog suda na način da se istražnom zatvoreniku izrekne stegovna kazna ograničenja posjeta i dopisivanja u kraćem trajanju, odnosno u trajanju od 7 (sedam) dana. Naime, trajanje stegovne kazne u vremenu kraćem od onog koje je odredio prvostupanjski sud ne ukazuje se prihvatljivim u konkretnom slučaju, a imajući u vidu ustrajnost istražnog zatvorenika u nedoličnom ponašanju prema dvijema službenim osobama, pri čemu je bio na isto upozoren no unatoč upozorenju je nastavio s glasnim negodovanjem uvredljivog sadržaja. Sve navedeno ukazuje na nekritičnost istražnog zatvorenika prema vlastitom ponašanju, te se predloženo vrijeme od sedam dana ne ukazuje dostatnim da istražni zatvorenik sagleda svoje postupke.
7. Pritom nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostalo neutvrđeno da li je riječ o nedoličnom ponašanju samo pred drugim zatvorenicima ili samo pred službenim osobama ili pak pred drugim zatvorenicima ili službenim osobama, s obzirom da su službene osobe u pobijanom rješenju jasno naznačene, a počinjenje prijestupa pred službenim osobama je vidljivo i iz samog opisa kronologije događaja.
8. Slijedom izloženog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., riješiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
