Poslovni broj: Gž-2858/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju R. K., protiv tuženog D. A., OIB: ..., iz Republike Srbije, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8671/2023 od 20. studenog 2023., 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8671/2023 od 20. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio nenadležnim za suđenje u ovom postupku, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 28.610,59 kuna na ime stečenog bez osnove, a u vezi s isplatom nepripadnog dijela starosne mirovine utvrđenom rješenjem tužitelja - Područne službe u Zagrebu broj 209850 od 26. svibnja 2014.

4. Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi da je ovdje tuženik protiv gore spomenutog rješenja uložio žalbu drugostupanjskom tijelu tužitelja, a koja je žalba odbijena, nakon čega je ovdje tuženik podnio tužbu za poništenje rješenja ovdje tužitelja Upravnom sudu Republike Hrvatske koji je presudom poslovnog broja Usl- 2906/16 od 21. rujna 2018. odbio takav tužbeni zahtjev, a koja je odluka Upravnog suda potvrđena odlukom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-335/2019 od 16. svibnja 2019. Iz stanja u spisu predmeta također proizlazi da je prebivalište tuženika u R. u Srbiji.

5. Na takvo stanje u spisu prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 16. stavka 3. ZPP-a, donio naprijed opisano pobijano rješenje koje ovaj drugostupanjski sud kao pravilno i zakonito u cijelosti prihvaća, a iz razloga kako slijedi.

5.1. Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/2017. i 67/2023.; dalje: ZMPP-a) propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

5.2. Odredbom članka 4. stavka 1., Odjeljka I., Poglavlja II. Uredbe propisano je da se, podložno toj Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice.

5.3. Odredba članka 6. stavka 1. Odjeljka I., Poglavlja II. Uredbe propisuje da se nadležnost sudova države članice, ako tuženik nema domicil u državi članici, u skladu s člankom 18. stavkom 1., člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice.

5.4. S obzirom da je člankom 46. stavkom 2. ZMPP-a, kao zakona države članice (Hrvatske) kojim se, među ostalim, uređuje i nadležnost sudova u pravnim stvarima s međunarodnim obilježjem, propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja o tome da primjena Uredbe ne dolazi u obzir u konkretnom slučaju, a to s obzirom da tuženik nema prebivalište na području države članice nego u Srbiji.

6. Napokon, a s obzirom da se tužitelj u žalbi poziva i na odredbu članka 58. stavka 3. Zakona o parničnom postupku kojom je bilo propisano da se u sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti, za navesti je da je spomenuti članak u cijelosti brisan i to člankom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.).

7. Slijedom svega navedenog, a budući da ni preostalim žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju ni zakonitost ni pravilnost pobijane odluke, na temelju odredbe članka 380. t. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 6. ožujka 2024.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.