Poslovni broj: Usž-3134/23-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz P. u., kojeg zastupa opunomoćenik Đ. Č., odvjetnik u P., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P., radi poreza na kuće za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 8 UsI-713/2021-8 od 28. rujna 2021., na sjednici održanoj 6. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 8 UsI-713/2021-8 od 28. rujna 2021. i sudi:

1. Poništava se rješenje tuženika klasa: UP/II-410-01/19-01/48, urbroj: 2163/1- 18-09/1-20-02 od 14. listopada 2020.

2. Poništava se rješenje Općine M., Upravnog odjela za proračun i financije, klasa: UP/I-410-15/17-01/1306, urbroj: 2168/02-04/6-17-1 od 16. lipnja 2017.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.347,97 eura u roku od 30 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 8 UsI-713/2021-8 od 28. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II- 410-01/19-01/48, urbroj: 2163/1-18-09/1-20-02 od 14. listopada 2020. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je podnio žalbu iz sadržaja koje proizlazi da je podnesena iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS). U bitnome ističe da ne koristi kuću na koju mu je utvrđen porez niti je kuća u stanju da bi se mogla koristiti. Ističe da zapisnik od 19. rujna 2016. nije sastavio upravni odjel koji je vodio postupak pa da se ne može smatrati da je očevid proveden u konkretnom upravnom postupku. Osporava da se radi o kući koja se može koristiti jer u kući ne postoje osnovni uvjeti za korištenje, kuhinja nije opremljena, ne može se koristiti tuš niti wc, nema tople vode, nije napravljena kotlovnica. Ističe da se činjenično stanje može utvrditi jedino dokazima koje je prvostupanjski sud odbio te da su povrijeđena njegova prava u postupku. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i obveže tuženika da tužitelju nadoknadi troškove spora uvećane za trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-623/22-3 od 1. lipnja 2022. je u povodu žalbe tužitelja poništena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 8 UsI-713/2021-8 od 28. rujna 2021. te je poništeno i rješenje tuženika, klasa: UP/II- 410-01/19-01/48, urbroj: 2163/1-18-09/1-20-02 od 14. listopada 2020. i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kuna u roku od 30 dana.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj: U-zpz-36/2022-5 od 22. kolovoza 2023. ukinuo navedenu presudu ovog Suda od 1. lipnja 2022. i predmet vratio ovom Sudu na ponovno rješavanje.

7. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi da ovaj Sud nije poništio prvostupanjsko rješenje od 16. lipnja 2017., već samo presudu prvostupanjskog suda i tuženikovo rješenje, a ujedno nije odlučio i o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, zbog čega je tužitelju nepravomoćno utvrđen porez na kuću za odmor za 2017., a i povrijeđeno pravo stranke, tužitelja na odluku o izjavljenom pravnom lijeku, žalbi. Dalje se navodi da je u opisanoj procesnoj situaciji, ovaj Sud bio dužan sukladno odredbi članka 74. stavka 2. ZUS-a poništiti prvostupanjsku presudu te sam otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar, nakon što je utvrdio da je u nižestupanjskim odlukama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Uz to, Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci navodi i da ne raspolaže s podatkom o tome je li tuženik po presudi Visokog upravnog suda od 1. lipnja 2022. postupio na način da je poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 16. lipnja 2017.

8. Sukladno navedenom je ovaj Sud postupio te otklonio navedene procesne propuste, odnosno utvrdivši da je i prvostupanjskog tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo bitne činjenice, prvostupanjsko rješenje od 16. lipnja 2017. poništio, a ocjenjujući da je žalba tužitelja izjavljena protiv tog rješenja osnovana.

9. U žalbenom stadiju postupka i nadalje je sporno predstavlja li kuća u vlasništvu tužitelja kuću za odmor u smislu da je pogodna za korištenje.

10. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, 115/16. i 101/17.) propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora. Prema odredbi članka 25. Zakona o lokalnim porezima porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koji su vlasnici kuća za odmor, a što je propisano i odredbom članka 9. Odluke o lokalnim porezima Općine Medulin („Narodne novine“ 122/17.).

11. U upravnom sporu prvostupanjski sud je na temelju zapisnika od 19. rujna 2016. i fotografija koje mu prileže utvrdio da je kuća u vlasništvu tužitelja pogodna za stanovanja i za korištenje kao kuća za odmor, uz zaključak da je nužna pretpostavka za utvrđivanje poreza na kuće za odmor osposobljenost i opremljenost objekta za redovno korištenje.

12. Međutim, uvidom u spis tuženika utvrđeno je da spisu ne prileži niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo moguće utvrditi na koji način se kuća koristi, dakle, tuženik nije utvrdio koristi li se navedeni objekt povremeno ili sezonski, odnosno je li uopće pogodan za korištenje, što je pretpostavka za utvrđivanje poreza na kuće za odmor. Osnova za utvrđivanje ovog poreza je način korištenja nekretnine, a navedenu činjenicu je tim više bilo potrebno utvrditi u situaciji u kojoj tužitelj ističe da kuća nije dovršena i prikladna da bi se mogla koristiti kao kuća za odmor.

13. U navedenom pravcu je tužitelj izričito prigovarao u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tvrdio da mu nije pravilno i zakonito utvrđena obveza poreza na kuću za odmor na adresi M., …, površine 129,60 m[2] , jer bez obzira što je predmetna nekretnina spojena na struju i vodu, tj. objekt je u fazi visoke dovršenosti, nije dovršena na način da bi bila prikladna za korištenje, a niti se faktično koristi kao kuća za odmor.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud ne može prihvatiti da je u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je na temelju članka 74. stavka 2. i odgovarajuće primjene članka 58. stavka 1. ZUS-a usvojio žalbu tužitelja, poništio prvostupanjsku presudu, usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Dodaje se i da su rješenja donesena za ranije razdoblje, a i za razdoblje nakon 2017. poništena, jer je ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje na temelju kojeg su donesena nije pravilno utvrđeno u prethodno provedenom upravnom postupku, a donesena su na temelju istih podataka spisa na kojima se temelji i prvostupanjsko rješenje od 16. lipnja 2017., kao i tuženikovo rješenje od 14. listopada 2020.

15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nije posebno ocjenjivao druge razloge zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu.

16. Kako je tužitelj uspio u upravnom sporu, to mu je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a dosuđen zatraženi trošak sastava tužbe, pristupa na ročište i sastava žalbe, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost sveukupno iznosi 1.347,97 eura. Navedeni trošak je tužitelju dosuđen na temelju podnesenog zahtjeva, u visini traženih troškova te u skladu s mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.), odnosno na temelju Tar.br. 23. točaka 1., 2. i 3. te Tar.br. 42. i Tar.br. 50. Tarife.

U Zagrebu 6. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.