REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1069/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz D., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. H., odvjetnica u D. protiv tuženika Z. A. M. pok. L. – P., M., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-706/2018-3 od 22. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2220/2015 od 23. srpnja 2018., u sjednici održanoj dana 6. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 522.834,87 kn s zateznom kamatom od 23. rujna 2009. do isplate te nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 36.725,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena, osim u dijelu koji se odnosi na obvezu tuženika platiti tužitelju zateznu kamatu za razdoblje od 23. rujna 2009. do 4. listopada 2015. (u tom dijelu prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev odbijen).
3. Tužitelju je revizija dopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2676/2021-2 od 1. lipnja 2022.
4. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o pružanju pravne pomoći kojim se tužitelj obvezao kao odvjetnik zastupati tuženika u postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku (poslovni broj O-44/94) i u postupku pred Središnjim državnim uredom za upravu Republike Hrvatske, utvrđeno je također da je tužitelj svoje obveze ispunio, a tuženik da je svoju obvezu isplate nagrade i naknade za rad tužitelja (15% od ukupne vrijednosti naslijeđene imovine) ispunio samo djelomično.
5. Utvrđeno je da je obveza tuženika ostala neispunjena za iznos od 522.834,87 kn te je za taj iznos tužbeni zahtjev prihvaćen.
6. Na navedeni iznos prvostupanjski sud je dosudio zateznu kamatu od 23. rujna 2009. (8 dana od dana dostave računa, kako je tužitelj zatražio).
7. Međutim, tuženiku je račun ispostavio "Zajednički odvjetnički ured A. K. i K. N.", a ne odvjetnik A. K., pa je drugostupanjski sud ocijenio da se ne može smatrati da je tužitelj ispostavio račun tuženiku. Zbog toga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i potvrdio prvostupanjsku presudu samo u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, a tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji se odnosi na kamatu do tog dana.
8. Revizija se odnosi na dio drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda preinačena, zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Od kojeg dana se računa početak tijeka zakonske zatezne kamate na novčano potraživanje ako je dužnik pao u zakašnjenje i prema odredbi ugovora iz kojeg potječe tražbina i primitkom računa za predmetnu tražbinu i primitkom opomene za plaćanje po računu i pokretanjem sudskog postupka radi naplate tog računa?".
9. Kao što je rečeno, u konkretnom slučaju zatezna kamata je zatražena od osmog dana nakon problematične dostave računa tuženiku pa na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija treba reći da dužnik dolazi u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze kad ne ispuni obvezu u roku određenog za ispunjenje, a ako rok za ispunjenje nije određen dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Tako je propisano odredbama čl. 183. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr.).
10. Prema tome, ako je zatražena zatezna kamata od dana dostave računa, kao u konkretnom slučaju, tada bi tuženik zapravo bio u obvezi platiti zateznu kamatu od tog dana.
11. Međutim, drugostupanjski sud nije preinačio prvostupanjsku presudu zbog toga što je ocijenio da kamata ne teče od dostave računa, već zbog toga što smatra da račun nije ispostavio vjerovnik (tužitelj), već zajednički odvjetnički ured kojeg se ne može poistovjetiti s tužiteljem.
12. Prema tome, drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu uopće ne sadrži pravno shvaćanje suprotno shvaćanju da kamata teče od dostave računa već na shvaćanju da račun nije ispostavljen. Zbog toga je u ovoj fazi postupka ostalo sporno je li se ispostavljanje računa od strane zajedničkog odvjetničkog ureda kojeg s drugim odvjetnikom (odvjetnicima) ima odvjetnik koji je sklopio Ugovor o pružanju pravne pomoći, može smatrati ispostavljanjem računa od strane odvjetnika koji je kao pojedinac sklopio Ugovor o pružanju pravne pomoći.
13. Međutim, revizija nije podnesena zbog tog pravnog pitanja.
14. Prema tome, revizija se ne odnosi na sporno pravno pitanje zbog kojeg je prvostupanjska presuda preinačena i razlozi zbog kojih je revizija podnesena ne utječu na donošenje drukčije odluke pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22
- dalje: ZPP), revizija odbijena.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
