REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 904/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica R. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika Osnovne škole P. Z., N., OIB … , kojega zastupaju punomoćnice A. K. – N. i N. K., odvjetnice u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-638/2021-2 od 28. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-164/2019 od 2. ožujka 2021., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:
- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke Odluka o razrješenju dužnosti ravnatelja od 18. srpnja 2019. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja tuženika;
- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke Odluka o otkazu ugovora o radu od 26. rujna 2019., kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu sklopljen s tuženikom na određeno vrijeme 23. travnja 2015;
- odbijen tužiteljev zahtjev za vraćanje na radno mjesto ravnatelja tuženika i isplatu plaća od 18. srpnja 2019. do zaključenja glavne rasprave sa zateznim kamatama;
- odbijen eventualno kumulirani tužiteljev zahtjev za utvrđenje da na temelju Odluke o otkazu ugovora o radu od 26. rujna 2019. ima pravo na otpremninu te za isplatu otpremnine u iznosu od 77.496,00 kn i
- naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove.
2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i predložio je ovome sudu da preinači nižestupanjske presude ili da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora zahtjevi su tužitelja za utvrđenje ništetnom odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja tuženika i odluke o otkazu ugovora o radu s tuženikom, za vraćanje na radno mjesto ravnatelja tuženika i za isplatu plaća te eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje prava na isplatu otpremnine i isplatu te otpremnine.
7. Prvostupanjski sud obrazložio je da iz analize izvedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj obnašajući dužnost ravnatelja prije donošenje spornih odluka o razrješenju postupao protivno tuženikovu Statutu i Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br. 126/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017 i 68/2018, dalje: ZOOOSŠ) tako što:
- je osnivaču tuženika dostavio financijski plan a da prethodno protivno čl. 118. ZOOOSŠ i čl. 28. tuženikova Statuta nije taj plan dostavio tuženikovu školskom odboru,
- postupao protivno čl. 107. ZOOOSŠ prilikom sklapanja ugovora o radu s učiteljima,
- nije vodio brigu o sigurnosti učenika i nastavnika vezano za odvijanje nastave tjelesnoga odgoja u školskoj dvorani koja je zbog svoga stanja predstavljala opasnost za život i zdravlje,
- je propustio rok za dostavljanje projekata apliciranih prema tijelima Europske unije.
Zato nižestupanjski sudovi smatraju da su se stekli uvjeti za razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja tuženika na temelju čl. 44. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o ustanovama (76/93, 29/97, 47/99 i 35/08), a posljedično tome da je, na temelju čl. 130.c ZOOOSŠ, valjana i odluka o otkazu radnoga odnosa.
Nižestupanjski su sudovi posebno obrazložili i zašto su neosnovani tužiteljevi prigovori da je odluka o razrješenju dužnosti ravnatelja ništetna jer da nije donesena u propisanome postupku odnosno valjanom većinom zbog nepravilnoga sastava školskoga odbora.
8. Neosnovano se tužitelj u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Suprotno tvrdnjama tužiteljice obje nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge u vezi s ocjenom neosnovanosti tužbenih zahtjeva.
9. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužitelj opširno ukazuje na to da nije bilo razloga da školski odbor tuženika donese odluku o njegovom razrješenju dužnosti ravnatelja škole. Međutim, tužitelj se pri tome poziva na činjenično stanje kakvo u postupku nije utvrđeno, pa se tako u reviziji izričito poziva na to da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pobijajući tako drugostupanjsku presudu iz razloga koji ne može biti revizijski razlog (čl. 385. ZPP). Veći dio revizije, kao i prethodno žalbe, odnosi se na osporavanje odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja ukazivanjem na nepravilan sastav školskoga odbora pri donošenju te odluke. Tužitelj, naime, ukazuje na to da je na sjednici školskoga odbora 18. srpnja 2019. glasala članica čiji mandat „nije bio verificiran“. Nižestupanjski sudovi ovaj su prigovor otklonili ustvrđujući kako je sporna odluka o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja zapravo donesena na sjednici održanoj 5. srpnja 2019., na kojoj je nesporno sudjelovalo sedam članova nadzornoga odbora koji su i bili njegovi članovi, pri čemu je odluka donesena većinom od četiri glasa u odnosu na tri suzdržana glasa, a da je na sjednici održanoj 18. srpnja 2019. ta odluka, zbog tehničke nemogućnosti nastavka prethodne sjednice od 5. srpnja 2019., samo proglašena, kako to proizlazi i iz izvedenih dokaza. S tim u vezi valja tužitelju odgovoriti da je sporna odluka doista donesena na sjednici od 5. srpnja 2019., kako to tuženik tvrdi od odgovora na tužbu. Dakle, proizlazi da je u tekstu odluke o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja klasa: 003-06/19-01/12, ur.broj: 2198-33-19- 5, zapravo pogrešno naveden datum njenoga donošenja, što ne utječe na njenu valjanost. U odnosu pak na dio drugostupanjske presude kojom je odlučeno o zahtjevima za isplatu plaće i otpremnine tužitelj u reviziji ne iznosi nikakve razloge, odnosno, iako drugostupanjsku presudu pobija formalno u cijelosti, revizijski se navodi i razlozi odnose samo na odluku o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nevaljanosti odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja.
10. Zato nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP kao u izreci.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
