- 1 -              III Kr 129/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 129/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj K-287/18-16 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 27. listopada 2022. broj Kž-420/2022-2, u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj K-287/18-16 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 27. listopada 2022. broj Kž-420/2022-2 osuđen je I. B. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, nakon čega mu je, temeljem članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku I. F. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se preinači presuda Županijskog suda u Osijeku od 27. listopada 2022. broj Kž-420/2022-2 te da se potvrdi presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj K-287/18-16.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor 12. lipnja 2023. pod brojem Ksm-DO-225/2022-2 s mišljenjem da je zahtjev osuđenika neosnovan. 

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na njega nisu očitovali.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. U zahtjevu se navodi da je isti podnesen protiv drugostupanjske presude odnosno zbog povreda koje su počinjene u drugostupanjskom postupku i to zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu i zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08., u vidu prekoračenju ovlasti suda u odnosu na odluku o kazni.

 

6.1. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da mu je u drugostupanjskom postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija), pri čemu tu povredu povezuje i s povredom odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koje su bile od utjecaja na presudu pa, iako to izričito ne precizira, sadržajno sugerira da bi time istovremeno bile ostvarene povrede iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08.

 

6.2. Obrazlažući prethodno istaknute razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik navodi kako drugostupanjski sud, preinačenjem presude prvostupanjskog suda u odluci o kazni na način da je umjesto rada za opće dobro izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, nije poštivao ustavne zahtjeve načela pravičnog postupka u pogledu iznošenja razloga za značajno odstupanje od pravila o odmjeravanju kazne. Smatra da drugostupanjski sud, iako je prvostupanjsku presudu u odluci o kazni preinačio na štetu osuđenika, s aspekta zaštite ustavnog prava osuđenika na pravično suđenje nije valjano i u skladu sa zahtjevima konkretnog slučaja obrazložio svoju odluku, budući da iz obrazloženja drugostupanjske odluke nije vidljivo iz kojih je to razloga sud drugog stupnja dvostruko vrednovao okolnosti koje čine obilježja ovog kaznenog djela (posljedice djela i kršenje propisa o sigurnosti prometa). Time je drugostupanjski sud, po ocjeni podnositelja zahtjeva, postupio protivno odredbi članka 29. Ustava odnosno članka 6. stavka 1. Konvencije, a uslijed toga što nije na valjani način obrazložio svoju odluku, kojom je preinačio odluku o kazni suda prvog stupnja, istovremeno je ostvario i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja je bila od utjecaja na presudu.

 

6.3. Međutim, u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

 

6.4. Naime, iz razloga koji su dani u drugostupanjskoj presudi (točke 5.1. do 5.7. obrazloženja) proizlazi kako sud drugog stupnja smatra da je potpuno ispravan stav državnog odvjetnika iznesen u žalbi na prvostupanjsku presudu da sud prvog stupnja, prilikom donošenja odluke o vrsti i visini kazne, nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, pri čemu u tom kontekstu drugostupanjski sud osobito ističe način postupanja osuđenika predmetne zgode i posljedice koje su nastupile, ukazujući pritom istovremeno i na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje je na taj način povrijedio (točke 5.2. i 5.3. obrazloženja), a koje sve okolnosti kao takve doista predstavljaju i dio sadržaja činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude. Međutim, po ocjeni ovog suda, a kako to proizlazi i iz razloga koji su dani u drugostupanjskoj presudi, sud drugog stupnja konkretno postupanje osuđenika odnosno način vožnje i nastalu posljedicu tempore criminis  nije cijenio kao otegotne okolnosti, već mu je kao otegotnu okolnost cijenio samo brojnost povrijeđenih blanketnih normi i učinjenih propusta odnosno činjenicu da je načinom svoje vožnje istovremeno povrijedio čak tri blanketne norme ranije citiranog zakona. Dakle, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, u ovom konkretnom slučaju ne radi se o dvostrukom vrednovanju okolnosti koje istovremeno čine i sama objektivna obilježja kaznenog djela s obzirom da ih drugostupanjski sud u svojoj odluci, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, vrednuje isključivo kao okolnosti koje ukazuju na naglašeni intenzitet kršenja prometnih propisa, a koje, kao takve, daju posebnu težinu njegovom protupravnom postupanju. Upravo zbog navedenog sud drugog stupnja je i zaključio da je državni odvjetnik, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti počinjenog dijela, osnovano u žalbi naveo kako je, po prvostupanjskom sudu izrečeni rad za opće dobro, preblaga kaznenopravna sankcija te da, kao takva, nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti počinitelja. Slijedom svega prethodno iznesenog, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud u svojoj odluci nije ostvario povredu na koju u ovom dijelu zahtjeva upire podnositelj odnosno nije povrijedio zabranu dvostrukog vrednovanja istovjetnih okolnosti pa time nije došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčene Ustavom i Konvencijom iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Kako drugostupanjska presuda, uz prethodno navedeno, sadrži razumljive, jasne i dostatne razloge radi čega je prihvaćena žalba državnog odvjetnika izjavljena zbog odluke o kazni te uslijed kojih razloga je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni to slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja se odnosi na valjano i dostatno obrazloženje drugostupanjske preinačene odluke, niti je počinio neku od drugih postupovnih povreda koje bi mogle utjecati na presudu. Stoga, nisu ostvarene povrede iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08., a na koje u ovom dijelu podnesenog zahtjeva sadržajno upire osuđenik.

 

7. Obrazlažući nadalje razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik navodi kako je drugostupanjskom odlukom došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., tako što je prekoračena ovlast koju je sud imao po zakonu. U zahtjevu se ističe da je drugostupanjski sud, izricanjem djelomične uvjetne osude umjesto rada za opće dobro, u konkretnoj situaciji u značajnoj mjeri odstupio od pravila koja vrijede za odmjeravanje odgovarajuće kazne, čime je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, sud drugog stupnja prekoračio ovlasti koje ima u odnosu na izricanje kazne. Argumentirajući ovakve svoje tvrdnje osuđenik ističe kako drugostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao i vodio računa o okolnostima koje su od strane prvostupanjskog suda utvrđene na strani počinitelja kao što su njegova dosadašnja neosuđivanost, priznanje kaznenog djela i iskazano kajanje zbog počinjenog dijela, korektno držanje pred sudom i raspitivanje za zdravstveno stanje oštećenice, doprinos oštećenice nastanku prometne nezgode, protek vremena od počinjenog kaznenog djela, brzina kretanja ispod dopuštene brzine i okolnost da je u međuvremenu postao otac jednog malodobnog djeteta te da niti prije, a niti poslije optuženog događaja nije bio prekršajno ili kazneno osuđivan.

 

7.1. Međutim, podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da prekoračenje ovlasti, kao povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., predstavlja izlaženje izvan zakonom određenih okvira prilikom izricanja kaznenih sankcija. S obzirom na to da je u ovom konkretnom slučaju osuđeniku po drugostupanjskom sudu najprije dosuđena kazna zatvora u zakonom predviđenim granicama za kazneno djelo iz članka 227. stavka 6. KZ/11. (jedne do osam godina), konkretno u visini od jedne godine i dva mjeseca, nakon čega mu je, sukladno propisanim zakonskim uvjetima, izrečena djelomična uvjetna osuda, očigledno je da drugostupanjski sud, kada je postupio na navedeni način, ni u kom pogledu nije prekoračio ovlasti koje ima u odnosu na odluku o kazni.

 

7.2. Stoga, a kada ističe ove okolnosti, podnositelj zahtjeva u suštini pokušava osporiti odluku o kaznenoj sankciji (članka 471. stavak 1. ZKP/08.), a što nije dopušteno ovim izvanrednim pravnim lijekom. Naime, postupajući na navedeni način podnositelj zahtjeva u potpunosti ignorira činjenicu da se zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćna presuda ne može ispitivati u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP/08.).  Međutim to ovdje, iz razloga koji su prethodno već obrazloženi, nije bio slučaj. Pritom podnositelju zahtjeva također treba napomenuti kako nije bilo niti jedne zapreke da sud drugog stupnja, kada je odlučivao o primjerenoj kazni, a kao što je ovdje bio slučaj, ocjenjuje sve one okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a koje su, kao takve, utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka, bez obzira je li ih i prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja odgovarajuće kazne te da ih potom i adekvatno vrednuje. Stoga, imajući u vidu sve prethodno izneseno, po ocjeni ovog suda, suprotno tvrdnjama osuđenika, prilikom preinačavanja prvostupanjske presude u odnosu na odluku o kazni nisu prekoračene ovlasti koje je sud drugog stupnja imao po zakonu, a na koje u podnesenom zahtjevu neosnovano upire osuđenik.

 

8. Iz svih navedenih razloga, kako osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.

 

                                                                                    Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Žarko Dundović, v.r.