Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 25 Gž R-1177/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Vlatke Fresl Tomašević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vlatku Kregaru, odvjetniku u Zagrebu, Gundulićeva 53, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Roberta Frangeša 9, Zagreb, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjak, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1032/2022-12 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1032/2022-12 od 28. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem

II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je, po samom Zakonu, tužiteljica UI s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tuženikom Hrvatski Telekom d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81793146560, sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Agent Senior 2 odnosno poslova Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na poslove radnog mjesta Agent Senior 2 odnosno poslove Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2,500.00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana".

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 28. rujna 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Vezano uz žalbeni prigovor o pogrešnoj uputi o roku za žalbu protiv prvostupanjske presude, valja odgovoriti da je točno da je prvostupanjski sud pogriješio kada je odredio rok od 8 dana umjesto pravilno od 15 dana, ali pogrešna uputa ne može ići na štetu stranke, pa tako ne bi išla na štetu ni žaliteljici da je u ovom konkretnom slučaju žalbu podnijela u zakonskom roku od 15 dana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Agent Senior 2 odnosno poslova Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima te da joj radni odnos kod tuženika nije prestao uz vraćanje na rad kod tuženika.

7. Između stranaka nije sporno:

- da su dana 1. travnja 2020. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. ožujka 2021. godine zbog privremenog povećanja obima poslova uz uvjet probnog rada od 6 mjeseci na radnom mjestu Operatera-Odjel tehničke podrške privatnim korisnicima,

- da su dana 1. listopada 2021. sklopile novi Ugovor o radu na određeno vrijeme zbog povećanja obima poslova za radno mjesto Agent senior 2- Odjel za tehničku podršku privatnim korisnicima 2 i to do 31. ožujka 2022.,

- da su dana 1. travnja 2021. sklopile novi ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. ožujka 2022., za radno mjesto Operatera-Odjel tehničke podrške privatnim korisnicima dakle na razdoblje od godine dana.

8. Prvostupanjski je sud polazeći od iskaza saslušanog svjedoka FI i tužiteljice kao stranke te teksta prethodno navedenih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme između stranaka utvrdio da kod tuženika postoji konstantna potreba za radom operatera vezanim uz tehničku podršku korisnicima, ali da je osim potrebe za obavljanjem posla, zakonodavac kao bitan sastojak ugovora o radu na određeno vrijeme naznačio i rok njegovog trajanja na način propisan u čl. 12. st. 1. i 3. ZR odnosno da tek ukoliko su ispunjeni ovi preduvjeti u razdoblju rada duljem od tri godine neprekidno da se tada radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a kako kod tužiteljice nije ispunjen ovaj formalnopravni uvjet, odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na koju povredu osnovano u žalbi upire tužiteljica.

10. Naime, tužiteljica je tijekom prvostupanjskog postupka tvrdila, a i sada ponavlja u žalbi, da nije postojao objektivni razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme jer je postojala stalna i konstantna potreba za djelatnicima na poslovima operatera vezano uz tehničku podršku, što je prvostupanjski sud i utvrdio pod toč. 16. obrazloženja pobijane presude, nakon čega je u toč. 17. obrazloženja pogrešno tumačeći sadržaj odredbe čl. 12. st. 1. i 3. ZR zaključio da nisu ispunjeni formalno- pravni preduvjeti za udovoljenje tužbenom zahtjevu (da bi se po samom zakonu moglo smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme).

11. Odredbom čl. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje : ZR/14) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, s obzirom da su svi sporni ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni između stranaka za vrijeme važenja tog zakona, propisano je:

- da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (stavak 1.);

- da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz čl.14. stavka 3. tog Zakona mora navesti (stavak 2.);

- da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (stavak 3.);

- da se ograničenja iz stavaka 2. i 3. tog članka ne odnose na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme (stavak 4.);

- da se svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme (stavak 5.);

- da se prekid kraći od dva mjeseca ne smatra prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. tog članka (stavak 6.) te

- ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, da se smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 7.).

12. Dakle, slijedom sadržaja citirane odredbe, sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme dopušteno je kao iznimka i to samo onda kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem određenog posla privremena, a koji objektivan razlog se u ugovoru o radu ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu mora navesti.

13. U predmetnim Ugovorima o radu sklopljenim na određeno vrijeme između stranaka kao razlog sklapanja istih navodi se: "privremeno povećanje obima poslova".

14. Izneseni razlozi sklapanja predmetnih ugovora o radu na određeno vrijeme proturječni su utvrđenju prvostupanjskog suda iz pobijane presude da kod tuženika postoji konstantna potreba za radom operatera vezanim uz tehničku podršku korisnicima.

15. Zbog izloženog, ostalo je nejasno je li u konkretnom slučaju navedeni razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljicom "privremeno povećanje obima poslova" u promatranom razdoblju stvarno postojao i ako je da li on predstavlja objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu citirane odredbe ZR, pa kako o toj odlučnoj činjenici pobijana presuda nema razloga, a koja je odlučujuća za zaključak jesu li predmetni ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni protivno odredbama ZR odnosno za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP usvojiti žalbu tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu pod stavkom I izreke, a s tim u svezi ukinuta je i odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke pobijane presude (čl. 166. st. 3. ZPP).

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti ukazano, te ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP na pouzdan i nedvojben način utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te potom uz jasne i valjane razloge donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

18. Temeljem odredbe čl. 371. ZPP-a odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

U Zagrebu, 5. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić