Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-802/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: JBG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika TROMONT d.o.o., Split, Dračevac 11, OIB: 30461667075, zastupan po punomoćniku Marinu Budimiru, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja od 18. travnja 2023. te o žalbi tužitelja od 19. travnja 2023. protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-811/2019-15 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja od 18. travnja 2023. i žalba tužitelja od 19. travnja 2023. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-811/2019-15 od 4. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽBG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. travnja 2018. tuženika Tromont d.o.o. Dračevac 11, Split, OIB: 30461667075 nije dopuštena, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 572,37 eura/4.312,50 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamato koja na navedeni iznos teče od presuđenja u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao referentne stope, na koju se dodaje tri postotna poena."

2. Protiv te presude žali se tužitelj JBG (dalje: tužitelj) žalbom od 18. travnja 2023. iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj se protiv prvostupanjske presude žali i žalbom od 19. travnja 2023. uz prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu prema žalbenim navodima, odnosno ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbe tužitelja. Traži trošak odgovora na žalbu.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu od 13. travnja 2018. koju je donio tuženik.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju žalitelj ističe u žalbi, jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. kolovoza 2013., za radno mjesto "direktor Profitnog centra proizvodnja";

- da su tužitelj i tuženik zaključili menadžerski ugovor 1. kolovoza 2013. kojim je tužitelj imenovan za direktora Profitnog centra proizvodnja (dalje: P.C.);

- da je tuženik 13. travnja 2018. donio odluku o otkazu ugovora o radu i raskidu menadžerskog ugovora zbog opoziva s dužnosti s ponudom izmijenjenog ugovora te je istom odlukom odlučeno da se tužitelju zbog organizacijskih razloga otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2013., da se raskida menadžerski ugovor od 1. kolovoza 2013. zbog opoziva s dužnosti direktora P.C. i da je otkazni rok 3 mjeseca u odnosu na menadžerski ugovor.

- da je tužitelju ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu na poslovima komercijalist, te ako tužitelj kao radnik prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu u roku od 8 dana od dostave odluke o otkazu ugovora o radu, tada se neće primijeniti točka 3. Odluke o otkazu ugovora o radu.

7.1. U obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu tuženik navodi da je novom organizacijskom shemom prestala potreba za navedenim radnim mjestom odnosno poslovima koje je radnik – tužitelj obavljao, iz kojih razloga mu nije moguće osigurati poslove koje je do sada radio, da se imala u vidu socijalna i obiteljska situacija radnika, da mu je ponuđeno sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, te ako prihvati u roku od 8 dana sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, neće se primijeniti točka 3. Odluke o otkazu, a ako ne prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, odnosno odbije ponudu poslodavca, otkazivanje će se izvršiti u skladu s točkom 3. Odluke o otkazu, te da u tom slučaju ugovor o radu i menadžerski ugovor prestaju zadnjeg dana otkaznog roka.

7.2. Također je u postupku utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava te da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku (1. lipnja 2018.).

7.3. U postupku je utvrđeno i da je ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj radio, da su poslovi ukinutog radnog mjesta povjereni drugim radnicima tuženika koji su i do tada radili u istom proizvodnom centru.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži utvrđenje da Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. travnja 2018. nije dopuštena.

9. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14. i 127/17 – dalje u tekstu: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9.1. Odredbe ZR koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenih uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora – čl. 123. st. 1. ZR). Ako u tom slučaju radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora (stavak 2. istog članka).

9.2. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, u ovom je predmetu tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju. Naime, tuženik je dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja zbog organizacijskih razloga, pri čemu valja reći da je pravo poslodavca da organizira proces rada, uključujući pritom mogućnost ukidanja radnog mjesta, sve suglasno potrebama organizacije rada i cilju zbog kojeg je sklopljen ugovor o radu. Organizacijski razlog se može odnositi na ukidanje pojedinog radnog mjesta jer je procijenjeno da njegovo postojanje nije neophodno u slučaju preraspodjele poslova, kao u konkretnom slučaju.

10.1. S obzirom na to da je autonomno pravo poslodavca da proces organizacije rada uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, on u svrhu racionalizacije poslovanja može rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta.

11. Iz provedenog postupka proizlazi da je dio poslova radnog mjesta tužitelja preraspodijeljen na dotadašnje radnike tuženika – radnika J, koji je preuzeo dio poslova prodaje tužiteljeva radnog mjesta, te radnika Ž, tehničkog direktora, koji je preuzeo dio poslova radnog mjesta tužitelja vezanih za proizvodnju, dok je dio poslova vezanih za strateško planiranje preuzela uprava tuženika.

11.1. Također treba reći da je Odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu na poslovima "komercijalist" te je tužitelj navedenu ponudu odbio.

12. U situaciji kada tužitelj kao radnik nije prihvatio ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu te tražio utvrđenje otkaza nedopuštenim, tužitelj je iskoristio svoje pravo da pred sudom osporava dopuštenost otkaza, ali u tom slučaju mora biti ispunjen uvjet koji se traži za dopuštenost svakog drugog redovitog otkaza, odnosno mora postojati opravdani razlog za otkaz, čije postojanje tijekom sudskog postupka poslodavac mora dokazati, a što je poslodavac i učinio u ovom postupku.

13. Na žalbene navode u svezi istog valja reći da iako je razumljivo nezadovoljstvo tužitelja činjenicom da mu je ponuđeno radno mjesto koje je nižeg ranga u odnosu na prethodno radno mjesto, radi se o odluci poslodavca u koju sud nije ovlašten ulaziti. Iako Zakonom o radu nije propisano koje bi uvjete ponuđeno radno mjesto moralo ispunjavati da bi ponuda bila zakonita, propisano je pravo poslodavca da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika, koji minimalni uvjet je, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sadržan u ponudi izmijenjenog ugovora (čl. 7. st. 2. ZR).

14. U svezi s tvrdnjom tužitelja da se radi o diskriminaciji, za navesti je da je odredbom čl. 7. st. 4. ZR propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji u skladu sa ZR i posebnim zakonima.

15. Sukladno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08 i 112/12 - dalje ZSD) – ako stranka u sudskom postupku tvrdi da je povrijeđeno njeno pravo na jednako postupanje prema odredbama ZSD, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci (čl. 20. st. 1.).

15.1. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a u odnosu na ponudu izmijenjenog ugovora koja se odnosi na poslove komercijalist.

16. Na žalbene navode koji se odnose na to da prvostupanjski sud nije primijenio tzv. socijalne kriterije, za ukazati je da je odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tužitelj je bio jedini izvršitelj radnog mjesta - direktor P.C., a koje je radno mjesto tuženik ukinuo, čime nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu socijalnih kriterija propisanih odredbom čl. 115. st. 2. ZR.

16.1. Naime, zakonitost odluke o otkazu glede primjene socijalnih kriterija ovisi o činjenici postoje li okolnosti koje u svojoj ukupnosti dovode radnika u povoljniji položaj u odnosu prema drugim radnicima istog radnog mjesta glede otkazivanja, a koje okolnosti u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

17. Također, na navode žalbe valja reći da to što je tuženik objavio oglas (pola godine prije donošenja odluke o otkazu) za radno mjesto tužitelja, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude jer to nije relevantno za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

18. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. travnja 2018. nije dopuštena, tj. kada je odlučio kao u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

19. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić