Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž Ob-422/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L., OIB …, S., …, zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u V., protiv I. tuženika tuženika B. L., OIB …, V., …, i II. tuženice V. L., OIB …, L., …, zastupanih po punomoćniku D. Z., odvjetniku iz V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P Ob-49/2022-14 od 23. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P Ob-49/2022-14 od 23. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe kao i zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„Utvrđuje se da je nekretnina upisana kod Općinskog suda u Varaždinu, k.o. S., u z. k. ulošku 3143, čkbr. 1329/4, koja u naravi predstavlja kuću i dvor površine 591 m2, kao i ostala ostavinska imovina iza pokojnog ostavitelja J. L. iz S., …, OIB …, rođenog …. i preminulog …., bračna stečevina tužene-protutužiteljice A. L. iz S., …, OIB …1, te da je tužena-protutužiteljica suvlasnica ove imovine u ½ dijela. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu da temeljem ove presude u roku od 15 dana izvrši uknjižbu prava suvlasništva na ½ dijela na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Varaždinu, k.o. S., u z. k. ulošku 3143, čkbr. 1329/4, koja u naravi predstavlja kuću i dvor površine 591 m2, u korist tužene- protutužiteljice A. L. iz S., …, OIB …, a što su tužitelji-protutuženici B. L. iz V., R. …, OIB …, i V. L. iz L., …, OIB …, dužni trpjeti.

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da tuženoj-protutužiteljici naknade prouzročene parnične troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

II Tužiteljica A. L. dužna je tuženicima B. L. i V. L. naknaditi prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.094,96 EUR / 8.250,00 kn (slovima: tisuću devedeset četiri eura i devedeset šest centi / osam tisuća dvjesto pedeset kuna)1, u roku od 15 dana."

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1 - 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužiteljice i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

6. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2 ZPP-a.

7. Također po ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno proveo predložene dokaze i njihovom ocjenom u smislu čl. 8 ZPP-a utvrdio:

- da su tužiteljica i J. L. počeli zajedno živjeti 1998. godine u njegovom stanu u V.. Pritom prvostupanjski sud pravilno nije povjerovao navodima tužiteljice da je 1996., a ni 1997., počela živjeti s J. L. u njegovom stanu u V., već utvrđuje da je to bilo 1998. godine, i to neposredno prije kupnje nekretnina u S., time da je tužiteljica do dolaska kod J. L. živjela u S., gdje su joj se nalazila i djeca,

- da iz spisa Općinskog suda u Varaždinu broj O-77/19 proizlazi da su ostavinskom imovinom pok. J. L. utvrđeni nekretnina kč. br. 1329/4 upisana u z.k. ul. 3143 k.o. S. u 1/1 dijela, te pokretnine: točno neutvrđena novčana potraživanja prema HZMO-u s osnove neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja, točno neutvrđena novčana potraživanja prema nadležnim tijelima u Republici S. s osnove neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja i točno neutvrđena novčana potraživanja po svim računima i depozitima kod Z. banke d.d., zatim da je utvrđeno da iza ostavitelja postoji vlastoručna oporuka od 2. 4. 1999., u kojoj je isti naveo „da ostavlja u nasljedstvo svojoj izvanbračnoj supruzi A. T. svoju cijelu čk. br. 1331/7 oranicu u z.k. ul. 4008 k.o. S. i 1329/4 kuću i dvor u z.k. ul. 3143 k.o. S. i sve pokretnine koje se tamo nalaze“, kao i da prema suglasnim navodima nasljednika vrijednost čiste ostavinske imovine iznosi 180.000,00 kn,

- da iz spisa Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, broj P-1399/19 proizlazi da se radi o parničnom postupku povodom tužbe tužitelja B. L. i V. L. protiv tuženice A. L., radi utvrđenja prava na nužni dio u ostavinskoj imovini pok. J. L., i to svakog tužitelja u 1/6 dijela ostavinske imovine, koji je prekinut do pravomoćnog okončanja ovog postupka,

- da se u tom spisu nalazi Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. 8. 1998., zaključen između prodavatelja M. Đ., V. P., D. F. i V. K. te kupca J. L., koji se odnosi na kupnju nekretnina kč. br. 1329/4 i kč. br. 1331/7 k.o. S., za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 40.000,00 kn, te Ugovor o nenamjenskom kreditu P. banke Z. d.d. od 20. 8. 2002. na iznos kredita od 2.500,00 EUR i Ugovor o kreditu B. K. d.d. od 3. 1. 2003. na iznos kredita od 5.000,00 kn, koje je ovdje tužiteljica, kao korisnica kredita, zaključila s navedenim bankama.

8. Slijedom takvog utvrđenja pravilno sud nije prihvatio osnovanim i objektivnim navode tužbe da su tužiteljica i J. L. kao izvanbračni supružnici prodali stan u V. i zajedno novčano sudjelovali u kupnji nekretnina u S., dakle da su nekretninu kč. br. 1329/4 stekli zajedno, tj. ista da je kupljena imovinom tužiteljice i sada pok. J. L., budući da je nedvojbeno da je stan u … u V. kupio isključivo J. L. za svoja novčana sredstva, koji je nakon dvije godine odlučio prodati i kupiti nekretnine u S..

9. Također je sud osnovano zaključio da tužiteljica ničime nije potkrijepila navode o raspolaganju određenom ušteđevinom, pa cijeni da je J. L. imao mogućnost i da je sam financirao kupnju predmetne nekretnine, kao i nekretnine kč. br. 1331/7 u naravi oranice, koju je prodao 2. 7. 1999. te sredstva ostvarena prodajom nedvojbeno uložio u obnovu kuće. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije dokazala da je sudjelovala u kupnji predmetne nekretnine, jer ista takav navod nije potkrijepila nikakvim dokazom.

10. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 277. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, dalje: ZBPO), kojom je bilo propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, a što se sukladno odredbi čl. 299. st. 1. istog Zakona odnosilo i na imovinu stečenu u izvanbračnoj zajednici, dok je odredbom čl. 278. st. 1. ZBPO-a bilo propisano da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, a prema st. 2. istog članka - imovina koju u tijeku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 277. ovoga Zakona, njegova je posebna imovina. Također i prema odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 162/98, dalje: ObZ/98) i odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, dalje: ObZ/03), bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbama čl. 257. st. 1. i 2. ObZ/98 i odredbama čl. 253. st. 1. i 2. ObZ/03 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, time da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 252. ObZ/98 odnosno u čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanje, darovanje i sl.), koje odredbe se primjenjuju i na imovinske odnose izvanbračnih drugova.

11. Također je pravilno utvrđenje da je nesporno da su nakon kupnje nekretnina u S. u kući vršeni radovi dogradnje i preuređenja odnosno adaptacije, koji radovi su prema iskazu tužiteljice trajali negdje do 2002. godine, kao i da je kupljen sav namještaj i bijela tehnika, međutim, da je odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći suvlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

12. Dakle, tužiteljica ulaganjima u dogradnju, nadogradnju i preuređenje (adaptaciju) objekta, koji je za svoja novčana sredstva stekao i čiji je isključivi vlasnik bio J. L., nije mogla steći suvlasništvo, a nedvojbeno je da J. L. nije odredio nešto drugo. Štoviše, kao što je i utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a temeljem navedene dokumentacije (z.k. izvatka, oporuke i sl.) proizlazi da je J. L. predmetnu nekretninu tretirao svojim samovlasništvom te je za slučaj smrti odredio da istu naslijedi ovdje tužiteljica.

13. Što se tiče ostale ostavinske imovine pok. J. L., koju tužiteljica u tužbenom zahtjevu nije ni precizirala, već je samo u historijatu tužbe navela da se radi o imovini navedenoj u zapisniku s ostavinske rasprave od 12. 2. 2019., koja da je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice; prvostupanjski sud ni taj navod nije prihvatio osnovanim.

14. U tom smislu ukazuju se neosnovanim svi istaknuti žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava tako utvrđeno činjenično stanje, pri čemu iznosi svoju vlastitu analizu i zaključke u pogledu izvedenih dokaza.

15. Kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio cit. zakonske propise glede primjene materijalnog prava, to je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem čl. 368. st. 1 ZPP-a kao u izreci.

16. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška budući da u žalbenom postupku nije uspjela (čl. 154. st. 1 ZPP-a), dok su tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat