Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž-3496/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T., OIB: …, S. J., koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika A. O. d.d., OIB: …, Z., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu G. & P. odvjetničko društvo d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-17/21-42 od 6. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-17/21-42 od 6. lipnja 2023. u točkama I, II, III, IV i VIII izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-17/21-42 od 6. lipnja 2023. u točki V izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete za troškove liječenja u iznosu od 181,72 € / 1.369,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2018. do isplate.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-17/21-42 od 6. lipnja 2023. u točki VI izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog potrebe nabavljanja odjeće za boravak na stacionarnom liječenju od 3. ožujka 2017. do 17. svibnja 2017. u iznosu od 530,89 € / 4.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2018. do isplate.

IV Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-17/21-42 od 6. lipnja 2023. u točki XI izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka za iznos od 739,06 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 739,06 eura.

V Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-17/21-42 od 6. lipnja 2023. u preostalom dijelu točke XI izreke.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

VII Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, Ulica dr. S. J., na ime pravične novčane naknade neimovinske štete ukupan iznos od 15.346,84 € / 115.630,77 kn (slovima: petnaest tisuća trista četrdeset šest eura i osamdeset četiri centa / sto petnaest tisuća šesto trideset kuna i sedamdeset sedam lipa)1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2018. pa do uključivo 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od uključivo 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J. zakonsku zateznu kamatu na plaćeni dio neimovinske štete tekuću na iznos od 11.414,16 € / 86.000,00 kn (slovima: jedanaest tisuća četiristo četrnaest eura i šesnaest centi / osamdeset šest tisuća kuna) od 28. svibnja 2018. do 14. kolovoza 2018., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J. zakonsku zateznu kamatu na plaćeni dio neimovinske štete tekuću na iznos od 16.000,00 € / 120.552,00 kn (slovima: šesnaest tisuća eura / sto dvadeset tisuća petsto pedeset dvije kune) od 28. svibnja 2018. do 30. siječnja 2023., od 28. svibnja 2018. pa do uključivo 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od uključivo 1. siječnja 2023. do 30. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J., na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu:

- iznos od 318,53 € / 2.400,00 kn za mjesec svibanj 2017.,

- iznos od 398,17 € / 3.000,00 kn za mjesec lipanj 2017.,

- iznos od 196,43 € / 1.480,00 kn za mjesec srpanj 2017.,

- iznos od 164,58 € / 1.240,00 kn za mjesec kolovoz 2017.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec rujan 2017.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec listopad 2017.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec studeni 2017.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec prosinac 2017.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec siječanj 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec veljaču 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec ožujak 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec travanj 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec svibanj 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec lipanj 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec srpanj 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec kolovoz 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec rujan 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec listopad 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec studeni 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec prosinac 2018.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec siječanj 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec veljaču 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec ožujak 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec travanj 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec svibanj 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec lipanj 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec srpanj 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec kolovoz 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec rujan 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec listopad 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec studeni 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec prosinac 2019.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec siječanj 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec veljaču 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec ožujak 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec travanj 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec svibanj 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec lipanj 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec srpanj 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec kolovoz 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec rujan 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec listopad 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec studeni 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec prosinac 2020.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec siječanj 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec veljaču 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec ožujak 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec travanj 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec svibanj 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec lipanj 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec srpanj 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec kolovoz 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec rujan 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec listopad 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec studeni 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec prosinac 2021.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec siječanj 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec veljaču 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec ožujak 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec travanj 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec svibanj 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec lipanj 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec srpanj 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec kolovoz 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec rujan 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec listopad 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec studeni 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec prosinac 2022.,

- iznos od 161,59 € / 1.217,50 kn za mjesec siječanj 2023., zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na sve naprijed navedene iznose teče počevši od dana presuđenja, tj. od 6. lipnja 2023. pa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana; te da tužiteljici ubuduće od 1. veljače 2023. plaća rentu za tuđu pomoć i njegu i to u iznosu od 161,59 € / 1.217,50 kn mjesečno, do petnaestoga dana u mjesecu za prethodni mjesec.

V. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J. na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja iznos od 181,72 € / 1.369,20 kn (slovima: sto osamdeset jedan euro i sedamdeset dva centa / tisuću trista šezdeset devet kuna i dvadeset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2018. pa do uključivo 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od uključivo 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VI. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J. na ime naknade imovinske štete zbog potrebe nabavljanja odjeće za boravak na stacionarnom liječenju od 3. ožujka 2017. do 17. svibnja 2017. iznos od 530,89 € / 4.000,00 kn (slovima: petsto trideset eura i osamdeset devet centi / četiri tisuće kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2018. pa do uključivo 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od uključivo 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VII. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J. na ime naknade imovinske štete zbog uništene garderobe i osobnih stvari iznos od 265,45 € / 2.000,00 kn (slovima: dvjesta šezdeset pet eura i četrdeset pet centi / dvije tisuće kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2018. pa do uključivo 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od uključivo 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VIII. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici M. T., OIB: …, S. J. zakonsku zateznu kamatu na plaćeni dio imovinske štete tekuću na iznos od 530,89 € / 4.000,00 kn (slovima: petsto trideset eura i osamdeset devet centi / četiri tisuće kuna) od 28. svibnja 2018. do 14. kolovoza 2018., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IX. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužiteljice, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj dio, koji je tužiteljica zatražila preko iznosa dosuđenih u točki IV. izreke ove presude na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te na ime rente za tuđu pomoć i njegu, kao i iznos zakonske zatezne kamate koji je tužiteljica zatražila na iznose naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od datuma od kojih ih je zatražila pa do datuma donošenja ove presude.

X. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.618,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tužiteljica zatražila na ime naknade štete za troškove prijevoza na liječenje i s liječenja na relaciji S. J. – V. - S. J. i S. J. - Z. – S. J.

XI. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. naknaditi tužiteljici M. T., OIB: …, S. J., trošak parničnoga postupka u iznosu od 9.729,41 € / 73.306,24 kn (slovima: devet tisuća sedamsto dvadeset devet eura i četrdeset jedan cent / sedamdeset tri tisuće trista šest kuna i dvadeset četiri centa) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

XII. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljice za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 23.339,27 € / 175.849,73 kn (slovima: dvadeset tri tisuće trista trideset devet eura i dvadeset sedam centi / sto sedamdeset pet tisuća osamsto četrdeset devet kuna i sedamdeset tri lipe), kao i za naknadu parničnoga troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u brojčanom iznosu bez navođenja valute.

XIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.”

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I-VIII te XI izreke žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti one koje se ističu u žalbi.

6. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela kada je stradala kao putnik u vozilu (suvozač) u osobnom automobilu marke Renault, reg. oznake VK-970-CF dana 3. ožujka 2017.

Tužiteljica tvrdi da se prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti … (S. J. – M.) na način da vozač osobnog vozila marke Renault reg. oznake VK-970-CF J. P. na pružnom prijelazu uslijed mokrog kolnika i zavoja nije prilagodio brzinu, te je nakon prelaska ceste preko željezničke pruge izgubio nadzor nad vozilom kojom prilikom je došlo do zanošenja vozila i prelaska na suprotni prometni trak gdje je došlo do udara u desnu bočnu stranu osobnog automobila VK-370-CF prednjim tijelom osobnog automobila reg. oznake VK 150-EB kojim je upravljala iz smjera M. u smjeru S. J. A. L. Uslijed udara došlo je do odbacivanja osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica ulijevo na travnatu površinu sa južne strane kolnika.

Uslijed zadobivenih ozljeda vozač osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica je preminuo, a tužiteljica je u teškom i za život opasnom stanju hitno prevezena u bolnicu u V.

Vozilo u kojem je stradala tužiteljica osigurano je kod tuženika policom osiguranja broj ...

U navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela brojne teške tjelesne ozljede te u ovom postupku potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete.

8. Iz provedenog postupka proizlazi da među strankama nije sporno da se 3. ožujka 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake VK-970-CF, za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao s tuženikom sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari te da je tužiteljica nastradala u svojstvu suvozača u vozilu kojim je upravljao J. P. - osiguranik tuženika, kao i da je do prometne nesreće došlo na način da se osiguranik tuženika približavao prijelazu ceste preko željezničke pruge te je pri prelasku iste zbog brzine i skliskosti izgubio nadzor nad vozilom i prešao na suprotni kolnički trak, kojom prilikom se vozilo u kojem je tužiteljica bila suvozač zanijelo, uslijed čega je na to vozilo naletio vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera registarske oznake VK-150-EB kojim je upravljala A. L.

Nije sporno niti da je uslijed udara došlo do odbacivanja osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica na travnatu površinu pored kolnika te da je uslijed zadobivenih ozljeda vozač osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica preminuo, a da je tužiteljica u teškom stanju i s brojnim teškim tjelesnim ozljedama prevezena u bolnicu u V. te da se do 17. svibnja 2017. stacionarno liječila.

Nesporno je i da je tuženik tužiteljici 14. kolovoza 2018. nakon podnošenja tužbe na ime neimovinske štete isplatio iznos od 86.000,00 kn, a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 4.000,00 kn odnosno ukupno 90.000,00 kn, a 30. siječnja 2023. na ime neimovinske štete iznos od 16.000,00 eura.

Među strankama je sporna visina neimovinska štete koju je tužiteljica i pretrpjela u štetnom događaju, odnosno sporan je iznos naknade za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog naruženosti, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, kao što je sporan i iznos imovinske štete, odnosno iznos troškova liječenja (putovanja u V. i Z., kupovanja lijekova i drugih sredstava u ljekarni, kupovanja nužne odjeće za vrijeme stacionarnog liječenja), iznos imovinske štete za uništenu garderobu i osobne stvari te iznos imovinske štete glede tuđe pomoći i njege.

9. Među strankama je u ovoj fazi postupka sporno je i je li tužiteljica imala pravnu mogućnost konačno povećati tužbeni zahtjev u podnesku od 12. listopada 2020. u smislu odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a i s tim u vezi je li nastupila zastara za preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

Sporan je i tijek zakonske zatezne kamate na iznose imovinske i neimovinske štete.

10. Prije svega treba istaknuti da je tužiteljica u tužbi zatražila naknadu štete po svim osnovama po kojima naknadu štete potražuje i prema konačnom tužbenom zahtjevu, osim za rentu. Međutim, zahtjev za plaćanje rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom zatražila je prije zaključenja prethodnog postupka, i to podneskom predanom na sud 21. rujna 2018. Naime, prvo pripremno ročište održano je 26. rujna 2018. pa prije tog datuma nikako nije mogao biti zaključen prethodni postupak. Ovakva preinaka isticanjem novog zahtjeva je sukladna čl. 190. st. 1. ZPP-a, a i dopuštanje te i svih kasnijih preinaka sukladna je čl. 190. st. 3. ZPP-a s obzirom da je tužiteljica svoj zahtjev u pogledu visine zahtjeva mogla konačno postaviti tek nakon što se vještačenjem utvrde sve pravno relevantne činjenice.

Isto tako, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela broj: Su-IV-47/2020-5 s druge sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o povišenju Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenog 2002. predstavlja okolnosti zbog ojih je dopušteno preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 190. st. 3. ZPP- a.

10.1. Tvrdnja tuženika da sud prvog stupnja nije dao objašnjenje zbog čega smatra da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješavanje odnosa među strankama i da je time počinjena bitna povrda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a nije osnovana jer je za zaključak da je obrazloženje razloga dopuštanja preinake tužbe dostatno i relevantno dovoljno da sud navede je li ili nije preinaka svrsishodna.

No, neovisno o prethodno navedenome, ovaj sud ističe i to da pravni standard “svrsishodnosti” u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a podrazumijeva ocjenjivanje prema okolnostima slučaja treba li dopustiti da stranka promijeni istovjetnost zahtjeva, poveća postojeći ili istakne drugi zahtjev uz postojeći, a sa svrhom rješavanja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja vezanih uz predmet već pokrenutog spora i time izbjegavanja vođenja novih sporova i uzrokovanja novih troškova postupka. Sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je ocijenio da je u konkretnom slučaju svrhovito omogućiti rješavanje svih spornih pitanja kako bi se izbjeglo vođenje novih sporova i uzrokovanje novih troškova postupka.

10.2. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine neosnovan.

Pravilno sud prvog stupnja navodi da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u ovoj parnici 28. svibnja 2018. u smislu odredbe čl. 230. i čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO). Podneskom od 12. listopada 2020. tužiteljica nije promjenila osnovu tužbenog zahtjeva kojeg je postavila prije zaključenja prethodnog postupka, već je tek uskladila postojeći tužbeni zahtjev sa okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe, slijedom čega i ovaj sud smatra da se prekid zastare proteže i na iznose koji su naknadno povišeni, a nakon utvrđivanja spornih činjenica koje su utvrđene temeljem vještačenja.

10.3. U odnosu na žalbene navode vezane uz zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva treba istaknuti da nije nastupila zastara naknadno povećanog dijela zahtjeva za isnaknadu štete s osnova koje je tužiteljica obuhvatila izvornim tužbenim zahtjevom, ali je kasnije pojedinačne iznose povisila sukladno rezultatima provedenog vještačenja.

Naime, tužiteljica je u tužbi i podnesku predanom prije zaključenja prethodnog postupka jasno navela da traži naknadu štete i po kojim osnovama. Dakle, sve ono što je kasnije precizirala konačnim tužbenim zahtjevom bilo je obuhvaćeno i prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom.

Preinakom tužbenog zahtjeva nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, već je tužiteljica tek povećala postojeći tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza vještačenjem.

10.3. Pri tome ovaj sud ističe da rokovi zastare imaju više važnih svrha, a to je:

- osigurati pravnu sigurnost i konačnost,

- zaštititi moguće tuženike od zastarjelih potraživanja koje bi možda bilo teško osporiti i

- spriječiti nepravdu koja bi mogla nastati kad bi sudovi bili prisiljeni odlučivati o događajima koji su se zbili u dalekoj prošlosti na temelju dokaza koji bi možda postali nepouzdanima i nepotpunima zbog proteka vremena.

No, tumačenje zastare treba razmatrati i kroz ograničenje prava na pristup sudu kao aspekt prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

Ograničenje neće biti u skladu s čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastojao ostvariti.

Nerazmjerno ograničenje prava na pristup sudu postoji kada se zbog pravnih shvaćanja sudova osoba nađe u situaciji da njen zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu, iako su okolnosti zbog kojih ona nije mogla "pravodobno", tj. unutar zastarnog roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode pa ona za njih nikako nije mogla saznati unutar tog roka.

10.4. U okolnostima kada tužiteljica do provođenja vještačenja ne može sama, bez stručne pomoći, a bez koje pomoći niti sud ne može utvrditi pravno odlučne činjenice, utvrditi visinu potraživanja, tužiteljica ne može niti precizno odrediti tužbeni zahtjev, a kada bi se inzistiralo da postavlja previsok tužbeni zahtjev tužiteljica bi bila „sankcionirana“, između ostaloga, i kroz odluku o troškovima postupka. Naime, tužiteljica bi se izložila riziku da se ti troškovi odmjeravaju sukladno uspjehu u sporu, pa ako je viši iznos tužbenog zahtjeva odbijen, tužiteljica, ne samo da nema pravo na naknadu svih svojih troškova, već mora naknaditi troškove suprotne stranke u omjeru u kojem je suprotna stranka uspjela u sporu.

10.5. Dalje, sagledavajući i svrhu instituta zastare, a to je postizanje pravne sigurnosti dužnika kroz vjerovnikov gubitak prava zahtjeva za ostvarivanje subjektivnoga građanskog prava zbog nevršenja (nebrige) tijekom roka određenoga zakonom, ne može se reći da, s obzirom na sve okolnosti (vezane uz utvrđivanje pravno relevantnih činjenica temeljem provođenja vještačenja), tužiteljica nije brinula o svom pravu ili da bi tuženika kao vjerovnika trebalo zaštititi od potraživanja koje bi on teško osporio odnosno od nepravde koja bi mogla nastati jer su sudovi bili prisiljeni odlučivati o događajima koji su se zbili u dalekoj prošlosti na temelju dokaza koji su možda postali nepouzdani i nepotpuni zbog proteka vremena.

S jedne strane, tužiteljica je podnijela tužbu i brinula o svom pravu sukladno važećem zakonu i praksi pa tužiteljicu kao vjerovnika ne bi trebalo „kažnjavati“, a tuženika kao dužnika „nagrađivati“ zastarom, dok su s druge strane svi događaji koji su relevantni za odluku suda jednako „osporivi“ i „dokazivi“ i u odnosu na viši i u odnosu na niži novčani iznos, visina se određuje temeljem istih dokaza i nema nikakvog pravnog opravdanja različitog tretmana spram povišenog iznosa kojeg tužiteljica potražuje gledajući iz pozicije svrhe postojanja odnosno uvođenja zastare.

10.6. Dakle, kada bi se zastara procjenjivala prema danu povišenja tužbenog zahtjeva ne bi se uspostavila pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići - ograničenje pristupa sudu ne bi bila kompatibilna s čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer ne bi postojao razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži.

10.7. Isto tako, primjenjivanje pravila o zastari na prethodno navedeni način predstavljalo bi pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka. Pravila bi prestala služiti ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja i predstavljala bi prepreku koja bi sprječavala tužitelja da o meritumu njegovog predmeta odluči nadležni sud. Naime, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da, u prethodno utvrđenim okolnostima, je tužiteljica morala tražiti u vrijeme podnošenja tužbe isplatu upravo u visini koja je kasnije utvrđena temeljem vještačenja.

10.8. Sve navedeno u točkama 10.3.-10.7. obrazloženja ove presude vrjedi i za preinaku temeljenu na promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Pravilno je sud prvog stupnja priznao i pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva odnosno tužbe sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), koji se primjenjuje u ovom slučaju, jer se radi o prometnoj nezgodi koja je uzrokovana vozilom i koji propis, između ostaloga, uređuje pitanje obveze plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu. Zbog navedenoga je pravno neodlučno je li liječenje tužiteljice završeno nakon podnošenja tužbe.

11.1. Sud prvog stupnja trebao je primjenog citiranog propisa tužiteljici priznati zatezne kamate od tog dana i na iznose naknade nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, no na ovaj dio presude tužiteljica se nije žalila pa ovaj sud kao drugostupanjski nije ovlašten zadirati u odluku o zateznim kamatama koje su pogrešno dosuđene od donošenja prvostupanjske presude.

12. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su u vrlo teškoj politraumi unatoč liječenju kod tužiteljice zaostale su trajne posljedice koje će u daljem životu otežavati svakodnevno funkcioniranje tužiteljice na fizičkom i psihičkom planu, I to u omjeru od 50%.

Naime, kod tužiteljice je zaostao subduralni hirgom desno fontoparijetlano bez neurološkog deficita, zadobila je višestruke, višeiverne prijelome rebara, desnostranog pneumohematotorksa i natučenja pluća bez poremećaja plućne funkcije, pretrpjela je traumatsku rupturu desne dijafragme, imala je eksplorativnu laparatomiju, serijsku fakturu poprečnih nastavaka torakolumbalnih kralješaka, višestruki prijeloma zdjelice i križne kosti sa zaostalim ograničenjem funkcije desnog kuka u lakom stupnju i s poremećajem statodinamike. Nakon razvoja kalcificirajućeg tenditisa desne rotarne manšete s razvojem impigment sindroma s posljedičnim bolnim ograničenjem funkcije desnog ramena srednjeg stupnja došlo je do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti. Kliničkim pregledom nije utvrđen neurološki deficit u desnoj podlaktici i donjim ekstremitetima. Opisane smetnje u desnom ramenu koje inicijalno nije bilo ozlijeđeno su uzročno-posljedično povezane s teškom politraumom odnosno inaktivacijom ramena nakon ozlijede.

Obzirom na kliničku sliku, dinamiku liječenja te psihijatrijsku dokumentaciju, do daljnjeg umanjenja životne aktivnosti došlo je zbog razvoja reakcije na teški stres i depresivnog sindroma.

Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela kumulativno 10 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 20 dana, a slabog intenziteta oko 60 dana, dok povremeni bolovi slabog intenziteta ulaze u pojačane napore.

Primarni strah koji se javlja u trenutku životne opasnosti ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije postojao radi gubitka svijesti-potres mozga. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, trajala je u jakom stupnju kumulativno 10 dana, u srednjem stupnju kumulativno 25 dana, te slabom stupnju kumulativno 8 tjedana.

13. S obzirom na sve prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja za povredu prava osobnosti (povredu prava na zdravlje) primjenom čl. 1100. ZOO-a u svezi s čl. 1045., čl. 1046., ZOO-a tužiteljici priznao pravo na naknadu iznosa od 34.000,00 eura (256.173,00 kuna), i pri tome oduzeo iznos koji je po istoj osnovi tuženik tužiteljici tijekom postupka isplatio.

13.1. U odnosu na žalbene navode tuženika treba istakuti da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tužiteljica ne može sama okupati niti si išta skuhati, mora joj se donositi jelo i voda, tužiteljica ne može ništa raditi u kući i oko kuće, ne može više ići raditi u nadnicu, osjeća se tužno, jadno i bolno, plače, sjedi, blokirana je u svemu, zaboravlja gdje ostavlja stvari po kući, osjeća trnjenje u jeziku i usnama, gornjem dijelu glave i čeonom dijelu, desnu nogu ne osjeti, ne može si ništa skuhati, ne može više niti obavljati poslove u vrtu oko kuće, niti se brinuti o svinjama i pilićima, zbog čega svinje više ne drži, a baštu više nema.

Sve to su okolnosti koje je pravilno sud prvog stupnja uzeo u obzir kod odmjeravanja visine baknade neimovinske štete zbog povrede prava na zdravlje, a isto tako i životnu dob tužiteljice (koja je u vrijeme prometne nezgode od 52 godine života).

13.2. U odnosu na žalbene navode vezane uz primjenu Orijentacijskih kriterija koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a odnose se na visinu naknade štete, treba istaknuti da, kao što i sam naziv govori, riječ je kriterijima koji služe kao orijentir u određivanju visine naknade štete, a sud je taj koji će primjenom ZOO-a u konačnici prema okolnostima slučaja odmjeriti visinu nakade štete, a koju visinu je sud prvog stupnja prema tim okolnostima u konkretnom slučajui pravilno odmjerio. Zbog navedenoga je neosnovano isticanje nezakonite retroaktivne primjene Orijentacijskih kriterija.

Ti kriteriji nisu pravni izvor već imaju samo značenje svojevrsne “upute” Vrhovnog suda kao suda zaduženog za ujednačavanje sudske prakse i jedinstvenu primjenu zakona spram svih građana, kojom “uputom” najviši sud u Republici Hrvatskoj daje smjernice koji iznosi su uobičajeni, učestali odnosno primjereni određenim povredama prava osobnosti. No, to ne znači da su suci dužni matematičkim izračunom primjenjivati te “upute” već svaki sudac u Republici Hrvatskoj ima pravo i dužnost primijenom zakona i Ustava Republike Hrvatske donositi sudske odluke primjenom zakona, a sukladno pravno relevantnim činjenicama koje se tijekom postuipka utvrde.

14. Nadalje, s obzirom da je kod tužiteljice nastupilo naruženje (vidno šepanje uz korištenje dviju štaka što je stalno vidljivo trećim osobama, ožiljci na desnoj strani prsnog koša te veliki ožiljak na trbušnoj stjenci povremeno vidljivi trećim osobama), a koje naruženje predstavlja naruženje srednjeg stupnja, pravilno sud prvog stupnja smatra da tužiteljici za duševne bolove zbog naruženosti pripada pravo na naknadu iznosa od 33.000,00 kn.

15. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 29. ZOO-a tužiteljici dosudio i zatezne kamate na nesporno plaćeni dio neimovinske štete u iznosu od 11.414,16 € / 86.000,00 kn od podnošenja tužbe 28. svibnja 2018. do dana plaćanja 14. kolovoza 2018., kao i zatezne kamate na nesporno plaćeni dio neimovinske štete u iznosu od 16.000,00 € / 120.552,00 kn od podnošenja tužbe 28. svibnja 2018. do dana plaćanja 30. siječnja 2023.

16. Vještačenjem je utvrđeno koliko je sati tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tako, nakon izlaska iz bolnice 17. svibnja 2017. kroz 15 dana od 8 sati dnevno, idućih 3 mjeseca 5 sati dnevno, a nakon toga trajno po 2 sata dnevno, koja pomoć se odnosi na potpuno održavanje stana, pripremu hrane, odlasku na liječničke kontrole i slično.

16.1. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja, a nakon što je primjenom čl. 223. ZPP-a kao cijenu sata za pružanje nestručne tuđe pomoći i njege od 20,00 kn po satu, tužiteljici priznao pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu, a u okvirima postavljenog tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica za mjesec srpanj i kolovoz 2017. zatražila manji iznos na ime tuđe pomoći i njege.

17. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljici za cjelokupno daljnje razdoblje tuđa pomoć i njega bila potrebna dva sata dnevno trajno, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege do dana donošenja prvostupanjske presude priznao daljnji iznos naknade imovinske štete kao i iznos rente na ime tuđe pomoći i njege ubuduće.

18. Pri tome, nesnovani su žalbeni navodi tuženika da je od naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege trebalo oduzeti iznose koje bi tužiteljica ostvarivala da joj je u upravnom postupku priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu. Naime, tuženik neosnovano ističe da taj iznos treba oduzeti jer tužiteljici nije priznato pravo na doplatak iz razloga što ista ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. prosinca 2018.

Tužiteljica kao i svaka druga osoba ima pravo sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju i sklapanje tog ugovora ne može se tumačiti kao radnja kojom je tužiteljica onemogućila ostvarivanje prava na doplatak čime je onemogućila da se umanji šteta.

Kako to navodi i sud prvog stupnja, tužiteljici pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu i kada je njezin zahtjev odbijen na temelju posebnog propisa ako bi to pravo mogla ostvarivati po drugoj osnovi, o čemu se u ovom slučaju i radi.

19. No, sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu za troškove liječenja vezano za kupovinu nužnih sredstava u ljekarni (lijekovi i dr.) u iznosu od 1.862,30 kn.

Naime, tužiteljica nije dokazala da su ti troškovi bili nužni za njeno liječenje kao i da je riječ o troškovima koje ne pokriva zdravstveno osiguranje.

Postojanje računa samo po sebi ne dokazuje sve što je potrebno da bi se dosudila naknade ove imovinske štete.

20. Isto tako, tužiteljici ne pripada niti pravo na naknadu troškova nabavljanja odjeće za boravak u bolnici i toplicama od 3. ožujka 2017. do 17. svibnja 2017. Niti ove troškove tužiteljica nije dokazala, a riječ je o troškovima (činjenicama) koje se mogu dokazati računima, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kda je u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužiteljice odluku temeljio na čl. 223. ZPP- a.

21. S druge strane, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 223. ZPP-a utvrdio primjernim iznos od 2.000,00 kn za garderobu i osobne stvari uništene u predmetnoj prometnoj nezgodi (zimska jakna, čizmice, hlače, majice i sl.).

21.1. U odnosu na žalbene navode tuženika treba reći da je sud prvog stupnja visinu štete za uništenu odjeću pravilno utvrdio temeljem iskaza tužiteljice.

21.2. Isto tako, treba napomenuti da, za razliku od troškova koji se odnose na nabavku odjeće za boravak u bolnici i toplicama koji su nastali nakon prometne nezgode i u povodu liječenja zbog ozljeda nastalih u prometnoj nezgodi, nije životno zahtijevati odnosno očekivati da netko čuva račune od odjeće koje kupuje za svakodnevne potrebe, a kako bi te troškove kasnije mogao dokazati u nekom sporu kao što je ovaj.

21.3. Zbog navedenoga, sud prvog stupnja je pravilno primijenio čl. 223. ZPP-a u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu štete za uništenu odjeću i obuću, s tim da nije riječ o previsokim ili neuobičajenim troškovima odnosno troškovima koji bi izazivali sumnju da su zaista toliki i bili.

22. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio i iznos zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni dio imovinske štete u iznosu od 530,89 € / 4.000,00 kn od podnošenja tužbe 28. svibnja 2018. do dana plaćanja 14. kolovoza 2018.

23. U odnosu na žalbene navode tuženika posebno još treba istaknuti da pogrešno sud prvog stupnja smatra da je tek na ročištu održanom 14. listopada 2020. zaključen prethodni postupak, jer isti do toga ročišta nije bio zaključen u smislu odredbe čl. 292. st. 7. ZPP-a. Međutim, navedeno nije pravno odlučno s obzirom da je svaka preinaka tužbe učinjena sukaldno ZPP-u, a kako je to prethodno već obrazloženo.

24. No, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao pravo na naknadu troška 6 obrazloženih podnesaka. Naime, tužiteljici je sud prvog stupnja priznao trošak podneska od 21. rujna 2018. (491,71 eur), trošak podneska od 1. srpnja 2019. (491,71 eur), trošak podneska od 21. studenoga 2019. (491,71 eur), trošak podneska od 11. svibnja 2020. (491,71 eur), trošak podneska od 7. lipnja 2021. (491,71 eur), trošak podneska od 10. listopada 2021. (99,54 eura). No, prema tbr. 8/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: OTRH) tužiteljici

24.1. Zbog navedenoga je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je zahtjev tužiteljice za pet ii šesti podnesak (od 7. lipnja 2021.- 491,71 eur, i 10. listopada 2021.-99,54 eura) sa PDV-om (147,81 eura) odbijen kao neosnovan.

24.2. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu nisu priznati troškovi postupka za povučeni dio zahtjeva treba istaknuti da je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka s obzirom da je tužba povučena za dio koji je po osnovi naknade štete tužiteljici tuženik izvršio isplatu tijekom postupka, a to povlačenje je uslijedilo odmah nakon plaćanja.

25. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. I čl. 373. ZPP-a prvostupanjska je presuda djeloično preinačena, a djelomično potvrđena.

26. Primijenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Naime, tuženik je uspio s razmjerno neznatnim dijelom žalbe pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu ovog troška odbijen kao neosnovan.

27. Odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje spora pa je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava tog podneska odbijen kao neosnovan primjenom čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.