Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8 Gž-2640/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja centar Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tužene M. M. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2020-37 od 20. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene M. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2020-37 od 20. travnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i točke II. izreke odluke o parničnom trošku u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za trošak za iznos od 6.536,59 eura.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 760/2020-37 od 20. travnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 414,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2024. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 414,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2024. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se žalba tužitelja u dijelu pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2020-37 od 20. travnja 2022. kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.318,07 eura.

V. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 24,88 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženoj M. M. iz P., OIB: …, isplatiti tužitelju centar Z., Z., OIB: …, iznos od 468.325,98 kune (slovima: četiristo šezdeset osam tisuća tristo dvadeset pet kuna i devedeset osam lipa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj M. M. iz P., OIB: …, da tužitelju centar Z., Z., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 49.250,00 kune (slovima: četrdeset devet tisuća dvjesto pedeset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja centra Z., Z., OIB: …, za naknadu troškova postupka u iznosu od 31.250,00 kune (slovima: trideset jedna tisuća dvjesto pedeset kuna), kao neosnovan."

2. Tužitelj se žali protiv dijela presude pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen njegov cjelokupan zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže preinačiti pobijani dio prvostupanjske presude uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbi, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. u vezi sa odredbom članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), dakle stjecanja bez osnove, isplati iznos od 468.325,98 kune uz pripadajuće zakonske zatezne kamate jer je navedeni iznos isplaćen na temelju osnove koja je kasnije otpala.

9. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, svoju je odluku obrazložio navodeći jasne činjenične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s obzirom da tuženik navodima iznesenim u žalbi nije uspio dovesti u sumnju niti jednu odlučnu činjenicu utvrđenu tijekom prvostupanjskog postupka, a na kojoj je utemeljena pobijana presuda.

10. Žalbeni navodi tuženika iscrpljuju se u obrazlaganju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske Zahtjev broj 679/111 smatrajući da je sud prvog stupnja suprotno obrazloženju navedene presude Europskog suda za ljudska prava postupio u ovom predmetu. Naime, tužena smatra da je sud dosuđujući tužitelju utuženi iznos "pogrešno primijenio čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da nije došlo do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva u smislu naznačenog Protokola pa da stoga tužena nije dužna vratiti tužitelju predmetni iznos".

11. Valja istaknuti da je sud prvog stupnja detaljno obrazložio i tijekom prvostupanjskog postupka isticanu presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske, kada je potpuno jasno naveo da je u predmetu Solomun protiv Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske, ukinuo drugostupanjsku presudu i vratio predmet općinskom sudu na ponovno suđenje povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti kojeg je podnijelo državno odvjetništvo (pravnog lijeka kojeg je mogao podnijeti samo državni organ, a ne svaka stranka u postupku), koje je prema shvaćanju ESLJP imalo puno diskrecijsko pravo u odlučivanju o korištenju ili nekorištenju tog pravnog sredstva čime se otvorilo pitanje o jednakosti strana u postupku, jer je samo jedna strana imala mehanizam za stavljanje izvan snage pravomoćne presude nepovoljne po sebe.

11.1. Naime Vrhovni je sud Republike Hrvatske presudom broj: Rev- 935/08 od 7. siječnja 2010. , a koju je tuženica D. T. (tamo tužiteljica zaprimila 31. ožujka 2010.) odlučivao u predmetu u kojem je vrijednost predmeta spora iznosila 110.000,00 kuna. Stoga je tužiteljica Republika Hrvatska (tamo tuženica) imalo pravo na podnošenje (redovne) revizije sukladno odredbi članka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.). Slijedom navedenog, a kako je tuženica, tamo tužiteljica, znala da se radi o parničnom postupku u kojem je revizija uvijek dopuštena, to se ne može u konkretnom slučaju raditi o tome da bi donošenje presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-935/08, sadržaja kako je već navedeno, bilo suprotno pravnoj sigurnosti. Stoga u predmetnom slučaju nije moglo nastati legitimno očekivanje tuženice D. T., (tamo tužiteljice) utemeljeno na presudama Općinskog suda u Dubrovniku, broj: P-877/05 od 9. studenog 2005. i Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-381/07 od 17. siječnja 2008. u odnosu na koje je odluke revizija Republike Hrvatske presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: 935/08- 2 od 7. siječnja 2010. djelomično prihvaćena te odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom nematerijalne štete D. T. u iznosu od 80.000,00 kuna.

11.2.. Ovo pravno shvaćanje kako ne može biti govora o mogućnosti nastanka legitimnog očekivanja stranke da se presuda neće izmijeniti odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pravnoj situaciji kada stranke imaju uvijek mogućnost podnošenja (redovne) revizije iskazao je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-1142/2018 od 13. lipnja 2018., na koju se odluku s pravom u žalbi poziva tužiteljica. S tim u svezi za napomenuti je kako se odredbama članka 31. stavci 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 99/99., 29/02. i 49/02.) propisuje da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni te su ih dužne poštovati sve fizičke i pravne osobe, odnosno da su sva tijela državne vlasti dužna u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

11.3. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u predmetu Solomun protiv Hrvatske, ESLJP svoje pravno shvaćanje izrazio u odnosu na činjeničnu situaciju koja u bitnome proizlazi iz postupovnopravne situacije nastale podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka – zahtjeva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe članka 401. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01), koji pravni institut nije preuzet u sada važeći Zakon o parničnom postupku.

11.4. U ovom je predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske, ukinuo nižestupanjske presude i vratio predmet na ponovno suđenje povodom revizije, kao pravnog lijeka kojeg može izjaviti svaka stranka u postupku te se stoga u tom smislu ne može postaviti pitanje o jednakosti strana u postupku. Također, u konkretnom slučaju neprijeporno je da je prvostupanjska presuda kojom je tužitelju naloženo da tuženoj izvrši isplatu novčane tražbine radi naknade plaće potvrđena i drugostupanjskom presudom.

11.5. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužene, da kod tužene nije moglo nastati legitimno očekivanje utemeljeno na drugostupanjskoj presudi kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, jer je tužena od početka postupka znala da se radi o postupku u kojem je revizija uvijek dopuštena. Naime, bez obzira što su tuženoj novčana sredstva isplaćena od strane tužitelja, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja kako je to naprijed izneseno, prema ocjeni ovog suda tužena nije stekla pravo vlasništva isplaćenih novčanih sredstava, a temeljem gore navedenih pretpostavki, što je podudarno sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Ustavnog sud Republike Hrvatske broj U-III-1142/2018 od 13. lipnja 2018.

12. Ovaj viši sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja i kada navodi da sukladno odredbi članka 382. stavak 1. točka 1. tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14), čije su se odredbe primjenjivale u trenutku podnošenja revizije u postupku koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-623/12, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna. U postupku koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-623/12, presudom od 20. ožujka 2014., naloženo je tuženiku (tužitelju u ovom postupku), da tužiteljici (tuženoj u ovom postupku) isplati iznos od 316.730,79 kune uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, iz čega jasno proizlazi da je vrijednost predmeta spora prelazila iznos od 200.000,00 kuna. Također, uvidom u samo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revr-54/2018 od 20. svibnja 2020., sud je utvrdio da je tužena bila upoznata s činjenicom da je u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-623/12, podnesena revizija. Naime, iz obrazloženja citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da tužena (tužiteljica u postupku Pr-623/12) nije odgovorila na reviziju tužitelja (tuženik u postupku Pr- 623/12), iz čega nedvojbeno proizlazi da je tužena bila pozvana da podnese odgovor na reviziju.

13. Stoga, ovaj viši sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da zahtjev tužitelja za povrat neosnovano primljenih sredstava od strane tužene na temelju osnove koja je kasnije otpala, ne predstavlja povredu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

14. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1111. st. 3. i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti i glede isplate plaće u neto iznosu, kamata na taj iznos, troškova parničnog postupka i kamata na taj trošak kao i u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku na cjelokupan iznos od podnošenja zahtjeva tuženoj od 14. kolovoza 2020. godine do isplate.

14.1. Naime, osnov stjecanja spomenutog iznosa na strani tužene je, (u vrijeme stjecanja), pravomoćna i ovršna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-623/12 od 20. ožujka 2014., jer je upravo na temelju te presude kao ovršne isprave isplaćen, po tužitelju, ukupno ovdje utuženi iznos.

15. Pravila o stjecanju bez osnove sadržana su u odredbama čl. 1111. do 1119. ZOO.

15.1.Prema odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO stjecanja bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takva stjecanja ne postoji pravni osnov ili pravni osnov ima neku manu zbog koje nije valjan ili je njegova valjanost kasnije prestala. Dakle, stjecanje bez pravnog osnova postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjena činidbe postojao valjani pravni osnov, ali je isti naknadno otpao. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kada ne postoji pravni osnov za određeno ispunjenje budući je osnova naknadno otpala (condictio ob causam finitam).

15.2. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revr-54/2018 od 20. svibnja 2020. ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 623/12 od 20. ožujka 2014. i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-715/14 od 25. listopada 2017., tada je otpao i pravni osnov za takvo stjecanje. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tužene, jer je presuda na temelju koje je tužitelj isplatio utužene iznose ukinuta.

16. Pravilna je i pobijana odluka i u odnosu na utužene zakonske zatezne kamate i temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO prema kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove mora se platiti kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude tužena je u trenutku stečenog bila poštena, savjesna i tek su se podnošenjem zahtjeva, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, stekli uvjeti za početak tijeka zateznih kamata.

18. Slijedom izloženog, na temelju odredbe iz odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

19. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Suprotno žalbenim navodima tužene, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

21. Međutim, sud prvog stupnja je odlučujući o cjelokupnom trošku tužitelja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

21.1. Uvidom u spis predmeta i to list 195. sudskog spisa vidljivo je da je tužitelj platio sudsku pristojbu u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 eura). Nadalje, iz zapisnika suda prvog stupnja od 20. travnja 2022. o održanom ročištu za objavu presude, vidljivo je da je ročištu pristupio zamjenik punomoćnika tužitelja, iz čega proizlazi da je tužitelj došao na ročište za objavu presude. Prema tome, valjalo je sukladno Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa), dosuditi troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna) uz pripadajući PDV 25% (16,59 eura/125,00 kuna), odnosno ukupno iznos od 82,95 eura (625 kuna). Kako je tužitelj uspio u sporu to mu ovom odlukom dosuđeni trošak od 414,75 eura pripada na temelju čl. 154. st. 1. ZPP.

21.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je odbio daljnji zatraženi trošak tužitelja za sastavak podnesaka od 26. veljače 2021., 7. svibnja 2021., 12. svibnja 2021. 6. rujna 2021. i 16. listopada 2021. od ukupno 3.318,07 eura (25.000,00 kuna) primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 373. t. 3. odlučiti kao u točki III. izreke.

23. Obzirom je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 12% to je valjalo sukladno Tbr. 10. t. 1. u svezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) te čl. 154. st. 2. ZPP, dosuditi troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 24,88 eura (sa porezom na dodanu vrijednost).

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač, v.r.