REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2223/2019-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Cirkveni i partneri j.t.d. u likvidaciji, Zagreb, Radićeva 27, OIB 30453279445, kojeg zastupa punomoćnik Marijana Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grand Auto d.o.o. Zagreb, Ljubljanska avenija 4, OIB 30176496729, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje stvari, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8432/2016-3 od 10. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1173/2014-52 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8432/2016-3 od 10. travnja 2018. i predmet se vraća tome sudu na ponovno odlučivanje.

II. Ostavlja se sudu drugog stupnja novom odlukom odlučiti i o troškovima ovog revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-l 173/2014-52 od 28. listopada 2016., naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana isporuči tužitelju novo i ispravno vozilo marke Jaguar XKR 4,2 V8 S/C iste razine opremljenosti kao tužiteljevo, koje obveze se tuženik može osloboditi tako da tužitelju isporuči odgovarajuće novo i ispravno sportsko vozilo oblika karoserije coupe s vrha proizvodnog programa marke Jaguar u trenutku donošenja pravomoćne presude, barem iste razine kakvoće, snage motora i opremljenosti kao tužiteljevo (toč. 1. izreke) i platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 29.550,00 kn, dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova u visini od 40.425,00 kn (toč. 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8432/2016-3 od 10. travnja 2018., u povodu žalbe tuženika, odlučeno je:

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-l 173/2014- 52 od 28. listopada 2016. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik u roku od 30 dana isporuči novo i ispravno vozilo marke Jaguar XKR 4,2 V8 S/C iste razine opremljenosti kao tužiteljevo, koje obveze se tuženik može osloboditi tako da tužitelju isporuči odgovarajuće novo i ispravno sportsko vozilo oblika karoserije coupe s vrha proizvodnog programa marke Jaguar u trenutku donošenja pravomoćne presude, barem iste razine kakvoće, snage motora i opremljenosti kao tužiteljevo.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 19.612,50 kn (devetnaesttisućašestodvanaest kuna i pedeset lipa) u roku osam dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 163.912,50 kn (stošezdesettritisućedevetstodvanaest kuna i pedeset lipa.“.

3. Protiv ove drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 385. st. 1., a u svezi s čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku. Podredno, tužitelj podnosi reviziju i temeljem čl. 385.a u vezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske preinači na način da usvoji tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika nadoknaditi mu parnični trošak zajedno s troškom sudske pristojbe za ovu reviziju. Podredno, tužitelj predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovo suđenje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmetni spor vođen je povodom tužiteljevog zahtjeva da mu tuženik preda novo i ispravno vozilo marke J., iste razine opremljenosti kao tužiteljevo, kojemu je dodana građanskopravna ponuda prema kojoj se ove obveze može „(...) osloboditi tako da tužitelju isporuči odgovarajuće novo i ispravno sportsko vozilo oblika karoserije coupe s vrha proizvodnog programa marke Jaguar u trenutku donošenja pravomoćne presude, barem iste razine kakvoće, snage motora i opremljenosti kao tužiteljevo“. Ovakav zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da zbog neispravnog funkcioniranja i brojnih nedostataka prodanog vozila ima pravo tražiti isporuku novog vozila, na temelju odgovornosti tužitelja kao prodavatelja za ispravno funkcioniranje stvari. Tužitelj još tvrdi da su se određeni ili drugi slični kvarovi ponovo pojavljivali, da je svaki put ponovo zahtijevao njihov popravak koristeći se svojim pravom iz produljenje garancije. Međutim, tuženik do podnošenja tužbe nije uspio u potpunosti otkloniti sve nedostatke tako da vozilo ni nakon brojnih popravaka ne funkcionira ispravno odnosno nepouzdano je i funkcionalno neispravno.

8. Prvostupanjski sud je o ovom zahtjevu odlučivao u ponovljenom postupku u kojem je izveo dokaz kombiniranim vještačenjem provedenom po vještacima strojarske i elektrotehničke struke (vještaci Goran Husinec i Aco Šikanić), koji su pored onih zadataka koji su bili dani ranijem vještaku Milanu Vinčiću (utvrditi je li vozilo bilo funkcionalno ispravno u razdoblju od početka korištenja do dana izvođenja tog dokaza, te posebno može li se prema važećim tehničkim normama i standardima smatrati da su ovjes, kočnice i svjetla na vozilu bili funkcionalno ispravni, kao i jesu li kvarovi definitivno otklonjeni) imali zadatak s tehničkog aspekta analizirati kvarove, koje je tuženik otklanjao, a koji su evidentirani u servisnoj knjižici. Ocjenom tog dokaza (koji je prihvatio kao objektivan i stručan), nakon što ga je detaljno analizirao, prvostupanjski sud je (ponovno) zaključio kako je vozilo tužitelja puno pogrešaka koje uzrokuju tehničku neispravnost vozila, a ta neispravnost se ne može otkloniti nikakvim popravkom u ovlaštenom servisu, što je dokazano ponovljenim kvarovima popravljenih sklopova, tako da je vozilo nemoguće dovesti u kontinuirano tehnički ispravno stanje, zbog čega su ispunjeni svi zakonski uvjeti za obvezu tuženika da isporuči tužitelju novo i ispravno vozilo, pa je pozivom na odredbe čl. 501. i čl. 502. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Drugostupanjski sud je, postupajući povodom žalbe tuženika, preinačavanje prvostupanjske presude i odbijanje tužbenog zahtjeva (temeljem odredbe čl. 373.a ZPP) obrazložio navodeći, u bitnom, kako je „(...) donošenjem pobijane presude ponovo učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o bitnim činjenicama potrebnim za pravilnu odluku suda o zahtjevu tužitelja da mu tuženik preda vozilo koje ispravno funkcionira, jer ga nije popravio u razumnom roku (članak 501. ZOO-a), kao ni o bitnim činjenicama na kojima tužitelj zasniva odgovornost tuženika za materijalne nedostatke stvari (članak 478. do 500. ZOO-a). Ovo zbog toga što je u ponovljenom postupku sa sigurnošću utvrđena samo činjenica da je tužitelj preuzeo predmetno vozilo 29. prosinca 2004. Ostale bitne činjenice nisu utvrđene, jer tužitelj nije predložio izvođenje dokaza iz kojih bi se one mogle sa sigurnošću utvrditi.“.

9.1. Ukratko, drugostupanjski sud je zaključio kako se na temelju isprava i izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku ne može „(...) sa sigurnošću izvesti zaključak da tuženik nije u razumnom roku otklonio kvarove koji su se pojavili na tužiteljevom vozilu za vrijeme trajanja garantnog roka. S obzirom na to da je na tužitelju teret dokazivanja činjenica iz kojih proizlazi suprotan zaključak, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a valja zaključiti da te činjenice ne postoje, a slijedom toga i da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva da mu tuženik umjesto prodanog vozila preda drugo koje ispravno funkcionira.“ Zbog navedenog odbijen je tužbeni zahtjev.

10. Osporavajući zakonitost pobijane presude kojom je odbijen njegov zahtjev revident se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Postojanje ove povrede revident obrazlaže navodeći kako nisu postojali uvjeti za donošenje pobijane presude kojom se preinačuje prvostupanjska presuda i odbija tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja,

10.1. Navedeni revizijski prigovor tužitelja je osnovan jer je u postupku pred drugostupanjskim sudom došlo do pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP što je rezultiralo nezakonitom odlukom te nizom drugih nejasnoća u pobijanoj odluci, zbog kojih nije moguće ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

11. Prema izričitoj odredbi čl. 221.a ZPP, tek ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu, odnosno prema pravnom shvaćanju ovoga suda (Rev 1199/2021- 2 od 3. studenoga 2021.):

"Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje.".

12. Iz predmetnog spisa proizlazi, a tužitelj na to osnovano u reviziji upozorava kako je u postupku pred prvostupanjskim sudom, kako je: podneskom od 31. kolovoza 2009., predložio saslušanje osam svjedoka na okolnosti postojanja različitih kvarova i neispravnosti pojedinih uređaja i sklopova na vozilu; podneskom od 11. ožujka 2010. predložio „dopuniti vještačenje u dijelu u kojemu je ono prethodno već provedeno na kočionom sustavu tako da to vještačenje obuhvati i novonastalu manifestaciju neispravnosti kočionog sustava (...)“ te da je u ponovljenom postupku podneskom od 21. ožujka 2016., predložio daljnje dopunsko izjašnjavanje vještaka Gorana Husinca i Ace Šikanića.

12.1. Iz predmetnog spisa, nadalje, proizlazi kako je na ročištu održanom 23. rujna 2016., prvostupanjski sud donio rješenje da se daljnji dokazi neće izvoditi s obrazloženjem da se „(...) radi o tehničkom pitanju funkcioniranja motornog vozila te su sva sporna pitanja utvrđena vještačenjem koja su provela trojica vrlo iskusnih vještaka i stoga bi svako daljnje izvođenje dokaza bilo potpuno suvišno odnosno nepotrebno oduljivanje postupka.".

13. Stoga, osnovano, prigovara tužitelj kako je drugostupanjski sud bez izvođenja i ocijene navedenih dokaza odbio predmetni tužbeni zahtjev i to iz razloga jer tužitelj nije dokazao postojanje pravno odlučnih činjenica (da tuženik nije u razumnom roku otklonio kvarove koji su se pojavili na tužiteljevom vozilu za vrijeme trajanja garantnog roka), pa su na taj način postupili protivno odredbi čl. 221.a ZPP, što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presuda.

13. 1. Time je dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, pri čemu tužitelj opravdano upozorava kako je drugostupanjski sud, ako je smatrao da stanje stvari nije dovoljno raspravljeno i/ili odlučne činjenice sa sigurnošću utvrđene bio dužan bio dužan presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje ili sam zakazati raspravu radi provedbe potrebnih dokaza u smislu odredbe čl. 373.b st. 2. ZPP „(...) kako bi tužitelju bilo omogućeno da izvođenjem svih onih dokaza koje je ranije neuspješno predlagao dodatno raspravi stvar i dokaže tužbeni zahtjev.“.

13.2. Posljedično navedenom u pobijanoj presudi nedostaju i valjani razlozi o bitnim činjenicama potrebnim za pravilnu odluku suda o zahtjevu tužitelja da mu tuženik preda vozilo koje ispravno funkcionira (novo vozilo), jer ga nije popravio u razumnom roku (čl. 501. ZOO), pa pobijana presuda nema valjanih razloga, a oni koji su navedeni nejasni su i proturječni. Navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presuda ne može ispitati, pa je njenim donošenjem učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. Zbog učinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP), odnosno odlučivanje o žalbi tuženika.

15. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, izvesti dokaze koje prema pravilima o teretu dokazivanja stranke predlože za svoje tvrdnje u postupku, a za koje sud ocijeni da su bitni radi utvrđenja odlučnih činjenica, navesti razloge eventualnog odbijanja predloženih dokaza, te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP.

15.1. U toj odluci će sud ponovno odlučiti i o ukupnim troškovima postupka uključujući i troškove nastale u ovom revizijskom postupku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa