REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 77 Pž-2709/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravoj stvari tužitelja Vesna centar d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, OIB 33502979734, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Penezić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o., Zagreb, Strojarska 22, protiv tuženika B2 Portfolio d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 21970470141, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šporčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2a/18, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1952/2020 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1952/2020 od 25. ožujka 2022. u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 150.925,00 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1952/2020 od 25. ožujka 2022. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.875,00 kn sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 36.875,00 kn sa zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 207,38 EUR u roku osam dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 7.009,42 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1952/2020 od 25. ožujka 2022. odlučeno je:

„I. U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2020., na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja u Zagrebu pod brojem: OV-8087/2020 i koji je izmijenjen Aneksom od 28. kolovoza 2020. na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja u Zagrebu pod brojem: OV-8479/2020, stekao na rok od 3 godine, koji istječe 24. kolovoza 2023. godine, pravo nazadkupa nekretnine kč.br. 15/14, oznaka zemljišta Zavrtnica, dvorište, površine 5286 m2, upisane u zk.ul.br. 26001 k.o. Trnje kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu,te se nalaže tuženiku izdati tužitelju, u roku od 15 dana, tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu ovog prava nazadkupa u zemljišnim knjigama na ime tužitelja uz zabilježbu da ovo pravo nazadkupa traje do 24. kolovoza 2023. godine, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2020., na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja u Zagrebu pod brojem: OV-8089/2020 i koji je izmijenjen Aneksom od 28. kolovoza 2020. na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja u Zagrebu pod brojem: OV-8477/2020, stekao na rok od 3 godine, koji istječe 24. kolovoza 2023. godine, pravo nazadkupa nekretnine kč.br. 15/15, oznaka zemljišta Zavrtnica, dvorište, površine 5129 m2, upisane u zk.ul. 26002 k.o. Trnje kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te se nalaže tuženiku izdati tužitelju, u roku od 15 dana, tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu ovog prava nazadkupa u zemljišnim knjigama na ime tužitelja uz zabilježbu da ovo pravo nazadkupa traje do 24. kolovoza 2023. godine, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 193.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate i to u roku od 15 dana.“ „II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 187.800,00 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.“

2. Protiv presude, u dijelu kojim nije uspio, točke I. i II. izreke, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i naknaditi mu parnični trošak ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o parničnom trošku.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti one na koje se poziva žalitelj. Suprotno žalbenim navodima u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu međusobno proturječni, presuda se može ispitati. Stoga nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se posebno poziva tužitelj u žalbi.

7. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je tužitelj na temelju oba Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2020. stekao, na rok od tri godine, pravo nazadkupa na naznačenim nekretninama iz tih ugovora, a slijedom toga da je tuženik dužan tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava nazadkupa u zemljišnim knjigama na ime tužitelja uz zabilježbu da pravo nazadkupa traje do 24. kolovoza 2023.

8. Prvostupanjski sud je ocjenom sadržaja oba Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2020. utvrdio da iz njih ne proizlazi volja stranka, da se pravo nazadkupa, koje je tužitelj na temelju navedenih ugovora 24. kolovoza 2020. stekao i upiše u zemljišne knjige u smislu odredbe iz članka 43. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19,128/22 i 155/23; dalje: ZZK) slijedom čega je odbio zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Nadalje prvostupanjski sud je tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja za isticanje zahtjeva na utvrđenje ocijenio neosnovanim u smislu odredbe iz članka 187. stavka 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud nalazi da se ovaj spor ne odnosi na utvrđenje tužiteljevog prava nazadkupa, jer tuženik to pravo ne osporava, već postojanje volje stranaka da se to pravo u odnosu na predmetne nekretnine upiše u zemljišne knjige. Stav je stoga prvostupanjskog suda da bi tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je tužitelj na temelju predmetnih Ugovora o kupoprodaji stekao pravo nazadkupa na rok od tri godine koji istječe 24. kolovoza 2023. bio nesvrhovit budući da tužitelj slijedom navedenog nema pravni interes za traženje takve pravne zaštite. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da prava volja stranaka nije bila i upis prava nazadkupa u korist tužitelja u zemljišnu knjigu niti je takva volja u navedenim ispravama očitovana, to je tužiteljev zahtjev ocijenjen neosnovanim.

9. U konkretnom slučaju stranke su Ugovorima o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2020., u članku 1. stavku 4. Ugovora ugovorile pravo tužitelja da u svojstvu kupca u razdoblju od tri godine sklopi s tuženikom kao prodavateljem ugovor o kupoprodaji nekretnina (nazadkup).

10. Odredbom članka 187. stavka 3. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (st. 1.) te da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (st. 2.). Ako tuženik ne spori da je predmetnim ugovorom tužitelj stekao pravo nazadkupa na rok od tri godine koji istječe 24. kolovoza 2023., a tužitelj traži da se navedeno pravo utvrdi presudom, tada tužitelj nema pravni interes za podnošenje takovog zahtjeva. Ovaj sud se slaže s utvrđenjem prvostupanjskog suda da bi zahtjev za utvrđenje da je tužitelj na temelju predmetnih Ugovora o kupoprodaji stekao pravo nazadkupa na rok od tri godine koji istječe 24. kolovoza 2023. bio nesvrhovit jer ne proizlazi pravozaštitna potreba dakle pravni interes tužitelja za traženje takve pravne zaštite pa bi prema odredbi članka 187. stavka 3. ZPP-a valjalo ovaj dio tužbe odbaciti. Činjenica da je prvostupanjski sud meritorno odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2020. pravo nazadkupa nekretnine pobliže opisane u izreci presude ne dovodi tužitelja do lošijeg položaj i da je prvostupanjski sud odbacio tužbu u tom dijelu, u skladu s člankom 187. stavkom 3. ZPP-a, budući da nitko ne spori da tužitelj ima pravo nazadkupa nekretnina iz oba Ugovora o kupoprodaji.

11. Odredbom članka 43. stavka 1. ZZK-a određeno je da će se pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa i koncesije dopustiti samo ako je ispravom dokazano postojanje prava i volja stranaka da se to pravo upiše.

12. Ugovor o kupoprodaji nedvojbeno predstavlja ispravu kojom se dokazuje pravo postojanja prava nazadkupa međutim isto tako iz izvedenih dokaza proizlazi da kupac, nije ovlastio prodavatelja, da ugovoreno pravo nazadkupa upiše u zemljišnu knjigu (niti) kao predbilježbu u smislu odredbi iz članka 43. stavka 1. ZZK-a i članka 64. ZZK-a.

13. Dakle, Ugovori o kupoprodaji kao isprave kojima je ugovoreno pravo nazadokupa ne sadrže izričitu volju stranka da se to pravo nazadkupa u korist tužitelja upiše u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, a sukladno navedenim odredbama članka 43. stavka 1. ZZK-a da bi zemljišnoknjižni sud upisao u zemljišnu knjigu pravo nazadkupa zahtijeva se postojanje isprave kojom se dokazuje postojanje tog prava, ali i volja stranaka da se to pravo upiše.

14. U konkretnom slučaju isprave postoje to su Ugovori o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2020. kojima je utvrđeno pravo tužitelja na nazadkupnju, međutim nije ispunjena druga pretpostavka, a to je: jasno izražena volja da se pravo nazadkupa upiše u zemljišnu knjigu, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

15. Tužitelj u žalbi navodi da je odredbe iz članka 1. stavka 6. i članka 4. stavka 7. Ugovora o kupoprodaji nekretnina trebalo tumačiti kao ovlaštenje tužitelja da svoje pravo nazadkupnje uknjiži u zemljišnim knjigama. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da članak 1. stavak 6. niti članak 4. stavak 7. Ugovora o kupoprodaji nekretnina ne sadrži izričitu volju stranka da se tužiteljevo pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige (str. 21.-27., 30.-37. spisa).

16. Ovaj sud se slaže s utvrđenjem prvostupanjskog suda da su odredbe priloženih Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2020. jasne i da ne sadrže izričitu volju stranka o pravu tužitelja na uknjižbu prava nazadkupa u zemljišnim knjigama, a slijedom toga je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava nazadkupa u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetne nekretnine u smislu članka 43. stavka 1. ZZK-a.

17. Prvostupanjski sud je o parničnom trošku odlučio na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14,118/14 i107/15; dalje:Tarifa). Ovaj sud nalazi da tužitelj osnovano navodi da tuženik nema pravo na naknadu troška za podnesak od 6. kolovoza 2021. po Tbr. 8. t. 1. Tarife već po Tbr. 8. t. 3. Tarife. Odredbom Tbr. 8. t. 1. Tarife propisano je da će se ova odredba primijeniti za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Kako u konkretnom slučaju tuženikov podnesak od 6. kolovoza 2021. nije podnesak na koji se ima primijeniti odredba iz Tbr. 8. t. 1. Tarife to je trebalo kao osnovani trošak tuženiku za navedeni podnesak odrediti po Tbr. 8. t. 3.Tarife iznos od 66,36 EUR i PDV. Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odluku o parničnom trošku preinačiti i odbiti tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 36.875,00 kn. Kako je tužitelj uspio s žalbom u dijelu koji se odnosi na parnični trošak to je o njegovom zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odlučiti prema iznosu od 36.875,00 kn, stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 207,38 EUR za sastav žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Tarife. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 7.009,42 EUR je neosnovan.

18. Slijedom navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke, a na temelju članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30864-f3bd6

Kontrolni broj: 08c5a-51ba3-dfb67

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.