REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-14/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženice JADRANKA d.d., OIB 70741052040, Mali Lošinj, Dražica 1., koju zastupaju punomoćnici Branimir Kojić i Maša Milardović, odvjetnici u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-5980/14-3 od 29. kolovoza 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-42/2013-13 od 21. svibnja 2014., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-5980/14-3 od 29. kolovoza 2017. i sudi:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-42/2013-13 od 21. svibnja 2014.

II/ Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 997,41 EUR (7.515,00 kn) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je da je tuženica dužna trpjeti da se tužiteljica na temelju presude uknjiži kao vlasnik na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (toč. I izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak od 20.000,00 kn (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev (toč. I izreke) te je naloženo tužiteljici da tužitelju naknadi parnični trošak od 21.425,00 kn (toč. II izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da tuženica trpi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je navedena nekretnina 24. srpnja 1991. bila unutar granica građevinskog područja općine Cres-Lošin, te da je 1. kolovoza 2010., odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine", broj 82/2010 - dalje: ZTZ), također bila unutar granica građevinskog područja i to unutar izgrađenog dijela ugostiteljsko turističke namjene T1 naselja Mali Lošinj, u naravi predstavlja neuređeno zemljište koje služi parkiranju automobila. Također je utvrđeno da je navedena nekretnina bila u društvenom vlasništvu do uknjižbe prava vlasništva tuženika 1993. (s upisom pravom korištenja njegova pravnog prednika), pri čemu ta nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital tuženikovog pravnog prednika u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92 i 84/92 - dalje: ZPDP). Nadalje, da pred Uredom državne uprave Primorsko-goranske Grad Mali Lošinj i Jadranka d.d. nisu zatražili pokretanje postupka po čl. 18., 19., 27. i 28. ZTZ-a u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica vlasnica sporne nekretnine jer prilikom pretvorbe tuženice sporna nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital društva, pa je na temelju odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96 i 71/97) i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) te čl. 58. st. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 145/10 i 70/12 - dalje: ZUDI) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Drugostupanjski sud zaključuje da je sukladno odredbi čl. 20. ZTZ-a predmetno turističko zemljište u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište. Ističe da to proizlazi i iz odredbe čl. 33. st. 1. ZTZ prema kojoj se „danom stupanja na snagu tog Zakona odredba čl. 47. Zakona o privatizaciji ne primjenjuju na nekretnine iz čl. 2. st. 1. i 2. Ovog Zakona, za koje nije doneseno konačno rješenje“, a imajući u vidu da iz spisa proizlazi da u odnosu na predmetnu nekretninu nije doneseno takvo rješenje. Stoga preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Tužiteljica u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pogrešno tumačio odredbe ZTZ-a jer da „preostalo zemljište“ predstavlja ono zemljište koje je preostalo od izgrađenih nekretnina (objekata) koji su procijenjeni u društveni kapital u pretvorbi društvenog poduzeća, pa je onda jedinica lokalne samouprave vlasnik samo tog turističkog zemljišta unutar turističkih naselja i oko hotela koja su preostala od nekretnina opisanih u čl. 18. i 19. Zakona, a ne i neizgrađenog građevinskog zemljišta namjene T1 kako to pogrešno tumači sud. Da je tome tako, tužiteljice ističe da iz čl. 27. st. 4. Zakona koji propisuje obvezu trgovačkog društva i jedinice lokalne samouprave za pokretanje postupka kod nadležnog tijela, te čl. 28. st. 1. Zakona koji regulira pitanje prava vlasništva baš jedinica lokalne samouprave i trgovačkog društva, ali samo na nekretninama iz čl. 18. i 19. Zakona (dakle na onima na kojima su izgrađene građevine). Ističe se da je Vlada RH sukladno Zakonu donijela Uredbu o načinu, postupku i uvjetima procjene vrijednosti i prodaje turističkog zemljišta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, te načinu, postupku i uvjetima za dobivanje koncesije na preostalom turističkom zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave ("Narodne novine", broj 12/11), kojom je čl. 6. st. 2. propisano da je postupka davanje koncesije moguće započeti nakon što se utvrdi vlasništvo trgovačkog društva na zemljištu na kojem je izgrađena građevina, odnosno na procijenjenom dijelu zemljišne čestice na kojem je izgrađena građevina…(dakle bilo bi riječ o situaciji iz čl. 19. ZTZ-a).

11. Osnovan je prigovor tužiteljice da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Iz sadržaja ZTZ proizlazi da su glavom 2. tog Zakona propisane odredbe kojima se uređuje pitanje turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, naime naslov te glave glasi:“ Turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja“.

Člankom 18. iz te glave Zakona, propisano je da kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel ili drugi objekt u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine).

Dakle, kad zemljište nije procijenjeno u postupku pretvorbe, kao što je to u konkretnom slučaju, već samo građevine, tad je trgovačko društvo vlasnik građevine i zemljišta ispod građevine (zemljište tlocrtne površine).

Nasuprot tome, čl. 19. ZTZ propisano je da kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio zemljišne čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna zemljišna čestica procijenjenog zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je procijenjenog zemljišta i građevine.

13. Nakon odredbi (čl.18. i 19. ZTZ) kojima je regulirano pitanje što u slučaju kad zemljište nije odnosno, kada jest procijenjeno u postupku pretvorbe, čl. 20. ZTZ-a propisuje da je preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala, vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište.

Navedenu odredbu čl. 20. ZTZ potrebno je tumačiti kao logičan nastavak čl. 18. i 19. ZTZ (zato se uostalom i nalazi zajedno s tim odredbama u glavi 2. tog Zakona), odnosno na način da termin „preostalo zemljište“ predstavlja ono zemljište koje je preostalo od izgrađenih nekretnina. Međutim, da bi zemljište bilo vlasništvo jedinice lokalne samouprave potrebno je da je sukladno čl. 27. ZTZ oblik i veličinu z.k. čestica iz članka 18., 19., 24. i 25. Zakona, utvrdi rješenjem nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja, na zahtjev osobe koja ima pravni interes.

Dakle, jedinica lokalne samouprave vlasnik je samo onog zemljišta koje preostane nakon što se za izgrađene nekretnine iz čl. 18. i 19. formiraju čestice sukladno citiranoj odredbi čl. 27. st. 1. ZTZ, za koje na zahtjev osobe sa pravnim interesom, nadležno upravno tijelo za imovinskopravne poslove, donosi posebno rješenje kojim utvrđuje predmet prava vlasništva sudionika u postupku te izdaje nalog zemljišno knjižnom sudu za provedbu pravomoćnog rješenja u zemljišnim knjigama (čl. 28. st. 1. ZTZ). Ako trgovačko društvo i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina ne podnesu zahtjev iz čl. 27. st. 1. ZTZ, ili taj zahtjev bude pravomoćno odbačen ili odbijen sukladno odredbama ZTZ, pravo vlasništva na nekretninama stječe Republika Hrvatska (čl. 28. st. 3. ZTZ).

14. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da pred Službom za imovinsko- pravne poslove Ispostava Mali Lošinj; Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, grad Mali Lošinj i Jadranka d.d. nisu zatražili pokretanje postupka po čl. 18., 19., 27. i 28. ZTZ u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da je riječ o nekretnini koja se 1. kolovoza 2010. (dan stupanja na snagu ZTZ) nalazila unutar izgrađenog dijela građevinskog područja ugostiteljsko turističke namjene T1, naselja Mali Lošinj.

Upravo zbog navedenog, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da je predmetna nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište.

15. Nadalje, budući da je u zemljišnim knjigama tuženica upisana kao vlasnica predmetnog zemljišta, to je ona pasivno legitimirana u ovom postupku. Međutim, obzirom da je utvrđeno da predmetno zemljište nije procijenjeno u vrijednost tuženice, ona sukladno čl. 47. Zakona o privatizaciji (koji se primjenjuje sukladno čl. 388. st. 2. ZV) kojim je propisano da se dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu - nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine.

16. Budući da tuženica nije mogla stekla vlasništvo predmetne nekretnine kao da ni jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište nije stekla vlasništvo te nekretnine (vidi toč. 14.), to je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci presude, odnosno preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti sukladno prvostupanjskoj presudi.

17. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 162. ZPP valjalo je tužiteljici priznati zatraženi trošak sastava revizije (čl. 10. t. 6. Odvjetničke tarife).

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil