REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 914/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza MESTRA d.o.o. u stečaju, Varaždinske Toplice, Petkovec Toplički 46, protiv tuženika KONZUM plus d.o.o. Zagreb, M. Čavića 1/a, OIB 62226620908 (kao pravnog slijednika ranijeg tuženika Mercator H d.o.o. Sesvete), koga zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3087/2021-3 od 29. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-810/2019 od 27. svibnja 2021., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3087/2021-3 od 29. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-810/2019 od 27. svibnja 2021.

2. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li vjerovnik tražbine (parničnih troškova) na koju ima pravo na temelju kondemnatorne pravomoćne i ovršne presude protiv stečajnog dužnika, ostvarivati tu tražbinu u ovršnom postupku, ako u međuvremenu nije bilo novih saznanja ili činjenica za koje se nije znalo u vrijeme donošenja kondemnatorne presude?

2. Predstavlja li odluka o parničnim troškovima, sadržana u pravomoćnoj i ovršnoj presudi, donesenoj u postupku koji se nakon prekida zbog otvaranja stečajnog postupka nastavio protiv stečajnog dužnika, presuđenu stvar u odnosu na te troškove, sukladno čl. 95. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“, br. 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13) u vezi čl. 325. i 333. Zakona o parničnom postupku,(„Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22)?

3. Može li sud, u postupku proglašenja ovrhe nedopuštenom, utvrđivati koji se parnični troškovi u smislu odredbe čl. 95.st. 3. Stečajnog zakona ostvaruju prijavom u stečajnom postupku kao tražbine stečajnog vjerovnika, a koje kao dugovi stečajne mase, nakon što je o tome već pravomoćno odlučio drugi parnični sud?“.

3. Predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a prijedlogom ukazuje na veći broj odluka viših sudova i to rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5086/07-4 od 12. listopada 2007., Pž-1489/07-3 od 13. lipnja 2007. i Pž-1912/03-4 od 27. prosinca 2006., rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-79/2022-3 od 11. svibnja 2022., rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-1670/2021-2 od 8. prosinca 2021. te odluke revizijskog suda broj Rev-123/13-2 od 9. travnja 2013., Revt-118/2005-2 od 23. ožujka 2006. i Rev-107/89 od 21. veljače 1989.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe - postupka izravne naplate pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika (ovdje tužitelja) na temelju presude na temelju odricanja i priznanja od 6. listopada 2017. kojom je tužitelju naloženo plaćanje troškova parničnog postupka.

7. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten protiv tužitelja kao ovršenika na temelju navedene presude zahtijevati ovrhu, već da sporne troškove parničnog postupka može dopušteno ostvarivati prijavom tražbine u stečajni postupak kao stečajni vjerovnik, a s obzirom na kogentnu odredbu čl. 95. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13) kojom je propisano da protivna stranka koja je uspjela u parnici iz st. 1. i 2. toga članka troškove nastale do prekida postupka, kao i troškove nastale nakon prekida postupka ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice prizna tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenog zahtjeva, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, jer u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu izloženi odgovarajući odnosno dostatni razlozi važnosti postavljenih pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, u odlukama na koje tuženik prijedlogom ukazuje nisu izražena pravna shvaćanja u odnosu na sve ono što se problematizira postavljenim pitanjima. Osim toga, usporedbom utvrđenja i razloga na kojima se temelje nižestupanjske presude u ovom predmetu s odlukama na koje se predlagatelj poziva, ocijenjeno je da odluke na koje se prijedlogom ukazuje nisu donesene u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

9. Budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil