REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-850/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Damir Ježić, odvjetnik u Zagrebu, Kaptol 25, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi ispravka zemljišno-knjižnog upisa, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-147/23-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-238/22 od 29. studenoga 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. U odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-147/23-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-238/22 od 29. studenoga 2022., u toč. I. i II. izreke tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije temeljem odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Tužitelj je temeljem odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP naznačio slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Može li se nekretnina (stan) smatrati vlasništvom Republike Hrvatske na temelju odredbe iz članka 56. stavka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 52/18.) za koju Centar za restrukturiranje i prodaju nije mogao izdati potvrdu iz članka 56. stavka 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom?
2. Može li se stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno članku 418. Austrijskog općeg građanskog zakonika čija se pravna pravila primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), a u svezi sa odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je zemljište na kojem je nekretnina izgrađena u zemljišnim knjigama upisano kao društveno vlasništvo?
3. Mogu li se u tužbi za ispravak iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22.), a koja tužba je prethodno bila propisana člankom 197. Zakona o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., dalje u tekstu: ZZK) te koja se vodi nastavno na postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, utvrđivati činjenice odlučne za utvrđenje prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine radi ispravka upisa?
2. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su mu povrijeđena ustavna prava i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva.
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost i osnovanost tog prijedloga. Zahtjeva naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan. 5. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje tužitelj uopće nije iznio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a zbog čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo u odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje tužiteljev prijedlog odbaciti (toč. I. izreke ovog rješenja).
6. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje prema ocjeni ovog revizijskog suda, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer ovo pitanje nije važno za odluku u sporu.
6.1. Priložena praksa nije primjenjiva, jer se ista ne odnosi na građenje nekretnina od strane društveno-političke zajednice za vrijeme postojanja društvenog vlasništva.
7. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da je u zemljišnim knjigama u odnosu na stambenu zgradu br. 40, 42, 44, i 46 [adresa], u kojima se nalaze sporni stanovi, bila upisana općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja "Rade Končar" tvornica električnih strojeva Zagreb,
- da je dio stanova (2.499 stanova) procijenjenu vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća "Končar - elektroindustrija" Zagreb,
- da nije poznato koji od stanova su procijenjeni prilikom prethode u vrijednost društvenog kapitala, jer ne postoji specifikacija odnosno popis procijenjenih stanova,
- da Trgovačkog društvo "Končar" d.d. Zagreb, kao pravni slijednik Društvenog poduzeća "Končar - elektroindustrija" Zagreb, ne polaže pravo vlasništva na predmetnim stanovima.
8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prednik tužitelja, kao društveno- politička zajednica, nije za vrijeme režima društvenog vlasništva, mogao stjecati pravo vlasništva nad imovinom koja je bila u društvenom vlasništvu. U vrijeme postojanja društvenog vlasništva, pravo vlasništva građenjem mogle stjecati samo osobe koje su mogle biti nositelji privatnog vlasništva. Društveno pravne osobe mogle su samo upravljati društvenim vlasništvom.
9. Budući da je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama, kao organ upravljanja, zgradama u kojima se nalaze sporni stanovi, bilo upisano društveno poduzeće "Rade Končar", koje je dio stanova procijenilo prilikom pretvorbe u vrijednost društvenog kapitala, dok dio stanova nije procijenilo prilikom pretvorbe u vrijednost društvenog kapitala, tužitelj u takvoj pravnoj situaciji spornih stanova nije niti mogao steći vlasništvo nad istima. To stoga, što je dio stanova koji je procijenjen u vrijednost društvenog kapitala, postao vlasništvo pravnog slijednika društvenog poduzeća koje je prošlo pretvorbu, a dio stanova koji nije procijenjenu vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe je na temelju zakona postalo vlasništvo Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 56. st. 1. do 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18 - dalje: ZUDI).
10. Treće postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što je samo nositelj prava upravljanja (društveno poduzeće "Rade Končar") pretvorbom moglo steći pravo vlasništva, a njegov pravni sljednik je otklonio to pravo na predmetnim stanovima. Ovo stajalište zbog kojega je tužbeni zahtjev odbijen, se ovim pitanjem ne dovodi u sumnju, pa odgovor na to pitanje ne utječe na pravilnost pobijane odluke.
11. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP, u odnosu na drugo i treće pitanje, odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
12. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i ustavno pravo prava vlasništva, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
13. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
