REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4402/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. (OIB: ...) iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.o.o. (OIB: ...) iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-78/2021-2 od 17. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-796/2019-24 od 28. listopada 2020., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja M. B.
II. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj M. B. (dalje: tužitelj) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-78/2021-2 od 17. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn- 796/2019-24 od 28. listopada 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Da li osoba koja obnaša javnu funkciju mora trpjeti veći stupanj difamacije iz razloga koji se opravdavaju njenom funkcijom i da li je moguće razdvojiti funkciju javne od privatne osobe kada se direktno šteti njegovom ugledu koji je neodvojivi entitet osobnosti tužitelja i kao privatne i kao javne osobe?
2. Da li se uvredljivim i klevetničkim naslovom članka u mediju mogu prouzročiti takve povrede prava osobnosti koje bi opravdavale dosudu pravične novčane naknade zbog nematerijalne štete počinjene objavom u mediju?
3. Koje su to okolnosti koje se prosuđuju i uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja visine štete odnosno ako iste ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, koji su to onda pravni standardi kojima se sud dužan voditi prilikom primjene čl. 1100. u parnicama za naknadom štete objavom u medijima?
4. Da li objava iste informacije u različitim medijima ekskulpira nakladnika od odgovornosti za štetu sukladno Zakonu o medijima ?"
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije. U odgovoru prigovara dopustivosti prijedloga, predlaže njegovo odbacivanje i zahtijeva naknadu troškova odgovora.
4. Prema odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.
4.1. Temeljem odredbe čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenio kako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Prema ocjeni ovog suda odgovor na postavljena pitanje leži u specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa time ta pitanje nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenog pitanja stvorilo/donijelo neko pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
7. Dakle, odgovori na postavljena pitanja morali bi se temeljiti na činjenicama ovog konkretnog spora i pretpostavljaju preispitivanje pravilnosti utvrđenih činjenica u konkretnom slučaju i pravilnosti primjene materijalnog prava samo u odnosu na te konkretne činjenice, zbog toga bi (eventualno) mogli biti od važnosti za odluku u ovom sporu, ali ne i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. Na takvu ocjenu ovog suda ne utječe ni pozivanje na brojne odluke na kojima se tužitelj poziva u prilog tvrdnji da postoji različita praksa sudova, Naime, navedene odluke donijete su upravo u okolnostima tih drugih konkretnih slučajeva, pa tamo iznijeta pravna shvaćanja ne mogu automatizmom biti primjenjiva u ovoj ili kojoj drugoj odluci.
8. Podredno, ovaj sud smatra korisnim navesti u odnosu na pitanje pod 1. (mora li osoba koja obnaša javnu funkciju trpjeti "veći stupanj difamacije") kako se pobijana odluka sudova temelji na utvrđenju da se u spornoj objavi "(...) ne piše o osobnom ili obiteljskom životu tužitelja već o njegovim javnim funkcijama".
8.1. Također, ukazuje se i na stav Europskog suda za ljudska prava o pitanju slobode medija u slučaju kada su tema političari i/ili državni dužnosnici u predmetu Mladina d.d. Ljubljana v. Slovenia (Application no. 20981/10) prema kojem: "(...) političari moraju pokazati veći stupanj tolerancije nego privatne osobe, javnosti nepoznate osobe, osobito kada su prethodno javno iznijeli tvrdnje podložne kritici. Sud je ponovio kako novinarska sloboda može podrazumijevati i određeno pretjerivanje, čak i provokaciju".
9. Stoga nisu kumulativno ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije po naznačenim pitanjima, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci (toč. I.).
10. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odlučeno je (toč. II. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
