1

                            Poslovni broj Gž-1212/2022-7

 

   

 

   Poslovni broj Gž-1212/2022-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d. d. iz Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i P. d. o. o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-154/2021-9 od 12. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. prosinca 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-154/2021-9 od 12. svibnja 2022. godine u dijelu točke I izreke u kojem je proglašena nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u iznosu od 50.000,00 kuna zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne Službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine.

 

II              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-154/2021-9 od 12. svibnja 2022. godine u dijelu točke II izreke u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.964,70 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, računajući od 12. svibnja 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-154/2021-9 od 12. svibnja 2022. godine u dijelu točke I izreke u kojem je proglašena nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja preko iznosa od 50.000,00 kuna zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne Službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja.

 

IV              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-154/2021-9 od 12. svibnja 2022. godine u dijelu točke II izreke u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.785,30 kuna (preko dosuđenog iznosa od 2.964,70 kuna do dosuđenog iznosa od 5.750,00 kuna), zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos za razdoblje od 12. svibnja 2022. godine do isplate i sudi:

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.785,30 kuna, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj novčani iznos po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) proglašena je nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne Službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine.

 

2.              U točki II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.750,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, računajući od 12. svibnja 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

3.              Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se predmetna tužba odbaci, ili da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.              Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane.

 

5.              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja (očitom omaškom u pisanju je navedeno da se radi o tuženiku), te uvida u predmete tog suda poslovni broj Pu Ovr-3401/2019 i Ovr-1/2020, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao ovršenika u predmetu Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/14 protiv ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u istom ovršnom postupku radi proglašenja nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi navedenog suda poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine.

 

7.              U vezi toga utvrđuje da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-1/20 od 29. travnja 2021. godine upućen na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ), slijedom čega utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovog postupka.

 

8.              Nadalje utvrđuje da je pravomoćno rješenje o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine dostavljeno Fini na provedbu dana 18. rujna 2014. godine, koja je dopisom od 20. ožujka 2019. godine obavijestila taj sud da po navedenoj osnovi nije bilo naplate, te da je stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i ispunjenjem uvjeta iz članka 12. navedenog Zakona Fina u konkretnom slučaju prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje, a da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u svojem podnesku od 31. svibnja 2019. godine predložio da sud prvog stupnja pozove Finu da ponovno zavede predmetnu osnovu u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

 

9.              U vezi toga utvrđuje kako je odredbom članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20, u nastavku teksta: ZPONS) propisano da će Agencija, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, prestati s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, te da niti jednom drugom zakonskom odredbom nije predviđeno da se Agenciji ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje, slijedom čega utvrđuje da tuženik kao ovrhovoditelj iz spomenutog ovršnog postupka nije imao pravni osnov za predlaganje sudu da ponovno dostavi Agenciji istu osnovu za plaćanje.

 

10.              Nastavno utvrđuje da je tužitelj za 2019. godinu podnio zahtjev za isplatu potpora prema programu za male poljoprivrednike, i to potporu za IAKS mjere ruralnog razvoja, te da je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uplatila na njegov redovni račun kod OTP banke iznos od 65.978,21 kuna, iako je isti kod navedene banke imao otvoren i zaštićeni račun, u skladu s odredbom članka 143. stavak 2. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" br. 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21, u nastavku teksta: ZP), na koji mu je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju trebala u smislu odredbe članka 143. stavak 1. ZP-a uplatiti iznos izuzet od ovrhe u visini od 50.000,00 kuna.

 

11.              Stoga utvrđuje da je predmetna ovrha nedopuštena, jer da je tužitelju u spomenutom postupku naplate kod Agencije ustegnut iznos od 50.000,00 kuna koji je morao biti izuzet od ovrhe, a koji iznos je od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju trebao biti uplaćen na tužiteljev zaštićeni račun, te da je tuženik protivno odredbi članka 12. ZPONS-a ponovno zatražio dostavu Fini (Agenciji) iste osnove za plaćanje, slijedom čega odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

 

12.              Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

13.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

 

14.              Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nije nejasna niti proturječna, te su u istoj navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa pobijana presuda nema postupovnih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

15.              Neosnovano tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 288. stavak 2. ZPP-a, a ista u vezi s odredbom članka 187. stavak 2. tog Zakona.

 

15.1.              Naime, pogrešno je stajalište žalitelja kako tužitelj zbog činjenice da je predmetna ovrha provedena, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o dovršetku ovrhe, nema pravni interes za vođenje ove parnice, pa da je predmetnu tužbu u skladu s potonjim odredbama ZPP-a trebalo odbaciti, a to stoga jer je tužitelj prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda na pokretanje ove parnice upućen zaključkom tog suda poslovni broj Ovr-1/2020-12 od 29. travnja 2021. godine, pa je u smislu odredbe članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a, nedvojbeno postojanje njegovog pravnog interesa za donošenje odluke kao u točki I izreke pobijane presude. Pri tome valja navesti kako niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (u konkretnom slučaju zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja) postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena. Prema odredbi članka 62. stavak 1. točka 4. OZ-a, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno proglašena nedopuštenom, iz čega proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u više recentnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. u rješenju tog suda poslovni broj Rev-506/2021-2 od 28. ožujka 2023. godine).

 

16.              Međutim, u pravu je tuženik kada ističe da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu članka 50. stavak 1. OZ-a.

 

16.1.              Naime, iz sadržaja priloženog prvostupanjskog spisa poslovni broj Ovr-1/2020 proizlazi da ovdje tužitelj kao ovršenik u predmetu istog suda poslovni broj Ovr-249/14 nije zatražio proglašenje pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava nedopuštenim zbog toga jer je tuženik kao ovrhovoditelj predložio da sud pozove Finu da ponovno zavede rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/2014 od 10. travnja 2014. godine u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, odnosno zbog činjenice da je prvostupanjski sud svojim zaključkom poslovni broj Pu Ovr-3401/2019-7 od 06. lipnja 2019. godine (list 25 spisa) udovoljio tom prijedlogu tuženika, te je dostavio Fini na ponovnu provedbu potonje rješenje o ovrsi, pa sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije u smislu odredbe članka 52. stavak 3. OZ-a bio ovlašten raspravljati o navedenim činjenicama, niti je na njima mogao zasnovati svoju odluku, jer je u skladu s potonjom odredbom OZ-a raspravljanje trebalo biti ograničeno samo na one činjenice koje je tužitelj kao ovršenik isticao prije donošenja zaključka tog suda poslovni broj Ovr-1/2020-12 od 29. travnja 2021. godine (list 4 spisa, u nastavku teksta: Zaključak), kojim je tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dostave tog Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) Croatia osiguranja d. d. iz Zagreba, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. OZ-a.

 

17.              Neovisno o gore navedenom, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio nedopuštenom ovrhu odnosno pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne Službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine, ali jedino u dijelu koji se odnosi na iznos od 50.000,00 kuna.

 

18.              Naime, iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj za 2019. godinu podnio zahtjev za isplatu potpora prema programu za male poljoprivrednike, i to potporu za IAKS mjere ruralnog razvoja, te da je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uplatila na njegov redovni račun kod OTP banke iznos od 65.978,21 kuna, pa su neosnovane tvrdnje tuženika kako tužitelj nije dokazao da navedena novčana sredstva predstavljaju stvarno poticaje (potpore) koji bi kao takvi bili izuzeti od ovrhe, u smislu odredbe članka 143. stavak 1. ZP-a, jer na pravilnost takvog utvrđenja suda osim priložene dokumentacije (zahtjeva za isplatu i izvoda iz tužiteljevog računa) ukazuje i stranački iskaz tužitelja.

 

19.              Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da je Fina ustegnula tužitelju novčani iznos od 50.000,00 kuna koji je u skladu s potonjom odredbom ZP-a, u vezi s odredbom članka 172. točka 25. OZ-a, morao biti izuzet od ovrhe, pa je pravilno u tom dijelu (za taj iznos) proglasio nedopuštenom ovrhu odnosno pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, Stalne Službe u Kutini poslovni broj Ovr-249/14 od 10. travnja 2014. godine.

 

20.              Naime, iako bi iz potonje činjenice proizlazilo da se radi o žalbenom razlogu propisanom odredbom članka 50. stavak 1. točka 6. OZ-a, zbog kojeg u skladu s odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a, nije bilo mjesta upućivanju tužitelja kao ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja navedene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, okolnost da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak radi tog razloga ne može biti zapreka za udovoljenju naznačenom dijelu tužbenog zahtjeva, jer isti ne može snositi štetne posljedice činjenice da je gornjim Zaključkom, protiv kojeg u skladu s odredbom članka 11. stavak 5. OZ-a nije dopušten pravni lijek, upućen na ovu parnicu i iz navedenog žalbenog razloga. Pri tome je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, a to stoga jer je potonji novčani iznos zaplijenjen i prenesen (uplaćen) u njegovu korist, zbog čega je u tom kontekstu neodlučno to što bi do takve nedopuštene provedbe ovrhe došlo radnjom navedene Agencije i Fine.

 

21.              Međutim, budući je odredbom članka 143. stavak 1. ZP-a, važećom u vrijeme pljenidbe i prijenosa potonjeg novčanog iznosa u korist tuženika (ovrhovoditelja), bilo propisano da je u slučaju ako je korisnik potpore po osnovi mjera poljoprivredne politike iz članka 8. podstavaka 1., 2. i 3. ZP-a ujedno i ovršenik u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje ovrha, od ovrhe izuzet iznos potpore u visini do 50.000,00 kuna tijekom jedne kalendarske godine, to nije bilo mjesta proglašenju navedene ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja i u dijelu koji prelazi iznos od 50.000,00 kuna (do iznosa od 65.978,21 kuna), već je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

 

22.              Budući da iz navedenog proizlazi kako je tužitelj djelomično uspio u sporu, to je o troškovima ovog parničnog postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tj. vodeći računa o uspjehu obje stranke u postupku. S obzirom na to da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 75,78% (50.000,00 kuna : 65.978,21 kuna x 100), a tuženik u omjeru od 24,22%, to tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova u omjeru od 51,56% (75,78% - 24,22%), slijedom čega je pravilno utvrđeni iznos troškova tužitelja u visini od 5.750,00 kuna trebalo umanjiti za omjer u kojem nije uspio u parnici, te istome dosuditi troškove postupka u iznosu od 2.964,70 kuna, a u preostalom dijelu odbiti njegov zahtjev po toj osnovi.

 

23.              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točkama I i II izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama III i IV izreke iste presude.

 

U Rijeci, 06. prosinca 2023.

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                                         Brankica Malnar