REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2822/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. E. T. d.o.o., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-313/19-2 od 12. ožujka 2019., kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2226/2017-33 od 27. prosinca 2018., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da nije dopuštena Odluka o prestanku ugovora o radu od 27. listopada 2017., kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu jednostranom odlukom tuženika, kojim se nalaže tuženiku vratiti tužitelja nazad na posao i s njim u pisanom obliku sklopiti novi ugovor o radu za poslove koje je radnik do trenutka otkaza ugovora o radu obavljao uz primjenu pravilnog koeficijenta od 5,20, kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi bruto plaće i sva materijalna primanja u iznosu od 55.485,74 kuna na koja bi tužitelj ostvario pravo prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z., kao da je cijelo vrijeme radio na svom radnom mjestu „Voditelj službe I“ od 6. studenoga 2017. pa sve do dana vraćanja na radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 5,20, te kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i troškove Zahtjeva za zaštitu prava radnika koji je tužitelj morao uputiti prije podizanja tužbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 625,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom se nalaže tuženiku da tužitelja privremeno, do okončanja ovog spora, vrati na posao i to na radno mjesto „Voditelj službe I“ Služba sigurnosti i zaštite, šifra radnog mjesta Z1021 s koeficijentom složenosti poslova u iznosu od 5,20.

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

5. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku ukinuti, te predmet vratiti na ponovni postupak.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija tužitelja nije osnovana.

8. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su Ugovorom o radu od 6. studenoga 2015. tužitelj i tuženik ugovorili da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 14. ožujka 2005. i da je na dan sklapanja ugovora zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „Voditelj službe I“, Služba sigurnosti, a koje radno mjesto odgovara radnom mjestu „Voditelj služba I“, Služba sigurnosti i zaštite, na kojem radnom mjestu tužitelj nastavlja radni odnos na rok od 2 godine i da Ugovor o radu može prestati prije isteka roka jednostranom odlukom Voditelja podružnice, u kojem slučaju se primjenjuje čl. 2.,

- da je čl. 2. predmetnog Ugovora ugovoreno da u slučaju isteka roka iz čl.1., kao i u slučaju odluke Voditelja podružnice o prijevremenom prestanku ugovora, tužitelju će se ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, a radno mjesto i poslovi koji se ponude tužitelju moraju odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, dok je čl. 5. tužitelju utvrđen koeficijent složenosti posla 5,20,

- da je obaviješću od 27. listopada 2017. tuženik obavijestio tužitelja da mu Ugovor o radu prestaje s danom 6. studeni 2017. i da mu nema namjeru produžiti taj ugovor, te da mu je ujedno ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „Samostalni tehnolog III“ i da ako je zainteresiran za isti, da ga potpiše i vrati do 6. studenoga 2017.,

- da iz e-maila tuženika od 30. listopada 2017. proizlazi da je tuženik tužitelju 30. listopada 2017. na prijavljenu privatnu e-mail adresu dostavio novi ugovor o radu i da ga je obaviješću od 30. listopada 2017., koji je bio priložen uz taj mail, pozvao da do 6. studenoga 2017. dostavi potpisani primjerak ugovora, a ako to ne učini da će mu radni odnos prestati s danom 6. studenoga 2017.,

- da je protiv Odluke tuženika od 27. listopada 2017. kojom ga tuženik obavještava da mu nema namjeru produžiti ugovor o radu, a koju odluku je zaprimio 31. listopada 2017. tužitelj 2. studenoga 2017. podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da su Ugovorom o radu od 6. studenoga 2017. tužitelj i tuženik zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta „Samostalni tehnolog III“ u Odražavanju opreme, objekata i instalacija s početkom rada 7. studenoga 2017., te da je čl. 5. tužitelju utvrđen koeficijent složenosti poslova 3,55.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je sklapanjem Ugovora o radu od 6. studenog 2015. tužitelj pristao da mu se postojeći ugovor o radu na neodređeno vrijeme izmijeni i doda odredba o očekivanom trajanju ugovora o radu na rok od dvije godine, kao i da obavijest tuženika od 27. listopada 2017. ne predstavlja odluku o otkazu, radi čega se na istu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) i Temeljni kolektivni ugovor (dalje: TKU) kojima je uređen postupak otkazivanja slijedom čega se tuženik nije bio u obvezi savjetovati s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom u smislu čl. 150. st.1. ZR, niti je tužitelju bio dužan ostaviti rok od 15 dana predviđen čl. 142. st. 2. TKU za očitovanje o ponudi novog ugovora o radu.

Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da sud niti jednoj ugovornoj strani ne može naložiti sklapanje ugovora o radu radi čega nije osnovan niti zahtjev tužitelja za nalaganjem tuženiku da s tužiteljem sklopi novi ugovor o radu s koeficijentom 5,20. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da u konkretnom slučaju nije relevantna niti odredba čl. 104. TKU iz 2002. prema kojoj će, uz ostalo, radniku kojem preostaje 5 godina prije stjecanja prava na starosnu mirovinu poslodavac osigurati povoljnije uvjete rada, bez umanjenja plaće koju je ostvario u vremenu prije nego su nastupile te okolnosti, obzirom je Povjerenstvo za tumačenje odredbi i praćenje primjene TKU, čiji je zaključak sukladno odredbi čl. 183. TKU obvezan za ugovorne strane, donijelo zaključak da se čl. 104. TKU primjenjuje na deset grupa složenosti poslova koje su sastavni dio TKU, a što znači ne i na XI grupu rukovodećih poslova, za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.

11. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Također nisu osnovani niti prigovori u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prema ocjeni revizijskog suda ako su stranke iz kolektivnog ugovora odredile da odbor za tumačenje kolektivnog ugovora tumači taj kolektivni ugovor te ako su odredile da tumačenje tog odbora ima obvezujući učinak, onda je i sud u primjeni tog kolektivnog ugovora vezan tim tumačenjem (tako i Rev-337/2023 od 25. travnja 2023.).

14. Naime, sukladno odredbi čl. 194. st. 1. ZR kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknado postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

15. Sukladno odredbi čl. 196. st.1. ZR stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

16. Obzirom je sukladno čl. 183. TKU određeno da za tumačenje odredbi i praćenje TKU ugovorne strane imenuju zajedničko Povjerenstvo u koja svaka imenuje po tri predstavnika, te da su se ugovorne strane dužne pridržavati danog tumačenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili zaključak Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene TKU vezano za primjenu čl. 104. TKU na predmetni slučaj.

17. Budući je utvrđeno da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme u odnosu na XI grupu rukovodećih poslova, a u odnosu na koju se sukladno zaključku Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene TKU ne primjenjuje čl. 104. TKU, neosnovani su navodi revidenta vezano za pogrešnu primjenu navedene odredbe.

18. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.