REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 622/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2498/2021-4 od 5. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1000/2019 od 30. ožujka 2021., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2498/2021-4 od 5. rujna 2023., kojom je pod točkom I.1. izreke preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1000/2019 od 30. ožujka 2021. u točki I. izreke. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 7.598,23 eur / 57.914,77 kn sa zateznim kamatama, te je pod točkom I.2. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 459,19 eur / 3.500,00 kn.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj navodi da podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja za koje navodi da je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

„Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu sa člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u skladu sa člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05)?“.

2.1. Tužitelj smatra da pitanje koja postavlja, udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da naznačeno pravno pitanje u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.

4.1. Naime, tužbeni zahtjev za isplatu je odbijen primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) kojim je propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na temelju utvrđenja da je uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja ozljeda iz prometne nezgodu koju je prouzročio osiguranik tuženika, a koja je priznata kao ozljeda na radu, drugostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

4.2. Stoga, s obzirom da pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse ovog suda (primjerice odluka poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 249/2022-2 od 18. siječnja 2023., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 163/2023-2 od 28. ožujka 2023., Rev 203/2023-2 od 9. svibnja 2023. i dr.) to naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina