Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-922/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz I.-G., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB…, kojeg zastupaju punomoćnice S. P. i M. K. K., odvjetnice iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3158/2019-20 od 22. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3158/2019-20 od 22. studenoga 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Uvažava se žalba tužitelja i ukida odluka o trošku sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3158/2019- 20 od 22. studenoga 2021. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.312,50 kuna te se u tom dijelu predmet vraća na ponovan postupak.

III O troškovima povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o kreditu br. 3209443351 sklopljenog dana 4. lipnja 2007. između tužitelja A. K. iz I. G., OIB:…, kao korisnika kredita i tuženika Z. b. d.d. Z., OIB:…, kao kreditora, sadržana u čl. 2., a kojom je ugovoreno da je korisnik kredita kreditor dužan platiti u anuitetima iznos od 21.088,67 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja

Pod točkom II. izreke je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o kreditu br. 3209443351 sklopljenog dana 4. lipnja 2007. između tužitelja A. K. iz I. G., OIB:…, kao korisnika kredita i tuženika Z. b. d.d. Z., OIB:…, kao kreditora, sadržana u čl. 6. Ugovora, a kojom je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 300,06 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

Za slučaj izmjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.055,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana,

Pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.635,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem tužitelju nije priznat trošak PDV-a na iznos od 5.250,00 kn, žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu i dosuditi PDV na dosuđeni iznos od 5.250,00 kn na troška za zastupanje.

2.1. Kako tužitelj u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnio žalbu na rješenje.

3. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 4. lipnja 2007., koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, a kojom je ugovoreno da je "korisnik kredita kreditor" dužan platiti u anuitetima iznos od 21.088,67 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te odredba sadržana u čl. 6. Ugovora, a kojom je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 300,06 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 34.055,11 kn na ime vraćanja preplaćenih iznosa ugovorne kamate te s osnova promjenjivosti valute.

U odnosu na žalbu tužitelja

7. Tužitelj u bitnome navodi da mu je prvostupanjskom presudom priznat trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u iznosu od 5.250,00 kn, ali mu nije dosuđen PDV na taj iznos, iako je tužitelj u troškovniku predanom u spis tražio naknadu troška uvećanu za PDV.

8. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužitelj na ročištu održanom dana 21. listopada 2021. (list 199-200) predao u spis troškovnik (list 202) u kojem je za svaku radnju obračunao i PDV, a o tom zahtjevu je sud prvog stupnja propustio odlučiti.

9. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a prihvaćena žalba tužitelja i ukinuta odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.312,50 kn (točka II izreke rješenja) i predmet vraćen na ponovan postupak jer s obzirom na činjenicu ukidanja odluke o glavnoj stvari (povodom žalbe tuženika) nije bilo uvjeta za preinaku odluke u ovom dijelu.

U odnosu na žalbu tuženika

10. Osnovano žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučim činjenicama ili su ti razlozi proturječni.

11. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su stranke 4. lipnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju vozila u iznosu od 21.088,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 84 mjeseca i kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, promjenjivu te da je kredit u cijelosti otplaćen.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je naveo sljedeće:

- da je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14.7.2013. utvrdila nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev- 2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, a da u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/13), i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten,

- da je iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih, kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a te će u tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', br. 96/03 - dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, a što sad ponavlja i u žalbi, isticao da tužitelj nije dokazao svoj status potrošača.

14. Odredba čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', br. 96/03 - dalje ZZP) propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Dakle, prvostupanjski sud je samo utvrdio da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila, ali je propustio utvrditi je li ispunjen i drugi uvjet iz citirane zakonske odredbe da bi se moglo raditi o potrošačkom ugovoru – da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u osobne nekomercijalne svrhe.

16. Naime, status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi je li fizička osoba sklopila ugovor za privatne svrhe, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču (tako i u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2384/2020-2 od 19. studenoga 2020.).

17. Nadalje, žalitelj ispravno ističe da je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu i u dijelu u kojem je ugovoreno da kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20%, a upravo je primjenom te stope od 5,20% godišnje (koju je utvrdio ništetnom) prvostupanjski sud, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio i dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope te dosudio tužitelju po toj osnovi iznos od 7.414,80 kn pa u tom dijelu postoji proturječnost između utvrđenja ništetnosti navedenog dijela ugovorne odredbe i prihvaćanja tužbenog zahtjeva po toj osnovi.

18. Pored toga, utvrđena je ništetnost odredbe čl. 2.. Ugovora o kreditu i u dijelu u kojem je ugovorena otplata u anuitetima, no ni u tom dijelu presuda ne sadrži razloge o prihvaćanju tog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, potpuno je nejasno zbog čega bi odredba o otplati u anuitetima bila ništetna jer je cilj i namjera korisnika kredita ugovoreni kredit otplaćivati upravo u anuitetima (a ne vraćanje odjednom cjelokupnog iznosa).

19. Žalitelj također osnovano ističe da je pobijanom presudom naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 34.055,11 kn, ali da svi iznosi zbrojeni ispravno daju sumu od 34.016,42 kn, zbog čega je izreka presude proturječna te je i time ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

20. S obzirom da radi postojanja opisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka pobijanu presudu nije bilo moguće ispitati, to je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu (točka I izreke rješenja).

21. U ponovnom suđenju će prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te će provesti predloženi dokaz saslušanjem tužitelja i utvrditi odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari koje se tiču statusa potrošača - zanimanje i zaposlenje tuženika te da li se predmetni ugovor odnosi na neku od aktivnosti u okviru obrta, trgovačkog društva ili obavljanja samostalne profesije ili ne, pravilno utvrditi koji dijelovi odredaba predmetnog Ugovora o kreditu su ništetni kao i ukupan iznos utuženog potraživanja, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku u pogledu glavne stvari i troškova postupka, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

22. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom III izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.