REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 619/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G., OIB …., iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženice R. A. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1277/2021-2 od 4. studenoga 2021. kojom su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 987/2019 od 21. svibnja 2021., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1277/2021-2 od 4. studenoga 2021. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.647,34 kuna (218,63 €) s pripadajućim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-987/2019 od 21. svibnja 2021. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.647,34 kuna (218,63 €) zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 74,56 kuna (9,89 €) od 31. listopada 2008. do isplate,

- 95,30 kuna (12,65 €) od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 110,24 kuna (14,63 €) od 30. siječnja 2009. do isplate,

- 117,00 kuna (15,53 €) od 28. veljače 2009. do isplate,

- 124,91 kuna (16,58 €) od 31. ožujka 2009. do isplate,

- 128,53 kuna (17,06 €) od 30. travnja 2009. do isplate,

- 99,57 kuna (13,22 €) od 31. svibnja 2009. do isplate,

- 78,25 kuna (10,39 €) od 30. lipnja 2009. do isplate,

1 Fiksni trošak 1 € = 7,53450 kuna

- 83,92 kuna (11,14 €) od 31. srpnja 2009. do isplate,

- 95,16 kuna (12,63 €) od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- 94,18 kuna (12,50 €) od 30. rujna 2009. do isplate,

- 82,82 kuna (10,99 €) od 31. listopada 2009. do isplate,

- 104,14 kuna (13,82 €) od 30. studenoga 2009. do isplate,

- 121,23 kuna (16,09 €) od 31. prosinca 2009. do isplate,

- 145,54 kuna (19,32 €) od 31. siječnja 2010. do isplate,

- 91,99 kuna (12,21 €) od 28. veljače 2010. do isplate;

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1277/2021-2 od 4. studenoga 2021. u točki 2. izreke (odluka o parničnom trošku), i u tom dijelu rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-987/2019 od 21. svibnja 2021. u točki II. izreke (odluka o parničnom trošku).

II. Dužna je tuženica R. A. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., … u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju R. G., OIB …, iz S., …, po osnovi troška nastalog povodom revizije, iznos od 150,14 € (1.131,22 kuna) sa zateznom kamatom koja teče od 5. ožujka 2024. do isplate i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražena isplata ukupnog iznos od 35,64 kuna (4,73 €) s pripadajućim zateznim kamatama kako je to specificirano u toj točki izreke. Nadalje je u točki II. izreke utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba sadržana u članku 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-30002376 od 18. kolovoza 2005. zaključenog između tužitelja i tuženice u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti od 21.176,50 CHF po srednjem tečaju kreditora, kao i u članku 7. kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice kao kreditora, za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita. U točki III. utvrđeno je i da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3002376 od 18. kolovoza 2005. zaključenog između tužitelja i tuženice, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženice kao kreditora. Nadalje je točki IV. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju ukupan iznos od 14.559,04 kuna (1.932,31 €) s pripadajućim zateznim kamatama kako je to specificirano u ovoj točki izreci. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbačen prigovor tuženice radi prebijanja. Ujedno je u točki II. izreke rješenja obvezana tuženica isplatiti tužitelju po osnovi parničnog troška iznos od 12.251,00 kuna (1.625,98 €) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja, dok je žalba tuženice djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažana, pa su prvostupanjska presuda i rješenje: potvrđeni u odbijajućem dijelu (točka I. izreke presude), u dijelu kojim je utvrđena ništetnost pojedinih ugovornih odredbi (točke II. i III. izreke presude), kao i u dijelu kojim je odbačen prigovor tuženice radi prebijanja (točka I. izreke rješenja). Prvostupanjska je presuda, međutim, preinačena u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke presude, kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke rješenja) tako što je tužitelju dosuđen iznos od 12.911,70 kuna/ 1.713,67 € (time je u tom dijelu u osnovi prvostupanjska presuda potvrđena) sa zateznom kamatom kako je specificirano u ovoj točki izreke, dok je u preostalom dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 1.647,34 kuna (218,63 €) s pripadajućom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki 2. izreke obvezana tuženica isplatiti tužitelju po osnovi troška postupka iznos od 12.017,58 kuna (1.595,00 €) sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1167/2022-2 od 11. siječnja 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: "Je li u skladu s člankom 323. Zakona o obveznim odnosima sud ovlašten, a vezano uz članak 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, bez odgovarajućeg zahtjeva suprotne strane (banke), kao što je primjerice protutužba, prijeboj itd., odnosno u situaciji kad je takav zahtjev (prigovor prijeboja) pravomoćno odbačen, samostalno, po službenoj dužnosti, od iznosa za koji je utvrđeno da ih je suprotna strana (banka) stekla od stranke (potrošača) odbiti ili prebijati iznose za koje smatra da bi pripadali suprotnoj strani (banci)?" ocjenjujući da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, a kod činjenice da revizijski sud o spornom pitanju još nije izrazio pravno shvaćanje.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv dijela drugostupanjske presude i rješenja u kojem nije uspio, pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući ih zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se presuda u pobijanom preinači, a tužitelju dosudi trošak postupka u skladu s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U provedenom je postupku utvrđeno da je Ugovor o kreditu broj 418-50-3002376 kojeg su stranke zaključile 8. kolovoza 2005. i na temelju kojeg je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao potrošaču kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.176,50 CHF, ništetan u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Također je utvrđeno da je tužitelju na temelju ništetnih odredbi, jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule mijenjan svaki iznos anuiteta tako da konačna razlika novčane tražbine na ime stjecanja bez osnove odnosno restitucije iznosi ukupno 14.567,68 kuna (1.933,46 €) koliko iznosi preplata.

9. Sporno je, međutim, pitanje opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li od ukupnog iznosa preplate odbiti iznose negativne razlike kada je tečaj bio manji od ugovorenog na dan isplate kredita na što je tuženica ukazivala u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu, štoviše istakla i prigovor radi prebijanja koji je pravomoćno odbačen. Pritom nije sporno da je visina tog iznosa 1.647,34 kuna (218,63 €).

10. Sud je prvog stupnja, u primjeni odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) ocijenio da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju ukupan iznos od 14.559,04 kuna (1.932,31 €) koji predstavlja zbroj anuiteta s negativnim predznakom preplata od strane tužitelja sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne anuitete od dospijeća svakog mjesečnog anuiteta do isplate, imajući na umu da tuženica tijekom postupka nije navela određeni iznos za koji traži da sud izvrši prijeboj pa je njezin prigovor radi prebijanja nedopušten i kao takav pravomoćno odbačen. Stoga je predmetni zahtjev prvostupanjski sud i prihvatio. 11. Sud je drugog stupnja, međutim, ocijenio da je prvostupanjski sud pogriješio u primjeni materijalnog prava kada nije uzeo u obzir negativne razlike kada je tečaj bio manji od onoga na dan isplate kredita, odnosno kada nije od preplaćenog iznosa odbio one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet nego što bi platio bez ništetne odredbe u pogledu valutne klauzule, budući da je tuženica pravovremeno na to ukazala (u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu). Drugostupanjski sud smatra da ugovor o kreditu treba sagledavati kao cjelinu i da tužitelju pripada ono što je stvarno preplatio po tom ugovoru, a to je iznos od 12.911,70 kuna (1.713,67 €), dakle, bez umanjenja za manje plaćeno po ugovoru bez ništetnih odredbi, a ne iznos od 14.559,04 kuna (1.932,31 €) jer taj iznos uključuje i negativnu razliku kada je tečaj bio manji od onoga na dan isplate kredita, pa je tužitelj platio manje od ugovorenog. 12. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena razlika između naprijed navedenih iznosa, odnosno iznos od 1.647,34 kuna (218,63 €) s pripadajućom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci pobijane presude na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

13. Osnovano revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava drugostupanjskog suda kod djelomične preinake prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odbijanje tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.647,34 kuna (218,63 €) s pripadajućom zateznom kamatom zato što u tom dijelu drugostupanjska presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda. Naime, o spornom je pravnom pitanju revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, a to shvaćanje glasi:

U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.

14. Ovo je pravno shvaćanje primjenjivo i u slučaju kao konkretnom, odnosno u slučaju pravomoćnog odbačaja procesnopravnog prigovora radi prebijanja zato što su razlozi pravnog shvaćanja i vezani uz dopuštenost prigovora radi prebijanja, a u njima se navodi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj time da tražbina koju tuženik istakne mora biti kvantitativno određena. Na taj je način upravo i sud prvog stupnja obrazložio razloge odbacivanja prigovora radi prebijanja zbog čega i nije uzeo u obzir negativnu razliku odnosno nije umanjio potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

15. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu i u pobijanom dijelu, kako glavnog zahtjeva, tako i zahtjeva za naknadu parničnog troška (nastalog u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku) odbiti žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u točki II. izreke radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja u točki II. izreke.

16. O parničnom trošku nastalom povodom revizije odlučeno je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer je tužitelj u reviziji u cijelosti uspio. Taj je trošak tužitelju dosuđen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavak 2. ZPP, a visina ovog troška utvrđena je prema vrijednosti predmeta spora od 218,63 € (1.647,34 kuna). Pritom je revizijski sud imao na umu da Tarifa u Tbr. 52. točki 3. propisuje kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, ali je također vodio računa i o zahtjevu tužitelja s aspekta ograničenja iz članka 2. stavka 1. ZPP, odnosno imajući na umu da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pazeći da taj zahtjev ne prekorači jer za to nema ovlaštenje.

16.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u iznosima koje je tužitelj zatražio (jer je zatražio ukupno nešto manji iznos od onog koji mu pripada na temelju Tbr. 10. točka 5. u vezi s Tbr. 7. točka 1., Tbr. 53., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife), i to za sastav prijedloga za dopuštenje revizije iznos od 468,21 kuna (62,21 €), a za sastav revizije 74,65 € (562,50 kuna), te trošak pristojbe revizije koju je tužitelj platio u iznosu od 13,28 € (100,05 kuna), što zbrojeno daje iznos od 150,14 € (1.131,22 kuna) koliko je tužitelju i dosuđeno jer je u reviziji uspio u cijelosti. Na dosuđeni je iznos troška nastalog povodom revizije tužitelju dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP od dana donošenja revizijske odluke, a po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2.

ZOO.

17. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.