REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1145/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru broj Gž R-51/2022-2 od 14. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-186/2018-57 od 25. svibnja 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž R-51/2022-2 od 14. rujna 2022. u dijelu u toč. I. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-186/2018-57 od 25. svibnja 2022. u dijelu u toč. II., III. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužitelju isplatiti s pripadajućim zateznim kamatama iznos od 12.864,46 kn (toč. I. izreke), iznos od 1.920,04 kn (toč. II. izreke), iznos od 22.673,75 kn (toč. III. izreke); odbijen je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak (toč. IV. izreke) te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 13.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II., III. i V. izreke (toč. I. izreke). Ujedno je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 6.025,63 kn do iznosa od 12.864,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev u tom iznosu odbijen (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 861/2023-2 od 8. ožujka 2023. tuženici dopušteno je podnošenje revizije zbog pitanja

''1. Primjenjuju li se na djelatne vojne osobe odredbe Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. – dalje u tekstu: ZR/09) i odredbe članka14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 93/08.) kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis propisan način obračuna godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba?

2. Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u statusu vojnika pravo na naknadu troškova putovanja od mjesta stanovanja do mjesta rada kada je to pravo izričito isključeno odredbama Zakona o službi u oružanim snagama i na temelju tog Zakona zaključenog ugovora o vojničkoj službi?

3. Može li u parničnom postupku tužitelj – djelatna vojna osoba ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla, ukoliko nije podnijela zahtjev nadležnom tijelu za ostvarenje toga prava sukladno odredbama Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (''Narodne novine'' broj 131/13) donesenog sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju kao osnovanu te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu te odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Prvim i drugim dopuštenim pitanjem tuženica problematizira konkurenciju općih propisa radnog prava i posebnog propisa - Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 131/13 - dalje: ZSOS) te podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona kojima se uređuju radnopravni odnosi, konkretno pravo na korištenje godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i pravo na naknadu putnih troškova.

9. O naznačenim pitanjima, povodom izvanredne revizije ovaj sud zauzeo je shvaćanje u više predmeta, pa tako i u predmetu broj Revr-1845/2012-2 od 29. travnja 2014., prema kojem shvaćanju u takvoj situaciji treba primijeniti poseban propis.

10. Naime, prema odredbi čl. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14,127/17 i 98/19 - dalje: ZR), tim Zakonom uređuju se radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba daje prednost posebnim propisima, a to je konkretno ZSOS. To ujedno predstavlja odgovor na naznačena pitanja.

11. Budući da su o pravu tužitelja na naknadu za korištenje godišnjeg odmora nižestupanjski sudovi odlučili na temelju odredbi ZR-a, kao općeg propisa, pogrešno su primijenili materijalno pravo.

12. Trećim dopuštenim pitanjem tuženica problematizira postojanje prava na isplatu određenih primanja, konkretno prijevoznih troškova, ako o postojanju tog prava nije odlučilo nadležno tijelo.

13. I o tom pitanju ovaj sad izrazio je shvaćanje u više predmeta, pa tako i u odluci broj Rev-760/23-2 od 28. studenoga 2023., a prema kojem shvaćanju je za odlučivanje o pravu djelatne vojne osobe za naknadu troškova prijevoza nadležno tijelo tuženice, koje donosi pravomoćni i izvršni akt (konkretno rješenje o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla) i koji obvezuje upravno tijelo koje ga je donijelo. Dakle, pravo na isplatu putnih troškova djelatna osoba ima u onom opsegu u kojem joj je to pravo priznato upravnim aktom. To ujedno predstavlja odgovor na dopušteno treće pitanje.

14. Budući da su nižestupanjski sudovi o pravu na naknadu prijevoznih troškova odlučili izvan odredbi eventualnog upravnog akta pogrešno su primijenili materijalno pravo.

15. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu pravo tužitelja raspravili sukladno odredbama posebnog propisa, nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.