REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 649/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB ..., iz P., kojeg zastupaju punomoćnice S. O. i N. O., odvjetnice u P., protiv tuženice E. & S. B. d.d., OIB ..., sa sjedištem u R., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1556/2022-3 od 6. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj P- 972/2020-30 od 28. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju ukupan iznos od 69.590,51 kuna (9.236,24 €) s pripadajućim zateznim kamatama kako je to specificirano u ovoj točki izreci, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.681,92 kuna (1.550,45 €) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Ujedno je u točki II. izreke odbijen prigovor tuženice radi prebijanja.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-499/2023-2 od 15. veljače 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?". Dopušteno je pitanje ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači u skladu s revizijskim navodima.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
6. Revizija je neosnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da su stranke 1. ožujka 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102263163 kojim se tuženica obvezala staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 54.695,00 CHF. Nadaje je utvrđeno da je taj Ugovor ništetan u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
9. Sporno je, međutim, pitanje opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli tužbeni zahtjev umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
10. Vještačenjem po vještaku financijske struke utvrđeno je da je tužitelj preplatio iznos kreditne obveze po osnovi tečajnih razlika u razdoblju otplate kredita u iznosu od 69.590,51 kuna (9.236,24 €). Tuženica je tijekom postupka istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja kojim su obuhvaćeni iznosi tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF nego što je to bilo u vrijeme sklapanja ugovora. Ovaj je prigovor odbio prvostupanjski sud zbog toga što tuženica nije istakla konkretnu postojeću tražbinu prema tužitelju niti u naravi postoji tražbina tuženice prema tužitelja, naročito ne neka koja bi bila kompenzibilna, a ako su i postojale, ocijenjeno je da ne postoji odgovornost potrošača. Prvostupanjsko rješenje o odbijanju prigovora radi prebijanja nije bilo predmetom žalbe protiv prvostupanjske odluke, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen bez uvažavanja negativne razlike.
11. Neosnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede spornog pitanja, u bitnom, podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, a koje pravno shvaćanje glasi:
U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.
12. Ovo je pravno shvaćanje primjenjivo i u konkretnom slučaju odnosno u slučaju pravomoćnog odbijanja procesnopravnog prigovora radi prebijanja zato što su razlozi pravnog shvaćanja i vezani uz dopuštenost prigovora radi prebijanja, a u njima se navodi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako tuženik na nesumnjiv način ne istakne odnosno određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj time da tražbina koju tuženik istakne mora biti kvantitativno određena, a što tuženica u ovom postupku nije istakla niti odredila.
13. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženice i presuditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
