REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 320/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Makarskoj, protiv tuženika N. B. iz M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z.., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1777/2020-3 od 11. veljače 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-2466/19 od 21. siječnja 2020., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1777/2020-3 od 11. veljače 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 234.625,71 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2010. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 3. svibnja 2010. do 23. rujna 2010. kao neosnovan, a pod točkom II. (ispravno bi bilo III.) izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.900,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 234.625,71 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2010. do isplate i za isplatu parničnog troška u iznosu od 17.900,00 kuna, a pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 15 dana.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3966/2022-2 od 11. listopada 2022., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1777/2020-3 od 11. veljače 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„U situaciji kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 100/04 od 12. travnja 2005. otpala osnova (ukinuta drugostupanjska i prvostupanjska presuda) temeljem koje je tuženik od tužitelja naplatio utuženi iznos, počinje li teći zastara tužiteljevog prava da od tuženika zahtijeva taj iznos danom donošenja (dan poslije) navedene odluke Vrhovnog suda RH ili pak zastara tužiteljevog potraživanja počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj zaprimio tu odluku Vrhovnog suda RH“?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije te je predložio reviziju odbaciti podredno odbiti pri čemu je tražio trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa kojeg je tuženik 9. studenog 1999. naplatio u ovršnom postupku od tužiteljice na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1404/95 od 19. siječnja 1999. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-419/99 od 7. srpnja 1999. koja je kasnije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 100/04-2 od 12. travnja 2005. nakon čega je u daljnjem postupku tužbeni zahtjev ovdje tuženika pravomoćno odbijen.

9. U revizijskoj fazi postupka sporno je od kada počinje teći zastarni rok kod stjecanja bez osnove kada je osnova otpala donošenjem ukidne odluke revizijskog suda.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno i da je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-100/04-2 od 12. travnja 2005. tužiteljica primila 13. veljače 2006., da je tužba u ovom predmetu podnesena 24. rujna 2010. te da se tužiteljica prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom čl. 210. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) otklonivši prigovor zastare primjenom desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 379. ZOO.

11.1. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda zastara počinje teći prvog dana nakon kojeg je tužiteljica zaprimila odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 100/04-2 od 12. travnja 2005. kojom su ukinute presude nižestupanjskih sudova, dakle, 14. veljače 2006. pa kako je tužba podnesena 24. rujna 2010., tužba je podnesena unutar desetogodišnjeg zastarnog roka.

12. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev prihvativši prigovor zastare primjenom petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 362. i 371. ZOO.

12.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda zastara je počela teći idućeg dana nakon dana donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-100/04- 2 od 12. travnja 2005. kojom su ukinute presude nižestupanjskih sudova, dakle, 13. travnja 2005. čime je otpala osnova na temelju koje je isplaćen iznos s računa tužiteljice pa kako je tužba podnesena 24. rujna 2010., zastara je nastupila 13. travnja 2010.

13. Odredbom čl. 210. st. 1. ZOO je propisano da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 210. st. 3. ZOO).

14. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2623/13-2 od 8. ožujka 2017. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"Nadalje, zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužiteljica kao vjerovnik imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 361. st. 1. ZOO), a to je dan kada je tužiteljici dostavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1012/03-2 od 15. prosinca 2004., a ne dan kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku, kako to pogrešno zaključuju sudovi u postupku koji je prethodio reviziji."

16. Slijedom navedenog, prihvaćajući pravno shvaćanje izraženo u odluci revizijskog suda broj: Rev-2623/13-2 od 8. ožujka 2017. shvaćanje je ovog suda da zastarijevanje tražbine na temelju stjecanja bez osnove koja je otpala zbog donošenja ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske počinje teći od prvog dana nakon dana dostave te ukidne odluke revizijskog suda stranci u čiju korist je pravomoćna odluka ukinuta, a ne od prvog dana nakon donošenja odluke revizijskog suda.

17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U situaciji kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta pravomoćna sudska odluka temeljem koje je tuženik od tužitelja naplatio utuženi iznos te je otpala osnova za naplatu tog iznosa, zastara tužiteljevog prava da od tuženika zahtijeva isplatu tog iznosa za koji je otpala osnova, počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj zaprimio tu ukidnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

18. Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 361. st. 1. ZOO u vezi s čl. 371. ZOO i pogrešnog pravnog shvaćanja da zastarni rok počinje teći od dana iza dana donošenja odluke revizijskog suda kojom je ukinuta pravomoćna presuda temeljem koje je izvršena isplata te je otpala pravna osnova za isplatu, drugostupanjski sud propustio ocijeniti ostale žalbene navode, nema uvjeta za preinaku presude.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

20. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.