REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-483/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. G. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici B. R., odvjetnici u P. protiv I-tužene M. D., OIB: … i II- tuženika D. D., OIB: …, oboje iz R., oboje zastupani po punomoćnicama I. Z. i I. Z. B., odvjetnicama u L., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-378/2020-6 od 3. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj P-99/2019 od 10. siječnja 2020., na sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-378/2020-6 od 3. prosinca 2021., te presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj P-99/2019 od 10. siječnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-378/2020-6 od 3. prosinca 2021., potvrđena je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj P-99/2019 od 10. siječnja 2020., a kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da se nekretnina k.č. br. 1821 k.o. T. proteže do linije označene crvenom bojom i točkama A-E-D-F kako je prikazan u skici lica mjesta od siječnja 2019. iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke I. P. br. 06-2018, te da dio zemljišta koji se nalazi između postojećeg betonskog zida i linije koja je utvrđena elaboratom broj 16/82 iz 1982. godine, a koji dio zemljišta je prikazan u skici lica mjesta od siječnja 2019. iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke I. P. br. 06-2018, i koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude, crvenom bojom šrafiranim linijama prijepora i omeđena linijom oznaka A-B-C-D i linijom oznaka A-E- D-F, čini sastavni dio k.č. br. 1821 upisane u z.k. ul. 2449 k.o. T. u vlasništvu tužitelja G. E., slijedom čega su tuženi dužni trpjeti da se u skladu s tim utvrđenjem označi međa između k.č.br. 1821 i k.č. br. Z-328 obje k.o. T., te se nalaže tuženicima da taj, crvenom bojom šrafiranim linijama prijepora i omeđen linijama oznakama A-B-C-D i linijom oznaka A-E-D-F, dio nekretnine predaju u posjed tužitelju, slobodan od svih svojih osoba i stvari, u stanju kakvo je bilo prije izgradnje betonskog zida, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju E. G., OIB … da tuženicima M. D., OIB: … i D. D., OIB: … naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.650,00 kuna, u roku 15 dana.“

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 2424/2022-2 od 13. rujna 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

„Može li se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona suprotstaviti pravu tužitelja koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku odluku, podredno ukine nižstupanjske odluke i predmet vrati na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženici predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je on vlasnikom sporne površine od 48 m2, a koji dio zemljišta se nalazi između postojećeg betonskog zida i linije koja je utvrđena elaboratom broj 16/82 iz 1982., da se u skladu s tim utvrđenjem označi međa između k.č. br. 1821 k.o. T. i k.č. br. Z-328 k.o. T., pa da se tuženicima naloži da taj dio nekretnine predaju u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari, kako je to bilo i prije izgradnje betonskog zida.

7. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj vlasnik k.č. br. 1821 k.o. T. u cijelosti, da su tuženici D. M. i D. D. upisani kao suvlasnici na k.č. br. Z-328 k.o. T., svaki u ½ dijela, da je sporna površina od 48 m2 sada u posjedu tuženika, ali da je zemljišnoknjižno dio tužiteljeve parcele oznake k.č. br. 1821 k.o. T. Nadalje, utvrđeno je da su tuženici sagradili betonski zid na mjestu ranijeg suhozida još 1996.- 1997. u vrijeme kada su suvlasnici spornog dijela nekretnine bili prednici tužitelja, i to gotovo 10 godina prije nego je tužitelj stekao vlasništvo na toj nekretnini, kao i da tužitelj nikada nije bio u posjedu spornog dijela nekretnine pa s obzirom da su tuženici u dugogodišnjem mirnom posjedu tog dijela nekretnine nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženici imaju pravo na njezin posjed, odnosno da su se ispunili uvjeti iz čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP), zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

8. Osnovano tužitelj u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi propustili razmotriti sporni odnos među strankama u svijetlu odredbe čl. 130. st. 1. i 2. ZVDSP te su propustili utvrditi činjenice odlučne za primjenu tih odredaba (postupanje tužitelja u vrijeme kada je upisao svoje pravo u zemljišnoj knjizi).

9.1. U odnosu na postavljeno revizijsko pitanje prvenstveno treba poći od zakonskih odredbi čl. 130. ZVDSP kojima je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (st. 1.), dok se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (st. 2.). Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, zakon nositeljima stvarnih prava vezanih uz nekretnine, a stečenih na temelju zakona, implicitno nameće dužnost odgovornijeg odnosa prema svojim pravima, a savjesnim trećim osobama pruža zaštitu, sve to radi općenite afirmacije funkcije zemljišnih knjiga koje u pogledu publiciranja prava na nekretninama imaju izuzetan značaj. To stoga što su osnovne funkcije zemljišne knjige upravo njihova publicitetna funkcija te zaštita povjerenja u pravni promet nekretnina.

9.2. Nadalje, prema odredbi čl. 122. st. 3. ZVDSP, postojanje dobre vjere se pretpostavlja, dok se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Međutim, iako ne mora istraživati izvanknjižno stanje, stjecatelj ne smije imati razumnih razloga posumnjati u istinitost zemljišnoknjižnog upisa. Pritom, za stjecanje knjižnih prava na temelju povjerenja u zemljišne knjige dobra vjera stjecatelja mora postojati kako u vrijeme sklapanja pravnog posla tako i u trenutku podnošenja prijedloga za upis knjižnog prava. Stoga ocjena postojanja dobre vjere ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja.

10. Ovaj sud već je u odluci Rev-1785/2016-2 od 19. svibnja 2020., izrazio shvaćanje da...“prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Prema navedenoj zakonskoj odredbi pravo na posjed koje se suprotstavlja zahtjevu vlasnika za predaju u posjed ne može biti ovlaštenje (drugog) vlasnika na posjed stvari. Naime, u toj situaciji bila bi riječ o sporu o samom vlasništvu, a ne o sporu o pravu na posjed odnosno o sporu glede zahtjeva vlasnika za predaju u posjed (reivindikacija). Stoga, u konkretnom slučaju, kada je tuženik u posjedu predmetne nekretnine od 1963. te kada je tužitelj predmetnu nekretninu kupio 2009. te se upisao kao vlasnik te nekretnine u zemljišne knjige, sporni odnos među strankama valja razmotriti u svijetlu odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP prema kojoj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i odredbe st. 2. iz tog članka prema kojoj vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano", a navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

11. S obzirom na sve navedeno, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

Vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige samo u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti - da je upis izvršen u dobroj vjeri i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, dok pravo koje je stečeno na temelju zakona još nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, a postojanje tih odlučnih činjenica potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju.

12. Kako je dakle u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, ovaj sud je ukinuo u cijelosti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu (čl. 395. st. 2. ZPP).

13. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će ponovno ocijeniti mogu li se tuženici kao posjednici spornog dijela zemljišta suprotstaviti vlasničkom zahtjevu za povrat stvari, a vodeći računa i o postupanju tužitelja u vrijeme kada je upisao svoje pravo u zemljišnoj knjizi, a sve u skladu materijalno pravnim shvaćanjem ovog suda u smislu čl. 394.a ZPP.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.