REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1161/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. B. J., odvjetnica u Z., protiv tuženice K. P. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D. G., radi privremene mjere o roditeljskoj skrbi, o ostvarivanja osobnih odnosa malodobne djece s roditeljem i o uzdržavanju malodobne djece M. P., OIB ... i D. P., OIB ..., koje zastupa posebna skrbnica M. S., dipl. pravnica, službenica u Centru za posebno skrbništvo, Z., odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-10/2023-2 od 19. siječnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 3 P Ob-380/2021-31, R1 Ob-2582/2022 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:
"I. Mijenja se rješenje ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-380/2021 od 27. svibnja 2022. pod točkama I., II., III. i IV, na način da se sada određuje:
"I. Zajednička djeca stranaka mlt. M. P., OIB: ..., i mlt. D. P., OIB: ..., stanovati će s ocem H. P., OIB: ..., na adresi Z., ...
II. Osobni odnosi majke K. P., OIB: ..., s mlt. M. P. i mlt. D. P., uključujući i uspostavljanje ili održavanje veze s djecom putem poziva, video poziva, poruka, internetskih aplikacija, društvenih mreža te bilo kakvih sredstava za daljinsko komuniciranje, se zabranjuju na rok od 30 dana od dana preseljenja kod oca, a nakon toga će se odvijati dva puta tjedno po dva sata u stanu majke uz nadzor stručne osobe koju će imenovati nadležni Centar za socijalnu skrb.
III. Otac H. P. će u potpunosti samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. M. P. i D. P. u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uz istodobno ograničavanje majke K. P. na ostvarivanje roditeljske skrbi.
IV. Nalaže se majci K. P. doprinositi za uzdržavanje mlt. M. P. iznos od 1.568,38 kn/ 208,16 eur1 mjesečno te za uzdržavanje mlt. D. P. 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 iznos od 1.425,80 / 189,24 eur mjesečno počevši od preseljenja djece kod oca pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve na tekući račun oca i zz H. P.
V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.
VI. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere."
II. Odbija se prijedlog tuženice za donošenjem privremene mjere koji glasi: "1. Zajednička djeca stranaka mlt. M. P., rođen ... g. i mlt. D. P., rođena ... g., živjet će s majkom K. P.
2. Majka K. P. ostvarivat će u potpunosti samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu mlt. M. P. i mlt. D. P., te će samostalno zastupati djecu mlt. M. i mlt. D. P. pri ostvarivanju bitnih osobnih prava djeteta.
3. Osobni odnosi mlt. M. P. i mlt. D. P. s ocem H. P. odvijat će se dvaput tjedno po dva sata pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Centar za socijalnu skrb.
4. Nalaže se ocu H. P. doprinositi za uzdržavanje mlt. M. P. iznosom od 4.000,00 kuna/ 530,89 EUR-a mjesečno, te za uzdržavanje mlt. D. P. iznosom od 4.000,00 kuna / 530,89 EUR-a mjesečno počevši od preseljenja djece kod majke K. P. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, a dospijevajuće svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na tekući račun majke i zz djece K. P." kao neosnovan.".
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženice i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2213/2023-2 od 18. srpnja 2023., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke (kojom je određeno da će otac u potpunosti i samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za djecu u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi) zbog pitanja:
"Može li se privremenom mjerom povjeriti jednom roditelju samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi izvan razloga određenih odredbom čl. 526. (ispravno čl. 529.) Obiteljskog zakona?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedenog rješenja podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijano rješenje u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
7. Revizija nije osnovana.
8. Prihvaćajući u bitnom mišljenje i prijedlog CZSS-a, na temelju izvedenih dokaza i činjenice da određena privremena mjera od 27. svibnja 2022. nije realizirana u praksi prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 534., 536., 537. i 538. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19 - dalje: ObZ), zaključuje da su ostvareni zakonski razlozi za izmjenu ranije i donošenje predmetne privremene mjere s kojim roditeljem će stanovati malodobna djeca stranaka, radi ostvarivanja osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim ne stanuju i radi uzdržavanja djece te je ujedno i odbio prijedlog tužene za donošenje privremene mjere o tim odlukama.
9. Sud je prihvatio i prijedlog da otac u potpunosti ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb za djecu s obzirom da je iz cjelokupnog postupka razvidno da su odnosi među roditeljima i komunikacija među njima teško narušeni, majka isključuje oca iz odluka koje donosi u vezi njihove zajedničke djece, čak i po pitanju zdravlja, iako se suglasila s ranije donesenom privremenom mjerom kojom je određeno da otac ostvaruje djelomično samostalno roditeljsku skrb u odnosu na odluke o zdravlju djece.
10. Prvostupanjski sud navodi da je CZSS u nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2022. vrlo iscrpno i argumentirano obrazložio svoje mišljenje koje je temeljio na opsežnoj dugogodišnjoj dokumentaciji, višestrukim razgovorima s roditeljima, terenskim izvidima na adresama roditelja, a prvenstveno se rukovodeći interesom i dobrobiti zajedničke djece stranaka, kako su odnosi i komunikacija među strankama teško poremećeni, da je tužitelj pokrećući postupak 6. travnja 2021. predlagao izmjenu ranije odluke na način da djeca pola vremena stanuju s majkom, a pola s njim, čemu se tužena izričito protivila sve dok u spis nije dostavljena presuda Europskog suda za ljudska prava od 19. svibnja 2022., u predmetu ovdje tužitelja i malodobne djece M. i D., kojom je sud utvrdio da im je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-738/18 od 4. rujna 2018. povrijeđeno ljudsko pravo na poštivanje obiteljskog života iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te su stranke na ročištu 27. svibnja 2022. postigle sporazum o privremenoj mjeri koja zapravo nije realizirana u praksi.
11. Prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja drugostupanjski sud navodi da je odluka o tomu da će otac samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za djecu utemeljena na svim dokazima, posebno na utvrđenjima o štetnom utjecaju majke i njezinom zapostavljanju brige i skrbi o zdravlju svoje kćeri i da je takva odluka izvan ikakve sumnje, u ovom trenutku u najboljem interesu malodobne djece.
12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporno je, je li sud izvan razloga određenih odredbom čl. 529. ObZ-a samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi mogao odrediti privremenom mjerom.
13. Radi odgovora na postavljeno pitanje treba poći od odredbi Obiteljskog zakona kojim su propisani posebni postupci osiguranja u čl. 529. ObZ-a, a koji glasi:
„(1) Ovim Zakonom propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja:
1. privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i
2. privremene mjere radi uzdržavanja.
(2) Privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja.“
14. Prema odredbi čl. 536. st. 1. ObZ-a ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.
15. S tim u vezi valja ukazati da je odredbom čl. 530. st. 4. ObZ-a propisana oficijelna dužnost suda da odredi privremenu mjeru u svakom postupku koji je u tijeku, a u kojem se odlučuje o pravima i dobrobiti djeteta.
16. Osmi dio ObZ-a, u koji spadaju čl. 345. do čl. 543. ObZ-a, propisuje postupak pred sudom te je u čl. 345. st. 1. ObZ-a propisano da se odredbama ovoga dijela Zakona određuju pravila prema kojima sudovi postupaju kad u parničnim postupcima, izvanparničnim postupcima i postupcima ovrhe i osiguranja odlučuju o obiteljskim i statusnim stvarima koje se uređuju ovim Zakonom.
17. Prema čl. 346. ObZ-a propisana je supsidijarna primjena drugih propisa te je određeno da će se u postupcima iz ovoga dijela Zakona primjenjivati na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak i zakona kojim se uređuje prisilno ostvarenje tražbina, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
18. Slijedom navedenog na postupak osiguranja radi određivanja privremenih mjera u obiteljskom sporu primjenjuju se i odredbe iz Glave XXXIII Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 112/12 i 25/13).
19. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kojima se privremeno uređuje određeni pravni odnos, regulirane su odgovarajućim odredbama Glave XXXIII Ovršnog zakona, time da su pretpostavke za određivanje takvih privremenih mjera propisane čl. 346. istog Zakona, a vrste ovih privremenih mjera i njihovi učinci čl. 347. toga Zakona.
20. Prema odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a prema st. 2. istog članka, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.
21. U konkretnom slučaju upravo se radi o tzv. regulacijskoj privremenoj mjeri, a prema shvaćanju ovog suda regulacijska zaštita privremenim mjerama može se odnositi na sve sadržaje vezane za dobrobit i interes djeteta. Ovo stoga, jer se kroz sadržaj regulacijske zaštite privremenim mjerama privremeno uređuje pravni odnos i to u predmetnom obiteljskom sporu, koji se odnosi na odlučivanje o pravima i interesima djece stranaka.
22. Za razliku od zajedničke roditeljske skrbi koja se može uspostaviti sporazumno, samostalna roditeljska skrb, u smislu odredbe čl. 105. ObZ-a, može se uspostaviti samo odlukom suda. Sud će odlučiti da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb onda kada se roditelji nisu uspjeli sporazumjeti o zajedničkoj roditeljskoj skrbi putem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a nisu postigli sporazum tijekom sudskog postupka ili sud nije smatrao da je potrebno odlučiti i o zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi.
23. Iz navedenog proizlazi da odluka suda o samostalnoj roditeljskoj skrbi nije ograničena samo na odluku kojom se konačno završava obiteljski postupak. Naime, prema shvaćanju ovog suda takva odluka može biti i odluka privremenog pravnog karaktera kakva je i odluka u ovom postupku osiguranja radi određivanja privremene mjere.
24. Nedvojbeno je pravo djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi, a to pravo može biti uskraćeno jedino ako je u suprotnosti s dobrobiti djeteta u smislu čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori", broj 15/90), preuzete u pravni poredak Republike Hrvatske ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 12/93). Međutim, Konvencija o pravima djeteta postavila je poseban kriterij za postupanje s djetetom i donošenjem odluke u vezi s njim, a taj odlučujući kriterij je dobrobit i interes djeteta. Pri tom sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Uz to i odredba čl. 5. st. 1. ObZ-a nalaže sudovima i javnopravnim tijelima koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta da moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.
25. Država je dužna poduzimati mjere radi očuvanja obitelji što jamči i Ustav Republike Hrvatske odredbama koje govore o tome da je obitelj pod osobitom zaštitom države, da svatko ima pravo na zaštitu obiteljskog života, kao i da svatko ima pravo sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojan život, time da je i čl. 8. Konvencije svakomu zajamčeno pravo na poštovanje obiteljskog života.
26. Slijedom navedenog, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja ne mogu biti predmet preispitivanju u revizijskom stadiju postupka), sud mora štiti prava djeteta, njegova dobrobit i interes mora biti iznad bilo kakvih drugih interesa te je u smislu naprijed navedenih konvencijskih, ustavnih i zakonskih odredbi opravdano donošenje odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi privremenom mjerom i izvan razloga određenih čl. 529. st. 1. ObZ-a. Cilj donošenja takve privremene mjere ogleda se u privremenom uređenju spornog obiteljskog odnosa radi dobrobiti i interesa djece stranaka, a sud je dužan voditi računa o dobrobiti i najboljem interesu djeteta i u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (tako i Ustavni sud u odlukama broj: U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., U-III-5779/2020 od 14. listopada 2021. i dr.). Stoga u određivanju privremene mjere isključivom primjenom odredbe čl. 529. st. 1. ObZ-a, kako to tumači revidentica, sud ne bi mogao privremeno riješiti sporni obiteljski odnos, koji je specifičan s obzirom na dobrobit i interes djece te sudu daje ovlaštenje ekstenzivnog tumačenja odredbe čl. 529. st. 1. ObZ-a u vezi s odredbom čl. 536. st. 1. ObZ-a, u konkretnom slučaju da privremeno uredi sporni obiteljski odnos donošenjem odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi, a što je i cilj postupka osiguranja privremenom mjerom, pri čemu treba uzeti u obzir da izrečena mjera nije trajne naravi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
27. Slijedom svega navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 5. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.
28. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.