REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4307/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženika A. P. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., K. i K. u Z., radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-189/2023-3 od 11. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1262/2020-10 od 3. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda broj P-1262/2020 od 13. listopada 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo pitanje se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće pitanje se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-189/2023-3 od 11. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1262/2020-10 od 3. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda broj P-1262/2020 od 13. listopada 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da prva dva naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4.1. Naime, naznačujući prvo pitanje tužitelj polazi od pretpostavke da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a kada su odlučili ne uzeti u obzir dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, iako da prema podacima u spisu nedvojbeno proizlazi da se taj dokaz objektivno nije moglo iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Takva pretpostavka nema uporište u nižestupanjskim presudama, niti se o postojanju te pretpostavke može zaključiti iz priloga uz prijedlog (čl. 387. st. 3. ZPP-a).
4.2. Odgovor na drugo naznačeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a pretpostavka od koje polazi predlagatelj (ispunjenje mimo načina određenog sporazumom stranaka) nema uporište u utvrđenju nižestupanjskih presuda.
5. Slijedom iznesenog, kako naznačena prva dva pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u toč. I. izreke.
6. Za treće naznačeno pitanje tužitelj nije određeno naznačio razloge važnosti tog pitanja, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
7. Stoga je u odnosu na treće pitanje valjalo na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
