REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4022/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-168/2023-2 od 26. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5539/2018-40 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-168/2023-2 od 26. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5539/2018-40 od 20. siječnja 2023. Prijedlog je podnesen radi pravnih pitanja za koja predlagatelj ocjenjuje da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i utemeljen je na tvrdnji da su pravna shvaćanja na kojima počiva pobijana presuda "protivna stajalištima Ustavnog suda RH, pa i samog drugostupanjskog suda o tim pitanjima". U tom su smislu kao razlog važnosti navedene odluke Ustavnog suda RH broj U-III-162/2016 od 28. prosinca 2017., U-III- 1631/2015 od 13. svibnja 2015., U-III-3985/2012 od 22. veljače 2017., U-2494/2008 od 30. ožujka 2011., U-III-1634/2015 od 13. svibnja 2015., zatim Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-530/2014-2 od 15. listopada 2014., Rev 837/2010 od 12. siječnja 2016., Rev 2217/2000 od 16. srpnja 2002. te Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2317/2018 od 7. kolovoza 2020. Prijedlog je nadalje utemeljen i na tvrdnji da je tužitelju "zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i posljedične primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda".
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i predložio da Vrhovni sud ne dopusti tužitelju podnošenje revizije.
3. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:
1) Predstavlja li potpisana i pečatirana odluka o otkazu nacrt odluke koja se dostavlja na savjetovanje ili takva odluka predstavlja prezentaciju već donesene odluke; 2) Predstavlja li organizacijska promjena sama po sebi opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu ukoliko ista nije dovela sama po sebi do prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla, dakle, ukoliko se, unatoč istoj organizacijskoj promjeni, i dalje kod poslodavca obavljaju poslovi koje je obavljao tužitelj;
3) Je li izostanak opravdanog razloga valjan temelj za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu;
4) Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kada u presudi ne navede razloge o odlučnim činjenicama i kada ne obrazloži drugostupanjsku odluku;
5) Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima ako u obrazloženju presude nije jasno i nedvojbeno razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode;
6) Ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, mora li sudac pojedinac ponovno saslušati stranku u postupku, a nakon što se jedna stranka izričito izjasnila da želi biti ponovno saslušana;
7) Postupa li sud zakonito kada se dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka odbije bez obrazloženja, odnosno suprotno odredbi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku?
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanje postavljena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.1. Naime, prvo postavljeno pitanje počiva na tvrdnji da tuženik kao poslodavac u postupku savjetovanja s radničkim vijećem nije vijeću dostavio nacrt odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, već da mu je prezentirao već donesenu odluku. Takva tvrdnja nema uporište u sadržaju pobijane presude jer je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tuženik kao poslodavac 29. svibnja 2018. uputio radničkom vijeću nacrt odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju te da se radničko vijeće suglasilo s otkazom dopisom od 7. lipnja 2018. dajući svoje očitovanje upravo na nacrt Odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu čime je, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s odredbom članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR)
4.2. Drugo i treće postavljeno pitanje također počivaju na tvrdnji koju nižestupanjski sudovi nisu kao činjenicu utvrdili u postupku, a to je da se kod tuženika kao poslodavca, unatoč organizacijskim promjenama, i dalje obavljaju poslovi koje je obavljao tužitelj i da tuženik nije imao opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Naime, u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je u ovom predmetu tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju kao radniku jer je dokazao da je ukinuto radno mjesto tužitelja te da je prestala potreba za radom tužitelja, neovisno o činjenici da su se poslovi tužitelja (tajnik uprave) i radnika Krešića (rukovoditelj pravnih, kadrovskih i općih poslova) preklapali, ali da to ne znači da su radili identične poslove, posebno jer je i ovome radniku otkazan ugovor o radu zbog ukidanja radnog mjesta. Utvrđeno je također i da tužitelj nije dokazao da bi se poslovi na kojima je radio kod tuženika nastavili obavljati nakon otkazivanja ugovora o radu.
4.3. Četvrto, peto, šesto i sedmo pitanje također polaze od netočnih tvrdnji da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja, posebno onima koji se odnose na prijedlog tužitelja za dodatnim saslušanjem u postupku i o odbijanju dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Naime, na te je žalbene navode drugostupanjski sud argumentirano odgovorio ističući da je novi raspravni sudac, uz suglasnost stranaka, obnovio rezultate raspravljanja na ročištu za glavnu raspravu te je u obrazloženju odluke jasno naveo razloge odbijanja dokaznog prijedloga tužitelja za ponovnim saslušanjem stranaka imajući na umu da je na temelju izvedenih dokaza, između ostaloga i saslušanjem stranaka, utvrdio sve relevantne činjenice koje su u potpunosti u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Osim toga, obrazložio je odbijanje prijedloga tužitelja za saslušanjem svjedoka D. V. smatrajući da okolnost poslova koje je tužitelj obavljao nije činjenica odlučna za predmet spora jer je radno mjesto tužitelja ukinuto. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim žalbene navode da je tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba ZPP iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 315. istoga Zakona. Pored toga, ocijenjeno je i da prvostupanjski sud odbijanjem toga dokaznog prijedloga nije povrijedio načelo jednakosti stranaka jer je prihvatio ostale personalne i materijalne dokaze tužitelja te saslušao tužitelja i svjedoke koje su predložile obje stranke pa tužitelju nisu uskraćena prava u postupku i dokazivanje činjenica.
5. U vezi s naprijed iznesenim, revizijski sud izražava pravno shvaćanje: kada pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu utemeljena na činjenicama utvrđenima u postupku pred nižestupanjskim sudovima, već su utemeljena na drugačijim tvrdnjama o utvrđenim činjenicama, tada o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi odluka u sporu, pa takva pitanja ne mogu imati potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo dopuštenje intervencije najvišeg suda.
6. Stoga je, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja valjalo odbiti i riješiti kao u točki II. izreke.
7. Postupajući u skladu s odredbom članka 389. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom članka 14. Ustava RH.
8. Ocjenjujući osnovanost podnesenog prijedloga u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, valja istaći da odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, kako je naprijed i obrazloženo. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. U opisanim okolnostima kada, dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
