REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1055/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, za Područni ured u Koprivnici, Koprivnica, Hrvatske državnosti 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4656/2018-2 od 11. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2017-12 od 27. lipnja 2018., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika C. o. d.d.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1. "Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., , OIB: ..., da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati 93.018,90 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.“ 2. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područni ured u Koprivnici, Koprivnica, Hrvatske državnosti 3, da tuženiku C. o. d.d., Z., , Podružnica Varaždin, OIB: ... naknadi trošak u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 8 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.265,00 kn odbija kao neosnovan.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2017-12 od 27. lipnja 2018. i sudi:
Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., , isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 93.018,90 kn (devedesettritisućeosamnaest kuna i devedeset lipa) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, a od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje.“.
3. Tuženik je protiv pobijane presude suda drugog stupnja podnio reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-1062/2021-2 od 27. travnja 2021., zbog pitanja koje glasi:
„U slučaju kada opseg štete koja je tužitelju nastala predstavlja eventualna razlika između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku i starosne mirovine koju bi osiguranik ostvario da nije bilo štetnog događaja, je li teret dokazivanja postojanja eventualne razlike i njezine visine na tužitelju ili tuženiku?“.
3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu drugostupanjsku presudu preinači na način da potvrdi prvostupanjsku presudu i odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te mu naloži da tuženiku nadoknadi cjelokupni trošak postupka, a podredno da pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
4. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika predlože da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.
5. Revizija je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 93.018,90 kn, koji iznos je tužitelj isplatio svojoj osiguranici M. V. (sada P.) u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2016. s osnova invalidske mirovine, a koje utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu M. P. je posljedica štetnog događaja (prometne nezgode iz 1994.) koji je prouzročio osiguranik tuženika.
8. U revizijskom stupnju postupka je, s obzirom na sadržaj dopuštenog pravnog pitanja, sporno na kome je teret dokazivanja (na tužitelju ili na tuženiku) eventualne razlike i njezine visine, u slučaju kada opseg štete koja je tužitelju nastala predstavlja eventualna razlika između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja i starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario da nije bilo štetnog događaja.
9. Polazeći od utvrđenja:
- da među stranka nije sporan mehanizam nastanka prometne nezgode, odgovornost tuženika, da je osiguranici tužitelja M. V. (sada P.) priznato pravo na invalidsku mirovinu kao posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi, kao i to da tužitelj M. V. (sada P.) isplaćuje invalidsku mirovinu,
- da je tuženik osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pri čemu je naveo da je tužiteljeva osiguranica 2004. stekla uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, a 2009. uvjete za punu starosnu mirovinu i da zbog toga šteta za tužitelja predstavlja razliku između starosne i invalidske mirovine,
- da bi tužiteljeva osiguranica M. V. (sada P.) rođena s navršenih 65 godina života stekla pravo na starosnu mirovinu, te da je ista do dana nastanka invalidnosti navršila 51 godinu života i ostvarila mirovinski staž od 25 godina, 8 mjeseci i 23 dana,
sudovi su ocijenili da tužitelj ima pravo na regresni zahtjev za isplatu naknađene štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka isplata, odnosno štete za tužitelja, a da je šteta za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine, pa da su za naknadu štete tužitelju mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 - dalje: ZMO), a ne odredbe Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 9/1994 - dalje: ZOS/94.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.
9.1. Pri tom su sudovi glede pitanja ima li tužitelj pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje po osnovi isplaćene invalidske mirovine nakon stjecanja prava tužiteljeve osiguranice na starosnu mirovinu ocijenili da opseg štete koja je tužitelju nastala, nakon stjecanja prava njegove osiguranice na starosnu mirovinu, predstavlja eventualna razlika između invalidske i starosne mirovine koju bi osiguranica ostvarila da nije bilo štetnog događaja, te su zaključili da samo u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja manji od iznosa invalidske mirovine koju joj isplaćuje, bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne.
9.2. Međutim, u pogledu ocjene osnovanosti tuženikova prigovora glede visine tražbine, prvostupanjski sud je zaključio da je na tužitelju teret dokazivanja visine tražbine, dakle odlučne činjenice postoji li razlika između visine starosne i visine invalidske mirovine u situaciji kada oštećenik stekne uvjete za starosnu mirovinu, te kolika je visina te razlike, odnosno štete. Pri tom je prvostupanjski sud, utvrđujući da tužitelj na te okolnosti nije predložio niti jedan odgovarajući dokaz, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP zaključujući da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja.
10. Drugostupanjski sud je, međutim glede navedenog prigovora tuženika zaključio da je teret dokazivanja te odlučne činjenice (postoji li razlika između visine starosne i visine invalidske mirovine u situaciji kada oštećenik stekne uvjete za starosnu mirovinu, te kolika je visina te razlike, odnosno štete, je li ona jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva) na tuženiku, jer da se radi o takvom prigovoru kojim se pobija osnovanost tužbenog zahtjeva po visini, pa da je osnovanost takvog prigovora dužan dokazati upravo tuženik.
10.1. Stoga je drugostupanjski sud, s obzirom da tuženik nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza na okolnost osnovanosti svog prigovora, primjenom pravila o teretu dokazivanja pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP ocijenio da tuženikov prigovor nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
11. Prije svega treba reći da je ovaj sud glede postavljenog pitanja u odluci poslovni broj Rev 4176/2019-2 (u bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:
„...U slučajevima subrogacijskih zahtjeva nositelja mirovinskog i socijalnog osiguranja, HZMO, kada društvo za osiguranje prigovori da je tužiteljev osiguranik ostvario pravo na starosnu mirovinu i da zbog toga šteta HZMO kao nositelju mirovinskog osiguranja predstavlja razliku između starosne i invalidske mirovine, teret dokaza da je visina starosne mirovine koju bi HZMO prema redovnom tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva je na tuženiku jer je tuženik stranka o čijem uspjehu u parnici ovisi dokazivanje te činjenice i jer on snosi štetne posljedice neuspjeha da se njegova činjenična pretpostavka ne utvrdi kao činjenica u postupku u potrebnom stupnju izvjesnosti...“.
12. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovog suda, dat je odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.
13. Slijedom navedenog, a s obzirom da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu tereta dokazivanja odlučne činjenice (postoji li razlika između visine starosne i visine invalidske mirovine u situaciji kada oštećenik stekne uvjete za starosnu mirovinu, te kolika je visina te razlike, odnosno štete, je li ona jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva), a na kojem je utemeljena pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda navedenim u odluci broj Rev 4176/2019-2 od 10. listopada 2023., te s obzirom da tuženik tijekom postupka nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza na okolnost osnovanosti svog prigovora da je visina starosne mirovine koju bi tužitelj prema redovitom tijeku stvari bio dužan isplaćivati svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva, iako je teret dokaza te činjenice bio na tuženiku, to je pravilno drugostupanjski sud primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP kada je ocijenio da je neosnovan tuženikov prigovor kojim je pobijao osnovanost tužbenog zahtjeva po visini te prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da tuženik nije dokazao osnovanost tog svog prigovora.
14. Zbog navedenog, a s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbiti, te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
