REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1046/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3442/2020-3 od 7. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-173/2017-28 od 18. lipnja 2020., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3442/2020-3 od 7. svibnja 2021. kao pod točkom I. i II. Izreke i u tom dijelu se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 81.113,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-iznos od 41.135,66 kn od 23. lipnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68%, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje od 1. siječnja 2018. do isplate po stopi od 7,09% godišnje,

-iznos od 39.978,00 kn od 26. srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,09% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, da tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2020. do isplate odbija kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-173/2017-28 od 18. lipnja 2020. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju da u roku od osam dana nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 173/2017-28 od 18. lipnja 2020. u dijelu točke II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn (četiritisućetristosedamdesetpet kuna).

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3596/2021-2 od 1. ožujka 2022. zbog pitanja:

„Da li mogu sudovi suditi i donositi odluke samo na temelju svojeg subjektivnog mišljenja, ne poštujući odredbe sadržane u ZPP-u po kojima moraju postupati, konkretno odredbe iz čl. 230. ZPP-a koje reguliraju institut javne isprave i njene primjene u parničnom postupku, presumpciju istinitosti javne isprave, pretpostavke oborivosti takve presumpcije, kao i ovlaštenja suda u slučaju sumnje u autentičnost javne isprave?

Da li je zakonita odluka koja ne uvažava javnu ispravu, odnosno činjenice iz te javne isprave kao istinite, iako presumpcija istinitosti nije ni na koji način oborena?“.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se odluka pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena kako to proizlazi iz čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 81.113,66 kn po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2017. isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. kolovoza 2006., a koju je, prema tvrdnjama prouzročio osiguranik tuženika.

8. Sud drugog stupnja glede pitanja odgovornosti tuženika kao osiguravatelja štetnika zauzima pravno shvaćanje kojim podupire pravno shvaćanje suda prvog stupnja da kada je tuženik osporavao tijekom parnice postojanje svoje odštetne odgovornosti da da teret dokazivanja te činjenice leži na tužitelju, koji pak, u konkretnom slučaju nije predložio dokaze radi njezinog utvrđivanja. Naime, i ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud, u ovom parničnom postupku u kojem je predmet spora zahtjev za naknadu štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, nije vezan utvrđenjima o odgovornosti tuženika iz prekršajnog postupka već je dužnost suda utvrditi postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, pa tako i tuženikove odgovornosti.

9. Ovo pravno shvaćanje suda drugog stupnja posve je pogrešno.

10. Naime nije sporno u ovoj fazi postupka da iz rješenja Prekršajnog suda u Varaždinu poslovni broj P-2-628/07 od 28. lipnja 2007. (list 4 spisa) proizlazi da je Biškup Dražen kriv što je 16. kolovoza 2006. u 18,55 sati u Beletincu u Vodovodnoj ulici upravljajući osobnim vozilom registarske oznake VŽ 812-HA iz dvorišnog prostora kbr. 3 vršio radnju uključivanja u promet na Vodovodnu ulicu, a nije propustio traktor registarske oznake VŽ 989-J kojim se Vodovodnom ulicom kretao Cesar Ilija, zbog čega je okrivljenik prednjim dijelom osobnog automobila udario u prednji lijevi kotač traktora kada je Cesar Ilija zadobio lake tjelesne ozljede čime je postupio suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to odredbama čl. 45. st. 1., kažnjivo po čl. 45. st. 4. u svezi čl. 194. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 105/04 - dalje: ZSPC).

11. Dakle u ovom postupku postoji pravomoćna presuda prekršajnog suda kojom je utvrđena prekršajna odgovornost osiguranika tuženika zbog počinjenja prekršaja u prometu kako je to opisano u točki 10. ovog obrazloženja.

12. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

13. Odluka o prekršajnoj odgovornosti za počinjeni prometni prekršaj donesena je pred prekršajnim sudom u prekršajnom postupku reguliranim Prekršajnim zakonom („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 - dalje: PZ) koji svojim odredbama i pravima okrivljenika na obranu kao i standardima dokazivanja u potpunosti udovoljava kriterijima čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske što i slijedi već iz uvodnih odredbi PZ-a gdje se propisuju sva načela prekršajnog postupka (čl. 2.-8. PZ-a).

14. Stoga se po ocjeni ovog suda kada se radi o osuđujućoj pravomoćnoj presudi prekršajnog suda gdje je utvrđena odgovornost za počinjeni prekršaj u prometu i utvrđeno je u izreci presude da je oštećeni pretrpio povrede tužitelj nije dužan dokazivati ono što je utvrđeno izrekom presude suda u prekršajnom postupku jer je o tom pitanju odgovornosti kao prethodnom pitanju već odlučio drugi sud u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a (tako i u Revd 1981/2022-3 od 19. srpnja 2023.)

15. Nadalje po ocjeni ovog suda s obzirom da se prekršajni postupci vode sada pred redovnim sudovima opće nadležnosti, osim u dva specijalizirana suda u Zagrebu i Splitu, da se postupci vode po svim načelima čl. 6. EKLJP to je odredba st. 3. čl. 12. ZPP-a o vezanosti parničnog suda za osuđujuću presudu kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti trebalo proširiti smislenim tumačenjem i na presude u prekršajnom postupku upravo stoga što se i u kaznenom i prekršajnom postupku primjenjuju ista načela da o postojanju odgovornosti odlučuje nepristran sud zasnovan na zakonu, u poštenom postupku i da o odgovornosti odlučuju suci prvog stupnja koji su imenovani u istoj proceduri i pod istim uvjetima , osim ako je odluka postojanju prekršaja donesena u upravnom postupku sukladno zakonu kada ova načela ne bi vrijedila.

16. No, s obzirom na izričaj čl. 12. st. 3. sud ne može mijenjati tu odredbu ali zbog okolnosti iz točke 15. ovog obrazloženja može se smatrati da do primjene u ovakvoj situaciji postojanja pravomoćne presude suda u prekršajnom postupku postoji presumpcija riješenog prethodnog pitanja sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a.

17. Iz svega gore navedenog odgovor na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija glasi:

Sud mora u parničnom postupku sukladno odredbi čl. 230. Zakona o parničnom postupku poštivati presumpciju istinitosti javne isprave dok se ne dokaže suprotno, gdje teret dokaza leži na onoj stranci koja osporava istinitost javne isprave, pa i u slučaju kada je javna isprava pravomoćna presuda suda kojom je odlučeno o nekom pitanju o kojem ovisi odluka suda sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a.

18. Kada je sud drugog stupnja posve ignorirao sadržaj i domete pravomoćne presude suda donesene u prekršajnom postupku počinio je relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 12. st. 1. i čl. 230. ZPP-a) zbog pravnog shvaćanja suprotnog od ovog izraženog u ovoj odluci.

19. Zbog svega gore navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 394. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-30864-cbba4

Kontrolni broj: 0bed5-12de4-71324

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dražen Jakovina, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.