REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 21 Pr-4052/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S.S. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku D.V., odvjetniku iz

Z., protiv tuženika H.V., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.J., odvjetniku iz

Z., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. veljače, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 5. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenih plaća iznos od 5.863,33 € (44.177,27 kune) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od

01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to kako slijedi:

- na iznos od 655,20 € (4.936,67 kn) počevši od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od 781,21 € (5.886,04 kn) počevši od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 781,21 € (5.886,04 kn) počevši od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 1.018,88 € (7.676,81 kn) počevši od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od 1.045,29 € (7.875,79 kn) počevši od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od 1.045,29 € (7.875,79 kn) počevši od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od 536 € (4.040,13 kn) kn počevši od 16.10.2017. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenog regresa (dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora) iznos od 132,72 € (1.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2017. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim

odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenog prigodnog dara za Uskrs iznos od 53,08 € (400,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2017. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka

prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 126,28 € (951,49 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29. stavak

2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parnice u iznosu od 1.999,08 eura sa zakonskim zateznim kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od 5. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-734/17 od 30. siječnja 2018., točkom I. izreke utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši samostalni inženjer, šifra 24-10.1.1. u Referadi sektora za projekte sufinancirane sredstvima EU u Vodno- gospodarskom odjelu za slivove južnog J.H.v., s bitnim sastojcima kao u Ugovoru o radu od 10. svibnja 2016., klasa: 112-03/16-01/26, urbroj: 374-1-10-16-1, te je naloženo tuženiku da tužiteljici izda potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, u protivnom će takvu potvrdu zamijeniti ova presuda. Predmetna presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-87/2018 od 12. travnja 2018. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2061/2018 od 20. svibnja 2020.

2. Tužiteljici je, tri mjeseca prije nego što ju je tuženik nezakonito odjavio s danom 5. ožujka 2017., isplaćena plaća i to: za mjesec prosinac 2016. u iznosu od 9.372,60 kn, za mjesec siječanj 2017. u iznosu od 10.397,36 kn, za mjesec veljaču 2017. u iznosu od 9.826,67 kn; prosječna plaća iznosi od 9.865,54 kn. Nakon što je tužiteljica nezakonito odjavljena od strane tuženika, tužiteljica se prijavila na zavod te je ostvarila pravo na novčanu

naknadu, koja joj je isplaćena u ukupnom iznosu od 18.592,41 kn u razdoblju za ožujak-rujan 2017. Stoga su plaće koje tužiteljica potražuje ovom tužbom umanjene za iznose novčanih naknada koje su tužiteljici isplaćene od strane zavoda. Slijedom svega navedenog tuženik je u

obvezi isplatiti tužiteljici sve neisplaćene plaće od 6. ožujka 2017. do 15. rujna 2017. kada se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca, umanjeno za iznose novčane naknade koju je tužiteljica primila od zavoda

3. Nadalje, sukladno članku 49. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo, tuženik je u obvezi isplatiti radnicima prigodni dar u naravi za Uskrs u visini neoporezivog iznosa poklon-bona od 400,00 kn i dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres) u visini od najmanje 1.000,00 kn neto. Međutim, uz neisplaćene plaće tuženik tužiteljici nije isplatio niti prigodni dar za Uskrs, niti dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres).

4. Tužiteljica se u siječnju 2018. zaposlila u H.E.P. p. d.o.o. gdje je ostvarivala plaću od oko 1.000,00 kn manju nego što je ostvarivala kod tuženika. Tuženik je dopisom od 2. rujna 2020. tužiteljicu pozvao na povratak na rad, međutim tužiteljica u tom trenutku više nije željela nastaviti radni odnos kod tuženika. Sukladno svemu gore navedenom, a temeljem članka 90. Zakona o radu te odredbama Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo, tužiteljica potražuje isplatu neisplaćene plaće u dodataka.

5. Tužiteljica je podneskom od 7. veljače 2023. uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći da je tromjesečna plaća tužiteljice iznosila 9.865,54 kn, koja sadrži i stimulaciju, koji dio plaće se osporava iz razloga što se radi o dijelu plaće koji nije fiksan i njegova isplata ovisi o uspješnosti; prosječna plaća bez stimulacije iznosi 9.173,42 kn, koji iznos bi predstavljao neisplaćene mjesečne plaće tužiteljice za utuženi period. Tužiteljici bi pripadalo pravo na ime neisplaćenih plaća (umanjeno za isplatu H.Z.Z.-a u iznosu od 18.592,41 kn za razdoblje od 6. ožujka do rujna 2017.) ukupni iznos od 41.045,54 kn. Ne osporava se navod tužiteljice o pravu na isplatu dodataka s osnove prigodnog dara u naravi i za korištenje godišnjeg odmora - regres. Tuženik osporava navod da je tužiteljica kod drugog poslodavca ostvarivala manju plaću nego kod tuženika te se osporava zahtjev za isplatu iznosa od 951,49 kn na ime razlike plaće.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: prvostupanjsku presudu posl.br. Pr- 734/17 (strana 6-11 spisa), drugostupanjsku presudu ŽS u Bjelovaru posl.br. Gž R-87/2018 (strana 12-15 spisa), presudu VSRH posl.br. Rev 2061/2018 (strana 16-19 spisa), obračun plaće (strana 20-23, 28, 67-74,110 spisa), rješenje H.Z.Z-a (strana 24-27 spisa), dopis tuženika (strana 29 spisa), provedeno je financijskog vještačenje po C.f.v.

(strana 78-83 spisa), očitovanje vještakinje (strana 96, 115-116, 117-129 spisa), saslušana je tužiteljica (strna 106 spisa), ugovor o radu (strana 109 spis).

8. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Među strankama je nesporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda Zagreb posl.br. Pr-734/17-12 od 30. siječnja 2018., potvrđene Presudom Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 2061/2018-2 od 20. svibnja 2020., utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši samostalni inženjer od 10. svibnja 2016., da je tuženik dužan tužiteljici izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, vratiti tužiteljicu na poslove Višeg samostalnog inženjera ili druge odgovarajuće poslove, da tuženik tužiteljici nije isplatio naknadu temeljem odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo prigodnog dara u naravi za Uskrs u iznosu od 400,00 kn i dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres) u visini od najmanje 1.000,00 kn.

10. Među strankama je sporna visina neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka do rujna 2017. i za veljaču 2018.

11. U svom iskazu saslušana tužiteljica iskazala je da je u razdoblju od 15. rujna 2027. (kriva oznaka godine, treba pisati 2017.) do siječnja 2018. radila u E., 3-4 mjeseca i da joj je plaća bila veća nego kod tuženika, ali to

ne zna točno.

12. Odredbom čl. 95. st. 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, nadalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Navedena odredba primjenjuje se u konkretnom slučaju budući se u ovom predmetu radi isključivo o visini razlike plaće koju bi tužiteljica primala da joj rad kod tuženika nije prestao 5. ožujka 2017., odnosno za vremenski period od 6. ožujka do rujna 2017. kada se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca.

13. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da tužiteljici ne pripadaju iznosi stimulacije, čl. 95. st. 5. ZR-a propisano je da ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi aktima tuženika bilo određeno da radnik nema pravo na isplatu plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Slijedom navedenog osnovano je potraživanje tužiteljice u odnosu na isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca, prije prestanka rada kod tuženika u visini od 9.865,54 kn, koja visina isplaćene plaće nije sporna tuženiku.

14. Tijekom postupka u odnosu na osporene iznose naknade plaće provedeno je financijsko vještačenje po C.f.v. Iz nalaza i mišljenja

razvidno je da je isto sačinjeno temeljem dokumentacije u spisu, isplaćenih naknada od zavoda, isplaćene plaće kod drugog

poslodavca (H.E.P.) za razdoblje od ožujka 2017. do srpnja 2020. (koje razdoblje prelazi utužena potraživanja tužiteljice).

15. Povodom prigovora vještakinja se pismeno očitovala podneskom od 27. svibnja 2022. i 16. svibnja 2023., u odnosu na isplaćene plaće tužiteljici kod drugih poslodavaca.

16. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinje jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi dokumentacije priležeće u spisu, i to u dijelu koji se odnosi na utuženo razdoblje od ožujka do rujna 2017. i za veljaču 2018., budući se tužbeni zahtjev ne odnosi na razdoblje iz rujna 2017. te je irelevantno kolika je bila naknada plaće tužiteljice kod drugih poslodavaca.

17. U odnosu na protivljenje tuženika povlačenju tužbe za iznos od 328,87 kn, isto sud smatra neosnovanim budući se radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne povlačenju tužbe temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a.

18. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, osim zakonskih zateznih kamata na plaćanje poreza i prireza budući u trenutku donošenja ove odluke isti nisu dospjeli na naplatu, te dospijevaju na naplatu tek isplatom utuženog potraživanja, a temeljem Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.

19. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

20. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročišta 20.5.2021.,

13.1.2023., 22.2.2023. i 8.2.2024. svako po 100 bodova, četiri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 900 bodova odnosno 1.800,00 eura, tužiteljici su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 1.999,08 eura sa zakonskim zateznima kamtama.

21. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika