REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-69/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje, OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kao pravnog sljednika Jadransko osiguranje d.d., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4794/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1912/2014 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Zagreb, Margaretska 3, sa sjedištem u Zagrebu, OIB: 02958272670, dužan je tužitelju JADRANSKO osiguranje d.d. Zagreb sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti iznos od 11.126.606,51 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje, obračunato prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, teku na iznose kako slijedi:
na iznos od 2.803.761,91 kn od 18. rujna 2012. god.,
na iznos od 2.058.310,91 kn od 02. listopada 2012. god.,
na iznos od 2.130.339,27 kn od 14. studenog 2012. god.,
na iznos od 2.389.274,57 kn od 20. studenog 2012. god.,
na iznos od 1.744.919,85 kn od 11. prosinca 2012. god.,
pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje, obračunato prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za osam postotnih poena, na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana."
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1797/2020-2 od 5. studenoga 2020. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
"Djeluje li odluka Ustavnog suda RH U-425/2009 od 19. srpnja 2012., kojom su ukinute odredbe čl. 53. st. 1. toč. 10., st. 3., st. 4., čl. 125.a i čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 105/08, 94/09, 153/09, 71/10, 49/11, 22/12 i 57/12), na pravne odnose stranaka nastale u primjeni tog Zakona prije ukidanja navedenih odredbi?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju tužitelja predložio istu odbiti.
6. Revizija je neosnovana.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu s čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa koje je tužitelj platio tuženiku na ime funkcionalne premije sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12 i 57/12 – dalje: ZOZO/08) u razdoblju od srpnja do listopada 2012. u utuženom iznosu za koji tvrdi da je tuženik stekao bez osnove.
9. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev jer su ocijenili da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-425/2009 stvara učinke nakon utuženog razdoblja, odnosno od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u toj odluci (15. studenoga 2012.). Naime sudovi su zaključili da je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje prema kojem su tek u trenutku donošenja navedene Odluke ukinute zakonske odredbe postale neustavne, radi čega se ne može zaključiti da su navedene zakonske odredbe bile neustavne od donošenja ZOZO/08.
10. Nadalje, zaključak je nižestupanjskih sudova da iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da propisivanje obveze plaćanja funkcionalne premije od strane osiguravajućih društava nije samo po sebi neustavno, već je razlog neustavnosti ukinutih odredaba isključivo visina obveze koja je propisana osiguravajućim društvima, a koja predstavlja prekomjeran teret, te da je namjera Ustavnog suda Republike Hrvatske bila da se ponište učinci koje je ZOZO/08 proizveo, onda ostavljanje roka zakonodavcu za izmjenu tih odredaba ne bi imalo nikakvu svrhu.
11. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02 – dalje: UZUS) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. Sukladno odredbi st. 2. istog članka ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.
12. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci odredio je rok prestanka važenja ukinutih odredbi ZOZO/08, te su one prestale važiti 15. studenoga 2012.
13. Kao razlog ukidanja predmetnih odredbi navodi se prekomjeran teret društvima za osiguranje, a pritom je ostavljen rok Hrvatskom Saboru za donošenje novih zakonskih rješenja, koja će biti usklađena s Ustavom.
14. Analizirajući nacionalnu strategiju razvitka zdravstva koji je Hrvatski Sabor donio 2006. i način financiranja zdravstvene zaštite građana koji je gotovo isključivo javni jer se financiranje ostvaruje većim dijelom iz doprinosa i poreza (transferi iz državnog proračuna), Ustavni sud u citiranoj odluci ocjenjuje da se obveze osiguravajućih društava koja se bave pružanjem usluga obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu izdvajanja paušalnog iznosa uplaćene premije po sklopljenoj polici osiguranja teret koji i dalje postoji ali ga je potrebno svesti na razumnu mjeru. Pritom utvrđuje da je visina obveze propisana ukinutim odredbama u vrijeme svog važenja bila legitimna, te je u vrijeme donošenja služila određenom cilju.
15. Upravo ovi argumenti upućuju na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-425/2009 stvara učinke nakon utuženog razdoblja, odnosno od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u toj odluci (15. studenoga 2012.).
16. Ovo iz razloga što je Ustavni sud iznio ocjenu da je legitimno pravo zakonodavca utvrditi izvore i način financiranja određenih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku (utemeljeno na čl. 2. st. 4. al. 1. Ustava prema kojoj odredbi zakonodavac samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj).
17. Stoga odluku Ustavnog suda pa tako i u odnosu na djelovanje pravnih odnosa koji su nastali u primjeni Zakona prije ukidanja prethodno citiranih odredbi ZOZO/08 valja tumačiti polazeći od prethodne iznijete ocjene Ustavnog suda da je zakonodavac imao ovlast koja proizlazi iz Ustava na donošenje propisa kojima će nametnuti ovaj teret osiguravajućim društvima te da opisani teret ima legitiman interes koji i nadalje postoji. Ovo tim više iz razloga što je Ustavni sud u odluci naveo datum prestanka važenja ukinutih odredbi 15. studenoga 2012. pa su stoga do tog datuma plaćanja koja su izvršena prema ovim odredbama imala zakonit pravni temelj na što upućuje čl. 53. st.
2. UZUS.
18. Slijedom izloženog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Odluka Ustavnog suda RH U-425/2009 od 19. srpnja 2012. kojom su ukinute odredbe čl. 53. st. 1. toč. 10. st. 3. i st. 4., čl. 125.a i čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 105/08, 94/09, 153/09, 71/10, 49/11, 22/12 i 57/12), ne djeluje na pravne odnose stranaka nastale u primjeni tog Zakona prije ukidanja navedenih odredbi.
19. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u odlukama Rev 4863/2019-2 od 4. listopada 2022., Rev 4989/2019-2 od 20. prosinca 2022. i Rev 497/2021 od 28. veljače 2024.
20. Stoga, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 5. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30865-1aa6b
Kontrolni broj: 0690e-4f576-aaf20
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
