REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2887/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz V. G., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. M. Z. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. P. u Z., radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-124/2017-2 od 28. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2489/12-72 od 28. studenog 2016., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik izravno diskriminirao i uznemiravao tužiteljicu na način što joj je isplaćivao manju plaću i naknadu plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti u odnosu na usporedivog muškog glavnog urednika te se prema njoj drugačije odnosio nego prema usporedivom muškom glavnom uredniku (t. I. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj naknadi imovinsku štetu od 27.606,34 Eura s pripadajućim kamatama (t. I. II. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 13.272,28 Eura s pripadajućim kamatama (t. I. III. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj naknaditi trošak ovog postupka. Naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka od 1.161,32 Eura.

2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 19 Pr-2489/12-72 od 28. studenoga 2016. u pobijanim dijelovima pod točkama I. I., I. II., I. III. i I. IV. izreke, kojima je odbijen njezin tužbeni zahtjev.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 19 Pr-2489/12-72 od 28. studenoga 2016. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojime je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka, te se sudi:

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od osam dana, dok se zahtjev tuženika za više zatraženi trošak u iznosu od 6.250,00 kuna, odbija kao neosnovan.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 19 Pr-2489/12-72 od 28. studenoga 2016. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim tuženiku nisu dosuđeni daljnji zatraženi troškovi postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14. - dalje: ZPP) zbog bitne povrede parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) broj: Su- IV-16/2021-8 održanoj 26. travnja 2021. zauzeto je pravno shvaćanje, a nakon odluke Ustavnog suda broj U-III-2639/2017 od 4. veljače 2020. da je u postupcima radi zaštite od diskriminacije iz čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12) u kojim se ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

4.2. Stoga je ovaj sud podnesenu reviziju tužiteljice razmatrao kao redovnu reviziju.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6.2. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.2. Revidentica osporava pravilnost primjene čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju. Osporavajući ocjenu dokaza revidentica osporava i činjenična utvrđenja, međutim osporavanje činjenica ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten cijeniti.

7.3. Tužiteljica ističe da je bila onemogućena raspravljati pred sudom čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP jer da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvođenje po njoj predloženih dokaza, odnosno drugostupanjski sud nije cijenio sve njene žalbene navode. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Prvostupanjski je sud, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP odbio saslušati daljnje predložene svjedoke jer je predmet spora bio dovoljno razjašnjen. Stoga nije došlo do povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. i suprotno tvrdnji revidentice, nije narušena procesna ravnopravnost stranaka zajamčena Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.4. Suprotno navodima revidentice drugostupanjski je sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

7.5. Revidentica ističe i da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja jer u sporovima radi diskriminacije teret dokaza je na tuženiku sukladno čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/2008, 112/2012 - dalje: ZSD) prema kojem ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja leži na suprotnoj stranci.

7.6. Međutim, u ovom sporu tuženik je sukladno čl. 20. st. 1. ZSD dokazao da nije došlo do diskriminacije tužiteljice jer razlika u plaći nije uvjetovana spolom tužiteljice (glavne urednice časopisa G.) već isključivo zbog sadržaja posla, odgovornosti glavnog urednika kao i značaja časopisa N. G. za poslodavca, a urednik kojeg je bio H. P., kojeg tužiteljica navodi kao usporedivog muškog urednika časopisa. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 20. st. 1. ZSD.

8. Slijedom iznesenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Premet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je diskriminirana jer joj je tuženik isplaćivao manju plaću za rad jednake vrijednosti u odnosu na usporedivog muškog glavnog urednika slijedom čega potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete.

9.2. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:

- da iz ugovora o radu koji je tužiteljica imala sklopljen s V. d.d. od 8. kolovoza 2005. proizlazi da se tužiteljica kao autor obvezala obavljati poslove glavnog urednika – projekta G., da je ugovorena mjesečna naknada u visini od 7.000,00 kuna neto,

- da iz ugovora o radu između tužiteljice i A. M. d.o.o. od 24. studenoga 2005., proizlazi da će tužiteljica obavljati poslove na radnom mjestu glavnog urednika - G., da je prema čl. 7. ugovora, tužiteljičina plaća ugovorena u visini od 12.815,00 kuna bruto, uz plaćanje i dodatnih premija,

- da iz obavijesti o prenošenju ugovora o radu proizlazi da je 2. studenoga 2006. A. M. d.o.o. pripojen tuženiku i da je ugovor o radu tužiteljice prenesen u neizmijenjenom obliku i opsegu na novog poslodavca, ovdje tuženika,

- da iz ugovora o radu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom 1. prosinca 2006. proizlazi kako su stranke ugovorile visinu plaće tužiteljice u iznosu od 14.943,38 kuna bruto, što predstavlja neto od 9.000,00 kuna, uz mogućnost dodatnog nagrađivanja,

- da je tužiteljici povećana plaća u odnosu na plaću koju je imala kod ranijeg poslodavca,

- da je u spornom razdoblju glavni urednik časopisa N. G. (dalje: N.G.) H. P. imao prvo sklopljen ugovor o radu s poslodavcem S. M. Z. d.o.o. od 14. travnja 2003., kojim se obvezao obavljati poslove glavnog urednika u redakciji časopisa N.G., za koje mu je dogovorena mjesečna plaća u bruto iznosu od 29.784,12 kuna, što predstavlja neto od 15.600,00 kuna uz dodatni godišnji bonus, a koja mu je povećana na temelju dodatka ugovoru o radu od 1. siječnja 2014. na iznos od 30.583,69 kuna, što predstavlja neto od 15.900,00 kuna, s time što je dodatkom II ugovora o radu od 1. siječnja 2006. plaća H. P. ponovno povećana na 31.144,99 bruto, odnosno 16.500,00 kuna,

- da je tuženik S. M. Z. d.o.o., izmijenio naziv tvrtke u A. M. Z. d.o.o., ovdje tuženik, dok je A. M. d.o.o. pripojen tuženiku, kako proizlazi iz ugovora o radu koji je tužiteljica s tuženikom sklopila 1. prosinca 2006., kao preuzeti radnik,

- da je 1. veljače 2009. glavnom uredniku časopisa N.G. umanjena plaća te je ista dogovorena u visini od 28.030,49 kuna bruto, odnosno 15.393,32 kune neto,

- da je dodatkom IV ugovora o radu od 1. travnja 2011. H. P. smanjena plaća na 22.932,20 kuna, odnosno 13.000,00 kuna neto, dok je tužiteljici prema dodatkom IV ugovora o radu od 1. veljače. 2011. plaća smanjena na 12.800,00 kuna bruto, odnosno 8.302,44 kune neto,

- da je tužiteljici kod tuženika prestao radni odnos sporazumno 30. rujna 2011.,

- da iz iskaza svjedoka M. T., koji je kod tuženika obavljao poslove direktor izdanja i bio neposredno nadređen tužiteljici i H. P., proizlazi kako je H. P. trebao birati materijale koji će se objaviti u N.G., dok je za razliku od njega tužiteljica dobivala gotov materijal i nije imala dužnost birati teme te da je i sam način pripreme ta dva časopisa bio različit,

- da N.G. ima 39 međunarodnih izdanja, a svako izdanje je original za sebe, jer svaki glavni urednik bira što će objaviti pa tako da glavni urednik može odabrati jednu reportažu iz različitih izvora na svijetu, pri čemu se vode pregovori kako će se to platiti, a o čemu da se potrebno cjenkati što sve da radi glavni urednik N.G.-a te da su obrađeni tekstovi prevođeni na engleski jezik i slani na odobrenje u matičnu kuću N.G.-a u Americi,

- da je postojala razlika u poslovima koje su obavljala oba urednika,

- da se ta razlika očitovala u tome što je tužiteljica imala na izboru već pripremljene teme u 80% slučajeva, koji su se prevodili, usklađivali i uredili, dok teme od davatelja licence N.G.S. H. P. nisu bile zadane, već ih je sam birao iz različitih izvora na svijetu, lokalizirao, prilagođavao te slao na odobrenje u matičnu kuću N.G.-a u Americi,

- da je glavni urednik N.G. bio dužan više paziti i raditi detaljnu provjeru u odnosu na časopis G. te brinuti da se doslovno slijede upute N.G.-a u Washingtonu,

- da iz iskaza tužiteljice i svjedoka H. P., proizlazi kako je H. P. kao glavni urednik N.G.-a, u odnosu na tužiteljicu kao glavnu urednicu G., imao za odraditi više dodatnih poslova koji su pratili samo izdavanje časopisa, što je zahtijevalo i da u obavljanju posla glavni urednik N.G. ima svog zamjenika, od dana dolaska časopisa u Hrvatsku,

- da u tehničkom dijelu obavljanja posla, oba urednika mogu zamijeniti jedan drugoga, jer imaju slične kvalifikacije za obavljanje ovih poslova, ali da izbor urednika ne ovisi o samom tuženiku, već o izboru nositelja prava licence koji ih bira za glavne urednike svojih časopisa,

- da je nositelj prava licence N.G.S. izričito ugovorio da se primatelj licence obvezuje zaposliti uredničko, umjetničko, grafičko, pre-press, produkcijsko i drugo potrebno osoblje u dovoljnom broju i sa odgovarajućim obrazovanjem i iskustvom da održava dosljedno i pravovremeno udovoljavanje N.G.S. standardima uredničke kvalitete,

- da je N.G. u svijetu poznatiji brand od G., da je s dužom tradicijom izlaženja u svijetu te u Hrvatskoj, drugačijim konceptom od branda, da je podložan većoj kontroli od strane nositelja prava licence, da je prodavaniji časopis, da osoba koja je glavni urednik takvog časopisa ima veću odgovornost i ovlasti, da je značajniji njegov rad za poslodavca pa shodno tome da tuženik kao poslodavac u smislu slobodnog ugovaranja visine plaće može takvom glavnom uredniku ponuditi i veću plaću te bolje uvjete rada, od one ponuđene glavnom uredniku sličnog časopisa čiji brand je slabiji.

10. Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja zaključili da sam naziv radnog mjesta ili položaj ne daje automatski pravo na plaću koju ima drugi radnik istog naziva radnog mjesta već da plaća ovisi o konkretnom radu i odgovornostima svakog radnika kao i očekivanjima poslodavca. Nižestupanjski sudovi zaključili da razlika u plaći između tužiteljice kao glavne urednice G. i H. P. kao glavnog urednika N.G., nije rezultat diskriminatornog postupanja tuženika po bilo kojoj osnovi pa ni po spolnoj osnovi, već da se radilo o različitim poslovima i odgovornostima koje su tužiteljica i H. P. obavljali i imali, kao i značaju poslova koje su obavljali za tuženika kao poslodavca. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12. – dalje: ZSD), propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

12. Iako su tužiteljica i H. P. bili zaposleni na radnom mjestu glavni urednik časopisa, utvrđeno je da nisu obavljali rad jednake vrijednosti te da je razlika u visini njihovih plaća posljedica različitih poslova koje su obavljali na svom radnom mjestu, tužiteljica kao glavna urednica časopisa G. i H. P. kao glavni urednik časopisa N. G.

12.2. Slijedom iznesenog razlika u visini plaće nije posljedica diskriminacije po spolnoj osnovi, kako to tvrdi tužiteljica, već različitosti poslova koji su urednici obavljali, drugačijoj odgovornosti kao i značaju za tuženika kao poslodavca. U ovom sporu utvrđeno je da se ne radi se o radu jednake vrijednosti koji su obavljali tužiteljica i usporedivi radnik u kojoj situaciji bi jednak rad morao biti jednako plaćen. 13. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljica nije diskriminirana na osnovi spola i nije pogrešno primijenjena odredbe čl. 1. i 3. ZSD, kao niti odredba čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

14. Ostalim revizijskim razlozima revidentica preispituje činjenična utvrđenja što prema čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno u reviziji i takve navode ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

15. Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti sukladno čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.

16. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22; - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 5. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.