Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž Ob-82/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika P. K., OIB: … iz Š.,

…, zastupan po punomoćnici N. C. G., odvjetnici u Z. C. i C. u Š., protiv tužene-protutužiteljice A. B., OIB: …, iz Š.,

…., zastupana po

punomoćniku B. K., odvjetniku u Š., radi odluke o životu s jednim od roditelja i dr. mldb im djeteta, D. K., OIB:…, zastupanog po posebnoj skrbnici D. S., zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica S., odlučujući o žalbama tuženice- protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob-93/2021-67 od 28. prosinca 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženice-protutužiteljice A. B. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob-93/2021-67 od 28. prosinca 2023. godine, u dijelu pod točkom I do III izreke, kao i u dijelu pod točkom IV izreke u odnosu na tuženicu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja određeno je da će maloljetni sin stranaka D. K. stanovati s ocem P. K., koji će obavljati samostalnu skrb nad maloljetnim djetetom, te je tuženica-protutužiteljica dužna na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta mjesečno doprinositi iznos od 172,67 eura od 1. srpnja 2021. pa nadalje dok za tim postoje zakonski razlozi, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele obroke plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a sve na račun oca i zz u roku od 15 dana, te su osobni odnosi tuženice-protutužiteljice s maloljetnim djetetom određeni na način naveden u točki II izreke prvostupanjske presude.

2. Ujedno se odbijaju zahtjevi tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice u dijelu koji su u suprotnosti s presudom u dosuđenom dijelu pod točkom I do III izreke, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv navedene presude žali se tuženica-protutužiteljica, u dijelu pod točkom I do III i u dijelu pod točkom IV u odnosu na nju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

5. Žalba nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. U utvrđenim okolnostima odvojenog života stranaka, sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 413. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ), odlučio s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju djeteta.

9. Pri tome je sud prvog stupnja postupio sukladno odredbi čl. 416. st. 1. toč. 3. OBZ i pribavio nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Š., te nalaz i mišljenje kombinirano psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja.

10. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Š., sačinio je više sinteza stručnog tima, a iz zadnje sinteze od 30. listopada 2023. godine proizlazi da je maloljetno dijete stranaka rođeno iz izvanbračne veze koja je prekinuta nakon niza sukoba, te je privremenom mjerom suda prvog stupnja broj P Ob-93/21 od 8. rujna 2021. godine uređeno da maloljetno dijete stranaka stanuje s ocem, te su određeni susreti i druženja s majkom pod nadzorom stručne osobe. Tuženica-protutužiteljica je bila u istražnom zatvoru od veljače 2022. do srpnja 2022. godine kada je otpuštena na slobodu, te je rješenjem Područnog ureda Š. H. zavoda za socijalni rad ponovno uspostavljena mjera susreta tuženice-protutužiteljice s maloljetnim djetetom uz nadzor stručne osobe, međutim ti se odnosi nisu održavali, budući da je tuženica- protutužiteljica odbijala svaku suradnju sa stručnim radnicima Područnog ureda i voditeljicom mjere, a niti jednom nije samoinicijativno pokušala dobiti informacije u vezi djeteta i održavanja susreta, jer tuženica-protutužiteljica ne prihvaća da se ti susreti s djetetom održavaju u nazočnosti bilo kojeg voditelja Područnog ureda zbog čega od izlaska majke iz pritvora nije realiziran niti jedan susret, dok je za vrijeme provođenja mjere tužitelj-protutuženik surađivao sa stručnim radnicima i voditeljicom Područnog ureda Š..

11. Stoga je prijedlog stručnog tima da maloljetno dijete stranaka nastavi stanovati kod oca, time da on samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, a da dijete s majkom ostvaruje osobne odnose, jer je stručni tim mišljenja da je to u najboljem interesu djeteta, s obzirom na to da je kontakt između djeteta i majke potpuno izostao, te da se ti kontakti kroz šest mjeseci održavaju pod nadzorom stručne osobe.

12. Iz provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je tužitelj-protutuženik osoba prosječnih intelektualnih kapaciteta bez simptoma neke psihičke bolesti, koji ima dovoljno ljubavi i empatije za svog maloljetnog sina, te da kod njega nema kontraindikacija da bi skrbio o svom maloljetnom sinu, a da je tuženica-protutužiteljica također osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, ali koja pokazuje osobine poremećaja ličnosti u kategoriji emocionalno nestabilne i nezrele osobe, kod koje su u vrijeme dok je živjela s maloljetnim djetetom postojali simptomi štetne uporabe alkohola koja je već prelazila u psihičku ovisnost o alkoholu, zbog čega su njezini roditeljski kapaciteti limitirani radi nedovoljne emocionalne povezanosti s maloljetnim djetetom i zbog njezine nesuradljivosti sa stručnim službama prema kojima otvoreno pokazuje neprijateljski stav. U odnosu na maloljetno dijete verbalizira ljubav i ultimativnu želju za skrbništvom, ali u realitetu ne iskazuje spremnost da svoje interese podredi interesima djeteta, te ne iskazuje dovoljno razumijevanja, zrelosti i empatije za njegove potrebe, kao ni za činjenicu da je dijete kroz protekli period rastući bez kontakta s njom otuđeno od nje i da će trebati vremena da se njih dvoje emocionalno povežu.

13. Maloljetni D. K. je emocionalno topao dječak, mentalne dobi razvijene u granicama prosjeka za dob, te se može procijeniti prema interakciji s ocem da je razvijena sigurna privrženost, zbog čega je u interesu maloljetnog djeteta da nastavi stanovati kod oca, a da se održavanje osobnih odnosa djeteta s majkom trebaju organizirati u nazočnosti stručnog radnika, te je potrebno majci izreći mjeru intenzivne stručne pomoći i podrški radi pomoći u odgoju djeteta i potrebno je uputiti majku u Centar za roditeljsko savjetovanje.

14. Posebna skrbnica, koja je u ovom postupku zastupala maloljetno dijete, sukladno odredbi čl. 240. st. 2. toč. 1. do 3. OBZ, navela je da su, iako je majka odbijala osobne odnose maloljetnog djeteta s njom provoditi uz nadzor stručne osobe, potrebno je da se ti odnosi održavaju u prisustvu stručne osobe jer je iznimno važno da maloljetno dijete u svom životu ima oba roditelja, te posebna skrbnica prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i stručnog tima Područnog ureda Š. H. centra za socijalni rad.

15. Na temelju svih tih provedenih dokaza, sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 96. st. 1. OBZ odredio mjesto stanovanja maloljetnog djeteta kod oca, te je na temelju odredbe čl. 105. st. 3. OBZ odredio da tužitelj-protutuženik samostalno ostvaruje roditeljsku skrb s obzirom da stranke nisu postigle plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom prvostupanjskog postupka, pri čemu je sud prvog stupnja posebno vodio računa da tuženica-protutužiteljica nije bila spremna na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kao i o činjenici da su joj zbog nestabilnosti i štetne uporabe alkohola roditeljski kapaciteti limitirani i da nema dovoljno zrelosti ni empatije za potrebe djeteta, zbog čega će trebati vremena da se poveže sa svojim djetetom.

16. U okolnostima visoko konfliktnih odnosa roditelja samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi tužitelja nad maloljetnim djetetom je u funkciji ostvarivanja najboljeg interesa djeteta, sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97 – dalje: Konvencija), budući da načelo najboljeg interesa djeteta predstavlja ultimativno i apriorno pravo.

17. Sukladno tome sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 124. st. 1. OBZ odredio da se osobni odnosi maloljetnog djeteta s tuženicom-protutužiteljicom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalnu skrb, Područni ured Š. i to u trajanju do 6 mjeseci, kako je to navedeno u stavku 3. istoga članka. Tako određeni osobni odnosi određeni su radi ponovnog uspostavljanja kontakta maloljetnog djeteta s majkom i njegove prilagodbe, s obzirom da takvi kontakti do sada s majkom nisu postojali, zbog čega je to također u najboljem interesu maloljetnog djeteta, jer roditelji i djeca imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, a pravo djeteta je da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za njegov razvoj, a istovremeno mu omogućuje emotivno zbližavanje s majkom, zbog čega je u cilju pravilnog razvoja djeteta stranaka nužno odvijati kontinuirane susrete s majkom za osiguranje prava djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti, pa roditelji imaju obvezu da mu to pravo osiguraju.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice glede određenog uzdržavanja maloljetnog djeteta, jer je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 311. i 313. st. 1. OBZ utvrdio ukupne potrebe djeteta, kao i mogućnosti tuženice- protutužiteljice da doprinosi za njegovo uzdržavanje, te je odredio da je tuženica- protutužiteljica dužna doprinositi za maloljetno dijete u sadašnjoj njegovoj dobi, sukladno odredbi čl. 314. st. 1. toč. 1. OBZ, 17% prosječne plaće, što prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 24. travnja 2023. godine, iznosi 172,67 eura, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

19. S obzirom na to da je, sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. OBZ, skrb roditelja s kojim dijete živi jednakovrijedan zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta koje daje roditelj s kojim dijete ne živi, to će roditelji jednako ispunjavati zadovoljenje materijalnih potreba djeteta, pri čemu sud prvog stupnja nije mogao tuženici- protutužiteljici odrediti manji iznos uzdržavanja od dosuđenog minimalnog iznosa jer bi to išlo na štetu uzdržavanja maloljetnog djeteta, pa imajući u vidu činjenicu da je tuženica-protutužiteljica radno sposobna i da je u mogućnosti bilo kakvim radom doprinositi za uzdržavanje svog djeteta, to je pravilno sud prvog stupnja dosudio navedeni iznos uzdržavanja, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženice- protutužiteljice nisu osnovani.

20. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno u odnosu na tuženicu-protutužiteljicu odlučio i o trošku parničnog postupka, primjenom odredbe čl. 366. OBZ.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice-protutužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 5. ožujka 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb