REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 39. K-923/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. P., zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.) i dr., povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-133/2021 od 5. siječnja 2021., nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe Renate Novosel, optuženog H. P. i njegovog branitelja, odvjetnika M. K., dana 4. ožujka 2024. objavio i

p r e s u d i o  j e :

optuženi H. P., OIB: …, sin D. i V. rođene F., rođen ... u Z., s prebivalištem u Z., državljanin Republike Hrvatske, pismen, dipl. ing. elektrotehnike, sa završenim Fakultetom elektrotehnike i računalstva, nezaposlen, uzdržava ga majka i drugi članovi obitelji, nije vlasnik nekretnina niti vrjednijih pokretnina, neoženjen, bez djece, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e :

što je

dana 6. lipnja 2020. u Z., nakon što su policijski službenici … Policijske postaje Z., Policijske uprave zagrebačke T. V. i A. S. upućeni na mjesto tražitelja intervencije na adresu G. d. … te H. P. upoznali s razlogom dolaska i pozvali ga da s njima pođe u postaju, vikao je na policajce i unosio im se u lice, te nastavio s takvim ponašanjem i nakon što mu je izdana zapovijed da pođe s njima, a potom u cilju da izbjegne odlazak u postaju i daljnje postupanje policije te pristajući da pritom tjelesno i teže povrijedi policijske službenike, T. V. rukama dva put snažno udario u prsa uslijed čega je naveden pao na pod, te kada su ga policijski službenici T. V. i A. S. pokušali vezati lisicama, otimao se i tijelom iste gurao po stanu i udarao o namještaj, uslijed čega je T.

V. zadobio tjelesnu povredu u vidu ekskorijacije desnog lakta i hematom desne potkoljenice, dok je A. S. zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu prijeloma palčane kosti desne ruke, ali su ga policijski službenici uspjeli savladati i staviti mu sredstva za vezivanje te je priveden u … Policijsku postaju,

dakle,

s namjerom da počini kazneno djela poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da silom spriječi službene osobe u obavljanju službene radnje koje su u okviru njihovih ovlasti, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda, te drugog teško tjelesno ozlijedio,

čime je

počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju – opisano u čl. 314. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 34. KZ/11., a kažnjivo po čl. 314. st. 2. u vezi sa čl. 34. KZ/11. te kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.

te se optuženom H. P. utvrđuju

- na temelju čl. 314. st. 2. u vezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. - kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11. u vezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. optuženi H. P. se osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Na temelju čl. 56. KZ/11. prema optuženiku se primjenjuje

uvjetna osuda

te se određuje da se jedinstvena kazna u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ispuni uvjete da ne počini novo kazneno djelo i drži se sigurnosne mjere iz čl. 68. KZ/11.

Na temelju čl. 68. st. 1. i 3. KZ/11. optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja započinje od izvršnosti presude i može trajati od do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja.

Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, a u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava se vrijeme lišenja slobode od 6. lipnja 2020. do 21. srpnja 2020.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; dalje: ZKP/08.) optuženik se u cijelosti oslobađa od plaćanja troškova postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je dana 28. siječnja 2021. podiglo optužnicu broj KO-DO-133/2021 (list 98-101 spisa) protiv optuženog H. P. zbog kaznenog djela pokušaja prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11. i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

1.2. Žrtve-oštećenici (u daljnjem tekstu oštećenik) T. V. i A. S. nisu postavili imovinskopravne zahtjeve.

2. Optuženi H. P. pozvan da se očituje o optužbi naveo je da se smatra krivim za oba kaznena djela te da ne osporava niti jedan navod činjeničnog opisa.

3. Optuženik je u svojoj obrani na raspravi naveo da priznaje počinjenje oba kaznena djela i ovim putem se želi ispričati T. V. i A. S. na svom ponašanju te zato što ih je ozlijedio i nada se da će mu oni oprostiti. Ima zdravstvenih problema s anksioznošću zbog čega se ambulantno liječi. Prije, a niti poslije događaja koji je predmet kaznenog postupka, nije bilo sličnog ponašanja s njegove strane. U odnosu na svoje zdravstveno stanje u spis će dostaviti medicinsku dokumentaciju. Još jednom se ispričava policajcima te svojoj majci na svom ponašanju te moli sud da ga ne osudi na zatvorsku kaznu i obećava da će se ubuduće uzorno ponašati. Zbog zdravstvenih problema koje je ranije spomenuo, bio je na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici … od srpnja do rujna 2018.

4. Iz ovakve obrane optuženika proizlazi da isti priznaje počinjenje kaznenih djela i da ne osporava niti jedan navod činjeničnog opisa, niti svijest o zabranjenosti, a niti ističe ispričavajuće razloge. Stoga je sud nakon priznanja izveo dokaze radi provjere je li priznanje optuženika potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima te one dokaze koji se odnose na odluku o kazni budući da tako propisuje odredba čl. 417.a st. 4. ZKP/08.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo vještačenje po vještaku sudske medicine dr. M. T. (list 171. spisa) te je ispitao svjedokinju V. H. (list 171.-172. spisa). Potom je pročitao iskaze svjedoka T. V. od 8. srpnja 2020. s lista 82 spisa te iskaz svjedoka A. S. od 20. srpnja 2020. s lista 93-94 spisa. Uz suglasnost stranaka je pročitao nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Ž. M. od 15. siječnja 2024. s lista 148-165 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju s lista 4-6 spisa, nalaz hitne pomoći s lista 8 spisa, zapisnik o očevidu od 6. lipnja 2020. s lista 9-11 spisa, kriminalističko-tehničko izvješće s lista 12 spisa, nalaz hitne pomoći te medicinsku dokumentaciju za T. V. i A. S. s lista 16-20 spisa, izvršio je uvid u zabilješku s lista 21 spisa (bez izjava osoba), pročitao zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola s lista 24 spisa i medicinsku dokumentaciju za optuženika s lista 134-145 spisa. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene (list 121. spisa) i prekršajne (list 119. spisa) evidencije za optuženika.

6. Sud je prihvatio obranu optuženika s obzirom da je ista u skladu sa svim drugim izvedenim dokazima, dok nema protudokaza koji je opovrgavaju. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka T. V. i A. S. kao istinite i pisanu dokumentaciju kao autentičnu i istinitu budući da su i ovi dokazi međusobno sukladni. Iskaz svjedokinje V. P. je prihvaćen u onom dijelu u kojem se podudara s drugim dokazima, no nije bio koristan za utvrđenje bilo kakvih činjenica jer je ista kao majka optuženika očito pristrana u njegovu korist i nastojala je za njega ishoditi što bolju poziciju u ovom postupku vezano za pitanje kažnjavanja pri čemu očito nema objektivan uvid u optuženikove okolnosti što je vidljivo iz činjenice da su njezini navodi djelomice suprotni dokazima u spisu, posebice iskazima oštećenih policajaca o događaju te nalazu vještaka psihijatra o optuženikovom problemima. Nadalje, dokumentacija je sastavljena od osoba prilikom obavljanja njihovog posla, koje nemaju osobnog interesa unositi neistinite podatke što je daljnji razlog za prihvaćanje dokumentacije kao vjerodostojnog dokaza. Prihvaćeni su nalazi i mišljenja vještaka psihijatra dr. Ž. M. i vještaka sudske medicine dr. M. T. budući da su stručni, argumentirani i temelje se na medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spis, dok se nalaz vještaka psihijatra temelji i na vlastitoj opservaciji i neuropsihijatrijskoj analizi. S obzirom da je optuženik priznao djela, nema potrebe da se ovdje reproduciraju dokazi.

7. Na temelju navedenog utvrđeno je da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnim aktom stavljaju na teret.

8. Prema tome, u radnjama optuženika sadržana su obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11. i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Optuženikove radnje iz čl. 314. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11. bile su poduzete na štetu oštećenika T. V. koji je, prema nalazu vještaka sudske medicine dr. M. T. zadobio tjelesnu ozljedu, a radnje iz čl. 118. st. 1. KZ/11. su bile poduzete na štetu žrtve A. S. koji je, prema nalazu vještaka sudske medicine dr. M. T., zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

9. Nadalje, optuženik je za oba kaznena djela kriv (čl. 23. KZ/11.) budući da je postupao s namjerom, bio je svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Optuženik je pri činjenju kaznenog djela iz čl. 314. KZ/11. postupao s izravnom namjerom, dok je tjelesna ozljeda posljedica njegove neizravne namjere, dok je kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11. počinio s neizravnom namjerom. Njegova sposobnost shvaćanja svog ponašanja i upravljanja svojim postupcima, bila smanjena u bitnoj mjeri (nalaz vještaka psihijatra iznesen u toč. 17. ove odluke). Vezano za svijest o zabranjenosti postupanja, ističe se da svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno takvo ponašanje. Nadalje, sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da to ne proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka.

10. Stoga su u ponašanju optuženika ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenih djela pa ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

11. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

12. Kao olakotno sud je uzeo u obzir priznanje oba kaznena djela te time preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje. Daljnje olakotne okolnosti su izraženo žaljenje i isprika oštećenicima izrečena na raspravi. Optuženik je prekršajno nekažnjavana (list 119. spisa) i kazneno neosuđivana (list 121. spisa) osoba. Nadalje, optuženikova ubrojivost bila smanjena u bitnoj mjeri kao posljedica nespecificirane neorganske psihoze. Sve navedeno ukazuje da su kaznena djela iz izreke izolirani incident, a ne obrazac u ponašanju optuženika. Sud nije posebno cijenio da je djelo iz čl. 314. st. 2. KZ/11. ostalo u pokušaju jer optuženik nije uspio dovršiti djelo zbog toga što je savladan od strane obojice oštećenika, a ne zbog nekih okolnosti na svojoj strani. Sud je kao olakotno također uzeo u obzir protek vremena koji nije u vezi s optuženikom.

13. Sud nije našao otegotnih okolnosti.

14. Imajući u vidu brojne olakotne okolnosti, a u odsutnosti bilo kakvih otegotnih okolnosti, sud smatra da su ostvarene naročite olakotne okolnosti iz čl. 48. st. 2. KZ/11. kao razlog za ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma.

15. Za kazneno djela iz čl. 314. st. 2. KZ/11. propisan je raspon kazne od jedne do osam godina pa je optuženiku uz primjenu čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. (a zbog postojanja naročitih olakotnih okolnosti) sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11. propisan je raspon kazne od 6 mjeseci do pet godina pa je optuženiku uz primjenu čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11. (također zbog postojanja naročitih olakotnih okolnosti) utvrđena kazna zatvora u trajanju pet mjeseci. Nakon toga je optuženik primjenom odredbi o stjecaju iz čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a potom je na optuženika primijenjena, na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11., uvjetna osuda s rokom provjeravanja od četiri godine, pa je dalje određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Uvjetna osuda bi trebala ostvariti sve svrhe kažnjavanja.

16. U slučaju da optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, ova uvjetna osuda se može opozvati i optuženik uputiti na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine.

17. Vještak psihijatar dr. Ž. M. je u svom nalazu i mišljenju našao da je optuženik osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na iznadprosječnom nivou, emocionalno je sniženog kapaciteta, pasivnozavisnih, ali i nestabilnih odlika osobnosti kod koje je već više godina prisutno psihičko oboljenje koje je dijagnosticirano kao Nespecificirana neorganska psihoza, a zbog čega je u jednom navratu i hospitalno liječen, a poslije je nastavljen ambulantni psihijatrijski tretman u kojem nije redovito sudjelovao. Vještak je dalje naveo da je kod njega prisutno konzumiranje alkoholnih pića i marihuane koje se još uvijek odvija na nivou zlouporabe, no svakako je upozoravajuće i kroz provođeni psihijatrijski tretman potrebno je imati i to u vidu. Vještak je ocijenio da optuženikov način i stil življenja, struktura ličnosti i prisutne psihičke poteškoće vezane uz nespecificiranu organsku psihozu, poremećene obiteljske međuodnose i situacione uvjete u kojima se nalazio, kao i socijalnu komunikaciju, da je to sve zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje tako da je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupka, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno, a s obzirom da je optuženik dugo vremena bio izvan psihijatrijskog tretmana i značajke njegove psihičke bolesti, preporučio je izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, koje je moguće provesti na slobodi ambulantnim putem čime bi se osiguralo njegovo učešće u lječidbenom postupku i imao uvid u njegov psihički status, ponašanje i apstinenciju, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu. Ukoliko optuženik ne bi bio uključen u predloženi program liječenja, postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i težeg stupnja.

18. Na temelju preporuke i argumenata u nalazu vještaka psihijatra, sud je primjenom čl. 68. KZ/11. optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja koja ima trajati dok za to postoje razlozi, a najdulje do isteka roka provjeravanja. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da razlozi koji su kod optuženika doveli do duševnih smetnji mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela te da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo ako se ne bi psihijatrijski liječio. Vještak je preporučio izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja radi otklanjanja poticaja na počinjenje novog kaznenog djela.

19. Kad se uzme u obzir da je sukladno čl. 66. KZ/11. svrha sigurnosnih mjera da se njihovom primjenom otklone uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a vještak je takvu opasnost našao što je vidljivo iz njegove preporuke, sud je prihvatio preporuku vještaka i na temelju čl. 68. st. 1. i 3. KZ/11. optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do isteka roka provjeravanja, a teče od izvršnosti presude sukladno čl. 67a KZ/11.

19.1. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz čl. 68. KZ/11.

20. Ovakvom sankcijom bi se trebale postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, a pri izboru vrste i mjere kazne vodio je računa o kriterijima propisanim u čl. 47. KZ/11.

21. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i oduzimanja slobode od 6. lipnja 2020. (list 4-6 spisa) do 21. srpnja 2020. (rješenje o ukidanju istražnog zatvora na listu 95. spisa).

22. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je oslobođen troškova kaznenog postupka jer nema redovno zaposlenje pa bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena njegova egzistencija.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2024.

Sudac:

Ivona Horvatić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo na broj KO-DO-133/2021 - uz zapisnik

2. oštećeni T. V. - po pravomoćnosti

3. oštećeni A. S. - po pravomoćnosti

4. optuženi H. P.

5. branitelj, odvjetnik M. K. - uz zapisnik

6. u spis