REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-4092/2018-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V.R. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik iz Z., , protiv tuženika-protutužitelja W.O.V.I.G. d.d., Z., OIB:…,

kojeg zastupa T.K., odvjetnik u O.d. M.-G. &

p. j.t.d., Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne

i javne rasprave zaključene dana 11. siječnja 2024. u prisutnosti tužiteljice- protutuženice, punomoćnika tužiteljice-protutuženice i punomoćnika tuženika- protutužitelja, te presude javno objavljene dana 4. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da Odluka tuženika-protutužitelja W.O.V.I.G. d.d. OIB: …, Z., od 15.05.2018. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljice-protutuženice V.R. OIB: …, iz Z., nije dopuštena, kao i

Odluka od 21.06.218. te da radni odnos tužiteljice-protutuženice nije prestao, te se nalaže tuženiku-protutužitelju da vrati tužiteljicu-protutuženicu V.R. na radno mjesto Direktorice Službe za računovodstvo i financije, odnosno na druge odgovarajuće poslove sukladno njezinom zvanju, zanimanju, znanju i stručnoj spremi sve u roku od 15 dana.

II Tuženik -protutužitelj W.O.V.I.G.

d.d. OIB: …, Z., dužan je tužiteljici-protutuženici

V.R. OIB: …, iz Z., , nadoknaditi

parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama počev od 4. ožujka 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Raskida se ugovor o radu od 01.01.2012. s pripadajućim dodacima ugovora o radu, sklopljen između tužiteljice-protutuženice i prednika tuženika-protutužitelja društva E.o.V.I.G. d.d., Z., s danom 20.11.2023. kao danom prestanka radnog odnosa.“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (dalje tužiteljica) u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika temeljem ugovora o radu od 19.05.2008. bila zaposlena na radnom mjestu direktorice Službe za računovodstvo i financije, da je 22.05.2018. primila Odluku o redovitom otkazu protiv koje je uložila zahtjev za zaštitu prava 05.06.2018, a tuženik je navedeni zahtjev 28.06.2018. odbio kao neosnovan. Tužiteljica smatra odluku o otkazu nedopuštenom i neosnovanom , jer tuženik nije vodio računa o socijalnim niti drugim kriterijima, te osporava organizacijske razloge. Nadalje da je tuženik svoju odluku obrazložio na način da je utvrdio kako je Ugovor tužiteljice kao radnika s danom pripajanja E.o. V. d.d. prenesen na tuženika, a u

svrhu optimizacije poslovanja uslijed reorganizacije te s ciljem smanjenja troškova, ukinuo radno mjesto tužiteljice, za kojim više ne postoji potreba jer tuženik u svojoj organizaciji ima ustrojen Sektor računovodstva i financija na čelu kojeg se nalazi Izvršni direktor, te da je došlo do smanjenja radnika a tako i tužiteljice, a što je rezultiralo otkazivanjem njenog Ugovora o radu. Tužiteljica navodi kao se sadržajno isti poslovi obavljaju kod tuženika, jer potreb a za tim poslovima nije prestala, a tužiteljici je trebalo biti ponuđen sklapanje novog Ugovora o radu za drugo radno mjesto. Također navodi da se nije provelo savjetovanje sukladno odredbama 158. Zakona o radu te predlaže utvrditi Odluku o redovitom otkazu nedopuštenom te vraćanje na rad, uz naknadu parničnih troškova.

Protivi se postavljenom protutužbenom zahtjevu, a u slučaju da sud utvrdi sudski raskid potražuje naknadu štete od 8 mjesečnih plaća odnosno 34.561,02 eura.

2. Tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je nakon pripajanja E.o. tuženiku došlo do prestanka potreba za radnim mjestom tužiteljice, jer se poslovi njenog radnog mjesta obavljaju unutar nekoliko Sektora, a obzirom da je tužiteljica bila jedini zaposleni na radnom mjestu Direktorice Službe za računovodstvo i financije nije bilo potrebe za primjenom socijalnih kriterija jer nije bilo usporednog radnika. Navodi da se tuženik savjetovao prije donošenja odluke o otkazu sa sindikalnim povjerenicima koji djeluju kod tuženika te da su se oba suglasila sa namjeravanom odlukom poslodavca. Tijekom postupka podnosi protutužbu, jer da tuženik nema radnog mjesta na koji bi se tužiteljica mogla vratiti ukoliko sud utvrdi odluku o otkazu nedopuštenom, te predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom 20.11.2023.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu, Aneks br. 1. Ugovoru o radu - Bonus plan za 2008., Aneks br. 2. Ugovoru o radu, Aneks br. 3. Ugovoru o radu - Bonus plan za 2009., Aneks br. 4. ugovoru o radu - Bonus plan za 2010., Aneks br. 5 Ugovoru o radu, Ugovor o radu od 01.01.2012., Aneks br. 1. ugovoru o radu od 11.1.2013., Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 15.05.2018., Potvrdu o primitku odluke o otkazu, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 4. lipnja 2018. uz povratnicu, Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 21. lipnja 2018., Odluku od 26.09.2016., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta uz prilog, Odluku od 02.05.2018., Izjavu, mail poruke, organizacijski ustroj tuženika, Pravilnik o radu od 18.05.2018., Obrazac za godišnje ocjenjivanje rada zaposlenika u 2015., 2016., 2017., Ugovor o radu od 15.09.2013., rodne listove, ugovor o kreditu, Izvještaj unutarnje revizije, Pravilnik o radu od 27.1.2015.Izjavu, Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (BR.1), Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (Br.2.), pravilnik o radu iz siječnja 2015., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji društva iz svibnja 2020. uz organizacijski ustroj i opis radnih mjesta, saslušao je svjedoke Ž.P., P.G., M.C., T.G., D.B., M.G., te tužiteljicu, kao i izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu direktorice Službe za računovodstvo i financije, temeljem ugovora o radu od 19.05.2008. koji je tuženik otkazao odlukom od 15.05.2018.

6. Sporno je između stranaka dopuštenost tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zbog organizacijskih razloga , zahtjev za utvrđenje da tužiteljici radni odnos nije prestao kao i vraćanje na rad, te je sporan protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu. Sporno je da li je tuženik pravilno proveo postupak otkazivanja ugovora o radu sukladno odredbama čl.150. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR), da li je došlo do prestanka potrebe za radom poslova koje je obavljala tužiteljica za tuženika do ukidanja radnog mjesta koje je obavljala tužiteljica, posljedično navedenom da li je postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 115.st.1.toč.1 ZR. 7. U pogledu prigovora tužiteljice da se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom prije otkazivanja ugovora o radu sud je iz iskaza svjedoka P.G., kao sindikalnog povjerenika utvrdio da je tuženik dostavio nacrt odluke putem maila, te da se suglasio sa odlukom obzirom da je došlo do pripajanja E.o. tuženiku, a njegov iskaz je sud prihvatio kao istinit i u suglasju sa

dokumentacijom u spisu i to maila stranici 55 spisa kojim je dostavljen nacrt odluke. Obzirom da sindikalni povjerenik nije tražio dodatne podatke te je dao suglasnost na nacrt odluke o otkazu to je po stavu ovog suda savjetovanje provedeno sukladno odredbama čl.150. ZR.

8. Uvidom u odluku o otkazu od 15.05.2018. utvrđeno je da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu od 01.01.2012. i svi pripadajući dodaci ugovora o radu zbog organizacijskih razloga uz obrazloženje da je ukinuto radno mjesto tužiteljice, jer je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojem je radila, jer su kod tuženika poslovi računovodstva i financija organizirani u Sektor računovodstva i financije na čelu kojeg je Izvršni direktor te nema potrebe za ustrojavanjem Službe računovodstva i financije, te je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice.

9. U odnosu na opravdani razlog otkazivanja ugovora o radu prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pritom za dopuštenost otkaza mora dokazati i ostvarenje dodatnih kriterija odnosno obveze iz stavka 2. istog članka, tj. da je pri odlučivanju o otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR, mora dokazati poslodavac.

10. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranje uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika odnosno ukine određeno radno mjesto, a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Dakle, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz u smislu navedene odredbe postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika odnosno ukine određeno radno mjesto , kao autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

11. Međutim kod poslodavca su se u konkretnom slučaju, unatoč novoj reorganizaciji, nastavili obavljati poslovi u okviru poslova radnog mjesta koje je obavljala tužiteljica, a što nije sporno jer se poslovi računovodstva i financija obavljaju unutar Sektora računovodstva i financija.

12. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u pripajanju tuženika E.o.W. jedina ostala bez posla te smatra da je obzirom na godine staža i života

došlo do diskriminacije, jer je radila iste poslove kao i kolega G. , na istom radnom mjestu , eventualno bi G. imao po poslu veći obim, ali sadržajno su poslovi bili isti te se i dalje obavljaju. Ističe da je u 20 godina svog rada provela na rukovodećim pozicijama i to na životnim i neživotnim osiguranjima te su joj svi procesi poznati. Tako navodi da je između ostalog obavljala poslove ulaganja i upravljanja imovinom društva, poslove kontrolinga, poslovi izrade financijskih izvještaja za potrebe H., vlasnika i porezne uprave, izrada internih financijskih izvještaja za potrebe manadžmenta uprave društva, praćenje provedbe i kontrole zakonskih propisa, izrada internih akata društva, sudjelovanje u revizijskim pregledima i ostalim nadzorima kao što je porezna uprava ili H., na različitim projektima koji su bili vezani uz promjene, npr. platnih prometa, izrade studije transfernih cijenama, promjene zakonskih propisa u pogledu promjene sustav PDV-a , a radila je rukovoditeljske i operative poslove. Navodi da je a njihove stručne spreme su različite od srednje do visoke. Navodi da su uz nju još neke kolege radile operativne poslove, kojima je uskakala u slučaju potrebe zbog odsustva, a oni i dalje rade kao i G. U odnosu na životna i neživotna osiguranja navodi da ne postoji nikakva razlika obzirom da se financijski izvještaji jednako moraju podnijeti i u sadržaju i u roku, mjesečno, kvartalno i godišnje.

13. Uvidom u Pravilnik E.o. V.I.G. (listovi 28-45

spisa) utvrđeno je da je člankom 9. propisano da Služba za računovodstvo i financije organizacijski dio Društva u nadležnosti kojeg su organizacija, vođenje i kontrola svih računovodstvenih i financijskih poslova Društva, pa tako:

- Vođenje poslovnih knjiga , sukladno zakonu o računovodstvu, MRS/MSFI i ostalim propisima s područja računovodstva i financija,

-stalno praćenje primjena i kontrola provedbe zakonskih i internih propisa

- izrada internih akata iz djelokruga nadležnosti službe

- izrada financijskih, poreznih, statističkih i ostalih eksternih i internih izvještaja,

-komunikacija s nadzornim tijelom i drugim nadležnim institucijama,

-sudjelovanje u revizijskim pregledima i ostalim inspekcijskim pregladima,

- komunikacija s klijentima i poslovnim partnerima,

-izrada politika i procedura vezanih na poslove službe,

-kontinuirana edukacija,

-obavljanje i drugih zadataka po nalogu Uprave društva,

-računovodstveni poslovi:-

- obračun plaća, naknada i drugih dohodaka,

-dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina,

-poslovi kontrolinga i analize,

-financijski poslovi : upravljanje financijskom imovinom društva, upravljanje likvidnošću društva, upravljanje financijskim rizicima i Solvency II, poslovi vezani uz sprečavanje pranja novaca i financiranja terorizma, blagajna materijalnih troškova,

- poslovi premijskog knjigovodstva: knjigovodstvo šteta, kontrola obračuna provizija, tiskanje uplatnica i opomena, obračun dohotka od osiguranja, knjigovodstvo ulaznih računa, poslovi platnog prometa,

-suradnja s ostalim organizacijskim dijelovima u provedbi ukupne poslovne politike Društva.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice ocijenivši isti istinitim, logičnim i životno uvjerljivim te suglasnim sa ostalim provedenim dokazima te je iz istog utvrdio da je tužiteljica kod tuženika od 2012. obavljala suštinski iste poslove i to sve poslove vezano uz računovodstvo i financije. Navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka M.C. koja potvrđuje da je financijske izvještaje vezano uz revizorske poslove koje je ona obavljala, radila temeljem izvješća koje je sastavljala tužiteljica, a koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i logičan, obzirom na opis poslova radnog mjesta tužiteljice te uvida u izvještaje revizije koje je potpisivala tužiteljica. Tako i svjedoci T.G., D.B., M.G. potvrđuju da je

tužiteljica radila na poslovima računovodstva i financija koji se i dalje obavljaju u Sektoru računovodstva i financija. Svjedok G. navodi da je obim poslova u tom sektoru veći i da se rade poslovi neživotnog osiguranja koji tužiteljica nije obavljala. Valja istaknuti da navodi svjedoka o primjeni drugačijih izvještaja, aplikacija u sustavu nisu relevantni za utvrđivanje dopuštenosti otkaza jer je u opisu radnog mjesta tužiteljice bilo sve od navedenog, a tuženik nije dokazao da radno mjesto izvršnog direktora nije usporedno i da ne predstavlja radno mjesto na kojem bi se obavljali bitno različiti poslovi od onih koje je obavljala tužiteljica.

15. Slijedom navedenog sud je zauzeo stav da poslovi koje je obavljala tužiteljica su suštinski jednaki poslovima koji se obavljaju u Sektoru računovodstva i financija, slijedom čega je u dokaznom postupku utvrđeno da potreba za radom tužiteljice nije prestala, jer se poslovi koje je obavljala temeljem Ugovora o radu i dalje obavljaju. Valja ukazati da je tuženik ostavio na radu radnike koji su radili u Službi koje je tužiteljica bila direktorica, a što proizlazi iz iskaza svjedoka M.G., pa tuženik nije niti u tom pogledu transparentno izvršio usporedbu poslova i radnika. Navedeni svjedok je potvrdio da se poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju, samo u širem obimu, a što je pravno neodlučno jer tuženik nije izvršio prethodno usporedbu radnika kako bi opravdao svoju odluku o otkazu upravo tužiteljici.

16. Stoga je po stavu ovog suda tuženik prilikom ukidanja radnog mjesta tužiteljice trebao vršiti usporedbu sa ostalim radnim mjestima na kojima se obavljaju suštinski isti poslovi, kao što je npr. radno mjesto izvršnog direktora u Sektoru računovodstva i financija na kojem je ostao raditi radnika T.G., odnosno druga radna mjesta usporednih radnika na nivou cijelog Društva, odnosno izvršiti usporedbu svih radnika kod tuženika koji su radili na rukovodećim poslovima , te primijeniti kriterije iz članka 115. ZR-a, a što nije učinio, te je time postupio protivno odredbi članka 115. ZR , a što odluku o otkazu čini nedopuštenom.

17. Neosnovan je prigovor tuženika da je donesen Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji društva iz svibnja 2020. kojim je djelomično promijenjen organizacijski ustroj te da ne postoje radna mjesta na kojima su se obavljali poslovi jednaki poslovima koje je obavljala tužiteljica, jer navedeni pravilnik nije bio na snazi u vrijeme otkazivanja tužiteljici, te ga sud u navedenom kontekstu nije niti uzeo u obzir. 18. S obzirom na sve navedeno primjenom odredbe čl.115.st.1 ZR je utvrđeno da predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dopušten i da radni odnos kod tužiteljice nije prestao, te primjenom odredbi čl. 124. st.1. ZR tuženik je dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto direktorice Službe računovodstva i financija odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovara radnom mjestu tužiteljice prije otkazivanja.

19. U odnosu na protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu sud je utvrdio da tuženik nije dokazao opravdanost takvog zahtjeva jer se poslovi tužiteljičinog radnog mjesta i nadalje obavljaju, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl.125. st.2. ZR, jer ne postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, te je isti odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a.

Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužiteljici priznat trošak jednokratne nagrade od 200 bodova, ročišta od 19.12.2023 te 11.01.2024. od po 500 bodova ( nakon podnošenja protutužbe) (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova, ukupno 1250 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 2.500,00 eura. Tužiteljici nisu priznati podnesci od 15.12.2023. i 18.12.2023. jer isti nisu dostavljen 8 dana prije ročište, a navode iz navedenog podneska je pun. tužiteljice mogao iznijeti na ročištu, za koji je priznat trošak pristupa.

Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2024.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku