Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza DALMATINSKI RUDNICI BOKSITA d.o.o. u stečaju, Zadar, Put Gazića 14a, OIB: 95868682186, zastupanog po punomoćniku Andreju Ležaiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 72910430276, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, 4. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, MINISTARSTVO PRAVOSUĐA I UPRAVE sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276 isplatiti tužitelju Stečajnoj masi iza DALMATINSKI RUDNICI BOKSITA d.o.o. u stečaju sa sjedištem u Obrovcu, Jadranska 1, OIB: 31782172312 iznos od 69.109,00 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope, određene prema odredbi čl. 29. st. 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.03.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.04.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.05.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.06.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.07.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.08.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.09.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.10.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.11.2017. godine,

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.12.2017. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.01.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.02.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.03.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.04.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.05.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.06.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.07.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.08.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.09.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.10.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.11.2018. godine,

- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.12.2018. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.01.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.02.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.03.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.04.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.05.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.06.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.07.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.08.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.09.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.10.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.11.2019. godine,

- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.12.2019. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.01.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.02.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.03.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.04.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.05.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.06.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.07.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.08.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.09.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.10.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.11.2020. godine,

- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.12.2020. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.01.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.02.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.03.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.04.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.05.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.06.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.07.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.08.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.09.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.10.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.11.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.12.2021. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.01.2022. godine,

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.02.2022. godine.

i

r j e š e nj e

I Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu u kojem tužitelj traži od tuženice isplatu iznosa od ukupno 26.166,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope, određene prema odredbi čl. 29. st. 8. i 9. ZOO-a za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.03.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.04.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.05.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.06.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.07.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.08.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.09.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.10.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.11.2017. godine,

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.12.2017. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.01.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.02.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.03.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.04.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.05.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.06.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.07.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.08.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.09.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.10.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.11.2018. godine,

- na iznos od 501,92 eura od dana 01.12.2018. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.01.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.02.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.03.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.04.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.05.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.06.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.07.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.08.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.09.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.10.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.11.2019. godine,

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.12.2019. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.01.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.02.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.03.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.04.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.05.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.06.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.07.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.08.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.09.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.10.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.11.2020. godine,

- na iznos od 354,92 eura od dana 01.12.2020. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.01.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.02.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.03.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.04.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.05.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.06.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.07.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.08.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.09.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.10.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.11.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.12.2021. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.01.2022. godine,

- na iznos od 252,92 eura od dana 01.02.2022. godine.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od ukupno5.970,94 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. travnja 2022. protiv tuženice navodi kako vlasnik nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Obrovac, k.o. Obrovac, kat. čest. 1202, u naravi Ulica Petra Zoranića površine 367 m2, javna zgrada, Obrovac, Ul. Petra Zoranića 4, 2, Obrovac, Ul. Stjepana Radića 8, površine 367 m2, ukupno 367 m2. Iako je tužiteljevo vlasništvo predmetne nekretnine upisano tek 31. siječnja 2019., tužitelj je vlasnik iste još od 1983., a što je tuženici bilo poznato od 2004. kada je vlasništvo tužitelja priznala tužiteljica svojim rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: UP/I-943-01/02-02/20 od 7. siječnja 2004. Tuženica koristi predmetnu nekretninu i za korištenje ne podmiruje tužitelju kao vlasniku naknadu za korištenje slijedom čega isti sada s tog osnova potražuje naknadu od tuženice za period od ožujka 2017. do veljače 2022. Visinu naknade za korištenje predmetne nekretnine tužitelj je utvrdio temeljem iznosa kojeg tužitelj ostvaruje temeljem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. siječnja 2020. sa Državnom geodetskom upravom za zakup nekretnine koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne, a koji zakup iznosi 3.000,00 kuna za 92 m2 odnosno 26,08 kuna po metru uz PDV, a tako dobiveni iznos je pomnožen sa kvadraturom kata zgrade koji sukladno nalazu i mišljenju vještaka Maria Kalmete iznosi 367 m2.

2. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 186. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 20/90, 27/90, 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) podnio Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru prijedlog za mirno rješenje spora i to ga je odvjetništvo svojim dopisom od 11. travnja 2022. obavijestilo kako je njegov zahtjev za mirno rješenje spora odbijen.

3. Tuženica u svom odgovoru na tužbu dostavljenom ovom sudu 10. lipnja 2022. navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženica je najprije istakla prigovor zastare dijela predmetnog potraživanja jer joj se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora tek 2. ožujka 2022. Dodaje kako tužitelj ne dostavlja dokaze u prilog svojim tvrdnjama da je vlasnik predmetne nekretnine od 7. siječnja 2004., jer rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju nije dokaz o vlasništvu. Tuženica prigovara i tužiteljevoj aktivnoj legitimaciji. Naime, samo na temelju činjenice da je nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala i da je Hrvatski fond za privatizaciju izdao rješenje u smislu odredbe čl. 42. Zakona o privatizaciji, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva. Dakle, tužiteljica ne spori tužitelju trenutno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama već mu osporava aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe prije 31. siječnja 2019. Tuženica je istakla kako do upisa tužitelja u zemljišne knjige odnosno do obraćanja stečajne upraviteljice tužitelja nije ni znala da je tužitelj upisan u zemljišne knjige. Tuženica je predmetnu nekretninu koristila temeljem određenog akta za korištenje, jer je nevjerojatno da bi Općinski sud u Obrovcu od svog osnivanja koristio istu bez ikakve pravne osnove. Predmetna nekretnina je Ugovorom o ustupu prava korištenja sklopljenog između RO „Dalmatinskih rudnika boksita“ i Skupštine općine Obrovac od 13. lipnja 1983. ustupljen od strane navedene RO Općini Obrovac, dok Općina Obrovac navedenoj RO ustupila na korištenje Upravnu zgradu u tvornici Glinice. Tuženica navodi kako nikada nije koristila predmetnu zgradu bez pravne osnove, a tužitelj nije nikada zatražio iseljenje i pređu u posjed od tuženice. Tuženica je bila pošteni posjednik predmetne nekretnine pa tako nije ni dužna dati naknadu za to što je upotrebljavala. Tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 717.852,00 kn za korištenje nekretnine kč.br. 1202 k.o. Obrovac površine 367 m2, poznate kao zgrada suda. Predmetnu nekretninu tadašnji Općinski sud u Obrovcu zatim Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Obrovcu nije nikada koristila u cijeloj površini kako to navodi tužitelj. Predmetna nekretnina predstavlja javnu zgradu koja se sastoji od podruma, prizemlja i prvog kata. Prizemlje zgrade nije koristio općinski sud, nego Zavičajni muzej Grada Obrovca, stalni etnografski postav, a što je i razvidno iz Procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka Maria Kalmete. Tuženica je predmetnu nekretninu koristila do svibnja 2017. kada je cijela Stalna služba u Obrovcu preseljena u prostorije Grada Benkovca, jer zgrada u Obrovcu nije bila uvjetna za rad. Općinski sud je koristio u razdoblju od svibnja 2017. do rujna 2021. samo jednu prostoriju u zgradi, jednom tjedno, kao uredovni dan zemljišnoknjižnog referenta.

4. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uporabu tuđe stvari u svoju korist.

8. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

10. Ono što je kod ovakvih predmeta potrebno utvrditi, a da bi tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora su sljedeće pretpostavke: 1. vlasništvo tužitelja, 2. uporaba stvari od strane tuženika te 3. nepoštenje tuženika.

11. U ovom postupku je nesporno kako je vlasnik predmetne nekretnine, poslovnog prostora na prvom katu nekretnine oznake kat. čest. 1202, u naravi Ulica Petra Zoranića površine 367 m2, javna zgrada, Obrovac, Ulica Petra Zoranića 4, 2, Obrovac, Ulica Stjepana Radića 8, upravo tužitelj – čime je ispunjena prva pretpostavka za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva.

12. Također je i nesporno kako je tužiteljica koristila predmetni poslovni prostor, kao prostorije suda, u utuženom razdoblju (od veljače 2017. pa do siječnja 2022.), čime je ispunjena i druga pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva.

13. Ono što je bilo sporno u ovom postupku i što je trebalo utvrditi je nepoštenje tuženice.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka Maria Kalmete proizlazi kako je on izrađivao procjembeni elaborat za zgradu u Obrovcu u kojoj su ranije bili smješteni muzej i sud i to na zahtjev stečajne upraviteljice tužitelja. Procjenjivao je nekretninu u cjelini, ne odvojeno po etažama te je napomenuo kako je u prostorije muzeja ušao dok u prostorije u kojima je bio sud nije mogao ući jer su iste bile zaključane. Naveo je kako ju u spisu dostavljenom procjembenom elaboratu na str. 16. navedeno kako svaka etaža, pa tako i predmetna, ima bruto površinu 367 m2, što je utvrdio prema gabaritima zgrade.

15. Sud je iskaz ovoga svjedoka u potpunosti uvažio budući da je isti objektivan i sukladan ostalim dokazima izvedenim u ovome postupku.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka Stojana Grgića, u bitnome, proizlazi kako je išao u dva razreda srednje škole, od 1974. do 1976., u predmetnu zgradu gdje je bila podružnica Varaždinske rudarske škole. U prizemlju je bio dom i kuhinja, a na katu su bile učionice. Osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je izgrađena srednja škola u Obrovcu u predmetnu je zgradu došao sud i svjedok misli da je sud iselio tek negdje oko godinu ili dvije prije samog saslušanja svjedoka (prije 21. prosinca 2022.). Naveo je da je moguće da zemljišnoknjižni odjel još uvijek koristi neku od prostorija. Od 1979. je bio zaposlen kod tužitelja i u predmetnoj zgradi, u podrumskim prostorijama bilo je njihovo skladište. Poznato mu je da je sud koristio prostorije prvoga kata i jednu prostoriju u podrumu, drvarnicu.

17. Sud je iskaz ovoga svjedoka smatrao vjerodostojnim prvenstveno iz razloga što isti svoja saznanja crpi iz neposrednog iskustva.

18. Iz iskaza svjedoka Ivice Marinovića proizlazi kako je on kao sudac Općinskog suda u Zadru bio voditelj Stalne službe u Benkovcu u periodu od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2020. i u tom periodu ni jednom nije bio u zgradi u Obrovcu pa tako saznanja o predmetnoj zgradi ima samo posredno. Prema njegovim saznanjima u toj je zgradi u periodu do 2018. bio smješten zemljišnoknjižno odjel i to na katu i u potkrovlju, a od 2018. je kompletan zemljišnoknjižni odjel preseljen u Benkovac, te je od strane zemljišnoknjižnog referenta korištena samo jedna prostorija i to jedan uredovni dan u tjednu. Napomenuo je kako kao voditelj nije bio nadležan za raspoređivanje zemljišnoknjižnih referenata već je o tome odluku donosila sudska uprava odnosno predsjednik zemljišnoknjižnog odjela. Svjedok ne zna koristi li sud i dalje predmetnu nekretninu i nije mu poznato da je od strane tužitelja u sudskoj upravi u vrijeme kada je on bio voditelj Stalne službe stigao zahtjev za iseljenjem. Nije mu poznato da je ikada itko od Općinskog suda u Zadru predao tužitelju ključeve predmetne zgrade.

19. Iz iskaza svjedokinje Ane Mišlov, u bitnome, proizlazi kako je ona bila predsjednica Općinskog suda u Zadru u periodu od 2016. do 2020. i poznato joj je da je od strane zemljišnoknjižnog odjela korišten jedan kat predmetne zgrade kao i da su spisi bili na tavanu. Dok je ona bila predsjednica sjeća se da je zemljišnoknjižni odjel iseljen iz te zgrade i prebačen u Benkovac, kao i da je ostao jedan dan u tjednu za primanje stranaka od strane zemljišnoknjižnog referenta. Sjeća se da su dobili nekakav upis od strane Državnog odvjetništva vezan za korištenje te zgrade kao i od strane ovdje tužitelja, ali nisu joj poznati detalji, iako sa sigurnošću može reći da o tome postoji pisani trag kroz predmete sudske uprave. Ne sjeća se da je tužitelj tražio iseljenje iz predmetne zgrade, a budući da pretpostavlja da bi tužitelj takav zahtjev uputio Ministarstvu. Nije joj poznato temeljem kojeg pravnog posla je Općinski sud u Zadru koristio predmetne prostorije, to je bilo stanje koje je ona zatekla. Ne sjeća se točno kada je zemljišnoknjižni odjel iseljen. Nije joj poznato tko danas koristi te prostorije. Osobno svjedokinja nije nikada predala ključ predmetnih prostorija tužitelju, a nema ni saznanja je li to možda napravio tko drugi.

20. Sud je iskaze svjedoka Ivice Marinovića i Ane Mišlov cijenio vjerodostojnim i istinitima, ne naročito usko vezanima uz meritum u ovoj pravnoj stvari odnosno uz činjenice koje su bile sporne i koje je u ovom postupku bilo nužno dokazati, ali svakako – sukladne ostalim provedenim dokazima u ovom postupku.

21. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave- Područnog ureda Zadar, Ispostave Benkovac od 20. siječnja 2023. proizlazi kako isti dostavljaju, na traženje suda, podatke o prosječnoj cijeni zakupa poslovnog prostora u gradu Obrovcu i to slučajnim odabirom iznajmljivača pa tako navode za poslovni prostor na adresi Obala Hrvatskog časnika Senada Župana 11, površine 63,00 m2 cijenu od 200,00 eura mjesečno; za poslovni prostor na adresi Put Gračaca 3, površine 120,00 m2 cijenu od 995,42 eura mjesečno; za poslovni prostor na adresi Josipa bana Jelačića 10 površine 52,00 m2 iznos od 200,00 eura mjesečno i za poslovni prostor na adresi Trg hrvatskih vitezova 36 površine 40,00 m2 iznos od 132,72 eura mjesečno.

22. Na gornje se tužitelj očitovao na način da mu dostavljeni podaci nisu dovoljno precizni i da odstupaju jedan od drugoga, pa je predložio provesti očevid na licu mjesta uz vještaka građevinske struke. S obzirom na činjenicu da je stalni sudski vještak Mario Kalmeta već vršio procjenu predmetne nekretnine, stranke su se na ročištu održanom 4. travnja 2023. usuglasile da procjenu visine zakupnine upravo izvrši imenovani vještak i to temeljem već izvršenih procjena kao i temeljem dostavljenih podataka od Porezne uprave.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Marija Kalmete iz rujna 2023. proizlazi kako je isti utvrdio visine mjesečne zakupnine u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022. za poslovne prostore slične predmetnom, i to u površini u kojoj je isti koristio sud i to kako slijedi:

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2021. do siječnja 2022. iznosi 3,85 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.335,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2020. do siječnja 2021. iznosi 3,55 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.233,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2019. do siječnja 2020. iznosi 3,34 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.161,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2018. do siječnja 2019. iznosi 3,13 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.086,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2017. do siječnja 2018. iznosi 2,97 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.031,00 eura/mj.

24. Gornjem nalazu prigovorio je tužitelj navodeći kako je visina mjesečne zakupnine označena prenisko, naročito uspoređujući sa nalazom i mišljenjem vještaka u ovosudnom predmetu koji se odnosi na poslovni prostor u prizemlju kojeg koristi Zavičajni muzej. Na prigovore tužitelja očitovao se stalni sudski vještak prilikom usmenog iznošenja svoga nalaza i mišljenja na ročištu održanom 20. veljače 2024. koje prigode je vještak naveo kako ostaje kod svoga nalaza i mišljenja, u odnosu na mišljenje kolege vještaka u drugom ovosudnom predmetu istakao je kako isto ne želi komentirati, ali i da je logično da bi isti iznosi bili 20% veći kada bi se radilo o prizemlju u odnosu na predmetni poslovni prostor koji se nalazi na katu.

25. Na ročištu 20. veljače 2024. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev, usklađujući ga sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Maria Kalmete.

26. Uređenim tužbenim zahtjevom odnosno smanjenjem ranije postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj je djelomično povukao tužbu, sukladno čl. 193. ZPP-a odnosno sukladno pozitivnoj sudskoj praksi, na koje povlačenje je tuženica nastavkom raspravljanja po istome pristala pa je tako valjalo odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I.

27. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan pa je tako valjalo odlučiti kao u izreci presude.

28. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. u ovakvoj vrsti parnice potrebno je prije svega utvrditi pravni položaj posjednika dok pri tome nije nužno da se zajedno sa tužbenim vlasničkim zahtjevom istodobno traži i predaja stvari u posjed ili suposjed ako je suvlasnik odnosno vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari i pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten kada je primio tužbu za predaju u posjed, međutim, njegovo se nepoštenje može dokazivati i za raniji period odnosno za vrijeme prije podnošenja tužbe.

29. U ovoj pravnoj stvari sud smatra u potpunosti dokazano nepoštenje tuženice kada se uzme u obzir rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I- 943-03-02/05-20046, Ur. broj: 563-03-02/05-2004-6 od 7. siječnja 2004. iz kojeg jasno proizlazi kako je u vrijednost temeljnog kapitala u postupku privatizacije prednika tužitelja Dalmatinski rudnici boksita d.d. Obrovac procijenjena i predmetna nekretnina. Dakle, bez obzira što je tužitelj uknjižen vlasnikom predmetne nekretnine tek 2019., tuženica se, prema stavu ovoga suda, ne može pravdati tom činjenicom i isticati poštenje posjeda do toga trenutka jer je nesporno kako je upravo njezino tijelo priznalo predniku tužitelja predmetnu nekretninu u postupku privatizacije. Iako je istinit navod tuženice da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju ne predstavlja dokaz o vlasništvu, ta činjenica nije sporna, međutim, ova situacija u potpunosti po stavu ovoga suda pravda postojanje treće pretpostavke osnovanosti predmetnoga tužbenog zahtjeva – nepoštenja tuženice u utuženom periodu.

30. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakla tuženica za istaći je kako je ova tužba podnesena nakon uknjižbe prava vlasništva tužitelja, a u utuženom razdoblju (od siječnja 2017.) tužitelj, iako nije bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, isti je bio premnijevani vlasnik predmetne nekretnine, a iz svih ranije iznesenih razloga pa je tako, po stavu ovoga suda, prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podnesaka od 29. lipnja 2022., 20. ožujka 2023. i 25. listopada 2023. od po 520,66 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 21. prosinca 2022., 14. ožujka 2022., 4. travnja 2023. i 20. veljače 2024. od po 520,66 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), a prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te uz pripadajući PDV kao i kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura te na presudu u iznosu od 331,80 eura ukupno iznosi 12.378,45 eura.

33. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj uspio u postupku u 72,51 % (jer je djelomično povukao tužbu), a tuženik, prema tome, u 27,49 %, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tužitelju dosuditi 45,02 % priznatih troškova odnosno 45,02 % od 12.378,45 eura što iznosi 5.572,78 eura. Tužitelju je, nadalje, valjalo priznati trošak uplaćenog predujma za građevinsko vještačenje u cijelosti u iznosu od 398,16 eura, budući da bez tog dokaznog sredstva ne bi bila dokazana visina tužbenoga zahtjeva, a sve to sukladno pozitivnoj sudskoj praksi.

34. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja odnosno naložiti tuženici plaćanje troškova postupka tužitelju u iznosu od ukupno 5.970,94 eura.

U Zadru 4. ožujka 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 663,62 eura

- Tuženici po ŽDO Zadar

Broj zapisa: 9-30864-5f056

Kontrolni broj: 0a80c-0652c-9eaef

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.