REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Pr-21/2023-8

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., O.: …, zastupane po

punomoćniku K. P., odvjetniku iz O. L. & P.

d.o.o., protiv tuženika P. S. d.o.o., S., O.:

…, zastupanog po direktoru I. T., a on po punomoćniku M.

B., odvjetniku u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke poslodavca, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja K. P., odvjetnika u Z. i zamjenika punomoćnika tuženika M. B., odvjetničkog vježbenika kod O. A. & A., S., objavljene dana 4. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 6.12.2022., kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu, nedopuštena u dijelu pod točkom 2.izreke, kojom je utvrđeno da tužiteljici radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od tri mjeseca.

2. Utvrđuje se da tužiteljica kod tuženika kao poslodavca, ima pravo na otkazni rok od četiri mjeseca te se utvrđuje da joj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od četiri mjeseca."

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 750,00 eura na ime naknade parničnog troška, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi zateznih kamata u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 19.1.2023. tužiteljica navodi da je bila radnica tuženika, zaposlena na radnom mjestu šef računovodstva i financija na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac da je dana 6.12.2022. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice. Točkom 2. predmetne odluke o otkazu tuženik da je utvrdio da tužiteljici radni odnos prestaje po isteku otkaznog roka od tri mjeseca. Smatrajući odluku tuženika neosnovanom i nezakonitom, tužiteljica je protiv iste, a u odnosu na točku 2. izreke, uložila zahtjev za zaštitu prava. Tuženik da je zahtjev za zaštitu prava uredno zaprimio no na isti se oglušio, odnosno da se odbio očitovati uz obrazloženje da uz zahtjev nije priložena punomoć i da se na mjoj nalaze različiti potpisi i bez datuma.Tužiteljica da je priložila valjanu punomoć te da nema sumnje da je tužiteljica kao radnik ovlastila punomoćnika za podnošenje zahtjeva za ostvarnjenje prava. Obzirom da poslodavac nije prihvatio zahtjev za zaštitu prava, odnosno na isti se oglušio, tužiteljica da je protiv odluke o otkazu u dijelu pod točkom 2. bila prisiljena pokrenuti parnični postupak. Iako odluka u odnosu na točku 2. nije nije obrazložena, da se može zaključiti da je poslodavac svoju odluku utemeljio na činjenici da je neprekidno trajanje radnog odnosa radnice preko 20 godina. Tužiteljica ističe da je nesporna činjenica da je tužiteljica do 2013. godine bila zaposlena kod poslodavca A. – S. d.o.o. Međutim, ugovori o radu većine radnika

A. – S. d.o.o., pa tako i ovdje tužiteljice, 2013.g., da su preneseni na ovdje tuženika kao novog poslodavca. Tuženica je mišljenja, da u slučaju prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca, radnik čiji je ugovor prenesen zadržava sva prava koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu. Isto tako, poslodavac na kojeg je ugovor o radu prenesen, da preuzima u neizmijenjenom obliku sva prava i obveze iz prenesenog ugovora. U konačnici, sve navedeno da je utvrđeno u zadnjem stavku članka 2. ugovora o radu od 28. veljače 2013. Međutim, pri donošenju odluke tuženik da je zanemario odredbu čl. 122. st.2. Zakona o radu prema kojoj se radniku koji je neprekidno proveo na radu više od 20 godina, a ujedno je navršio 55 godina života, otkazni rok povećava za mjesec dana. S obzirom da je tužiteljica provela na radu više od 20 godina, a ujedno je navršila 55 godina života (rođena 23.10.1966.), da joj pripada pravo na dodatnih mjesec dana otpremnine, odnosno ukupno 4 mjeseca. Slijedom navedenog tužiteljica je predložila sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da je odluka o otkazu nedopuštena u dijelu pod točkom 2. kojom je utvrđeno da je tužiteljici radni odnos prestao istekom otkaznog roka od 3 mjeseca i kojom će se utvrditi da tužiteljica ima pravo na otkazni rok od četiri mjeseca.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 11.2.2023. tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom traženju tužiteljice, predlaže odbačaj tužbe, podredno odbijanje tužiteljice s tužbenim zahtjevom. Tužba da je nedopuštena iz razloga što da je zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku dostavio odvjetnički ured, koji je tek po proteku roka od 15 dana dostavio punomoć. Tuženik da se na ovakav zahtjev za mirno rješenje spora očitovao svojim dopisom od 05.01.2023. godine, a koji dopis da se ima smatrati sastavnim dijelom ovog odgovora, radi čega tuženik predlaže odbačaj tužbe. Nadalje, parnične stranke da su se sporazumjele da za vrijeme otkaznog roka u Odluci o otkazu tužiteljica ne dolazi na posao te da je na te okolnosti tužiteljica dala Izjavu. To da znači, da su stranke prihvatile trajanje otkaznog roka te da je tužiteljica bila oslobođena rada za vrijeme njegova trajanja, a za koji nerad joj je isplaćena plaća i da tužiteljica ovom tužbom nastoji priskrbiti još jednu bruto plaću kod poslodavca.

3. Tužiteljica u podnesku od 20.3.2023. ističe da su netočni tuženikovi navodi o nedopuštenosti predmetne tužbe uslijed propuštanja prekluzivnog roka u postupku sudske zaštite prava iz radnog odnosa. Naime, da je nesporno da je tužiteljica protiv odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu u propisanom roku podnijela zahtjev za ostvarenje prava. Budući da poslodavac nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, ona da je u daljnjem roku podnijela predmetnu tužbu. Stoga da prigovor tuženika da bi tužba u ovoj pravnoj stvari bila nepravodobna i kao takva nedopuštena, nije osnovan. Nadalje, tužiteljica ističe da se tuženik neovlašteno upušta u odnos nalogodavca i nalogoprimca na temelju izdane punomoći za zastupanje, a što da je pravni odnos koji se ne tiče tuženika već se tiče samo one parnične strane koja je punomoć izdala odnosno tužiteljice. Tužiteljica da je dostavila punomoć za zastupanje, a da se ne tiče tuženika kao poslodavca i druge parnične strane pitanje valjanosti predmetne punomoći. Što se tiče navoda tuženika da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka bila oslobođena rada, a da je unatoč tome dobila plaću, tužiteljica ističe da je takvo pravo radnika zaštićeno zakonskim odredbama i da tužiteljica ovom tužbom sebi ne nastoji priskrbiti još jednu bruto plaću već da je nažalost primorana sudskim putem potraživati isplatu iznosa koji joj na temelju Zakona o radu pripada i to nakon što je provela čitav radni vijek u radnom odnosu kod tuženika. Tužiteljica ukazuje da Sporazum od 7. prosinca 2022.g. na koji se poziva tuženik, a kojim su se tužiteljica i tuženik sporazumjeli da tužiteljica neće obavljati poslove za vrijeme trajanja otkaznog roka, nema nikakvog utjecaja na duljinu trajanja otkaznog roka niti je trajanje otkaznog roka bilo predmetom navedenog sporazuma.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.2.2013., Odluke o otkazu ugovora o radu od 6.12.2022., Zahtjeva za zaštitu prava od 20.12.2022. s priloženom kopijom Potvrde o primitku, dopis tuženika od 5.1.2023. uz kopiju punomoći, kopiju osobne iskaznice tužiteljice te je pročitana spisu druga priložena dokazna dokumentacija.

4.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se u dokazne svrhe saslušaju stranke, a koji dokazni prijedlog sud nije prihvatio jer je ocijenio da se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju dokumentacije priložene spisu, a sud je taj koji odlučuje koji će se od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluka o otkazu u dijelu kojim je utvrđeno da joj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od tri mjeseca nije dopuštena, da ima pravo na otkazni rok u trajanju od četiri mjeseca i da joj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od četiri mjeseca.

6.1. Među strankama je sporno je li tužba dopuštena te je sporna dužina otkaznog roka.

7. Tuženik tvrdi da tužba nije dopuštena i da je treba odbaciti. Naime, tuženik ističe da je zahtjev za zaštitu prava podnesen od strane odvjetničkog ureda, ali da ga tuženik nije razmatrao jer da mu u trenutku podnošenja nije bila priložena punomoć kojom ih je tužiteljica ovlastila za podnošenje zahtjeva, a punomoć koja je naknadno dostavljena tuženiku, da je bila bez datuma i s „različitim potpisima“. Stoga tuženik smatra da je nastupila prekluzija prava i da tužiteljica ne može tražiti zaštitu pred sudom već da se tužba treba odbaciti.

7.1. Odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("NN", br. 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Stavak 3. propisuje da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

7.2. Sporna odluka o otkazu (list 8-9 spisa) donesena je 6.12.2022. Zahtjev za zaštitu prava podnesen je 20.12.2022. (list 10-12 spisa) dakle, u roku od 15 dana od dana dostave odluke o otkazu. Punomoć je podnesena naknadno (list 21), 4.1.2023., a u dopisu tuženika od 5.1.2023. ističe se da tuženik Zahtjev neće razmatrati jer da punomoć nije opskrbljena datumom i da su na njoj različiti potpisi (list 22. spisa). U Zahtjevu za zaštitu prava jasno se navodi za koju stranku odvjetničko društvo poduzima pravnu radnju i koju točno pravnu radnju poduzima. U punomoći se također, jasno navodi za koju stranku odvjetničko društvo poduzima koju pravnu radnju jer se navodi da je punomoć izdana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava pred P. S. d.o.o., a u donjem desnom kutu punomoći, prema shvaćanju suda, ne nalaze se "dva različita potpisa" već je tiskanim slovima napisano ime i prezime tužiteljice, a iznad čega se nalazi potpis. Dakle, sud zaključuje da je tužiteljica potpisala punomoć i da je prema odredbi čl. 749. ZOO potpisivanjem punomoći s odvjetničkim društvom L. & P. d.o.o. sklopila ugovor o nalogu kojim se odvjetnici D. obvezuju za stranku poduzeti pravne radnje, u konkretnom slučaju podnijeti tuženiku zahtjev za zaštitu prava kod poslodavca, a na što, prema mišljenju suda, nije od utjecaja to što na punomoći nije naveden datum izdavanja punomoći. Zahtjev za zaštitu prava je podnesen u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana dostave odluke o otkazu, a poslodavac u daljnjem roku od 15 dana, a kada je imao na uvid uz zahtjev i punomoć koju je tužiteljica izdala odvjetničkom društvu za podnošenje zahtjeva, nije udovoljio zahtjevu tužiteljice pa je ista bila ovlaštena zatražiti zaštitu prava pred sudom. Stoga, tuženik neosnovano predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

8. U pogledu utvrđivanja dužine otkaznog roka za navesti je sljedeće:

8.1. Tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika od 1.3.2013. i radila je poslove šefa računovodstva i financija (Ugovor o radu, list 6-7 spisa) sve dok joj tuženik nije otkazao ugovor o radu odlukom od 6.12.2022. (Odluka o otkazu, list 8-9 spisa), a kojom odlukom je u točci 2. utvrđeno da tužiteljici radni odnos prestaje po isteku otkaznog roka od tri mjeseca.

8.2. Kako je odredbom čl. 122. st. 1. t. 6. ZR-a propisano da je u slučaju redovitog otkaza otkazni rok najmanje tri mjeseca ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina, proizlazi da je tuženik utvrdio da je tužiteljica kod njega provela u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina, a ne samo od sklapanja ugovora o radu-2013. do otkaza-2022. Naime, tužiteljica i tuženik su Ugovorom o radu iz 2013. u čl. 2. st 4. ugovorili da tužiteljica zadržava u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz radnog odnosa koje je tužiteljica stekla u društvu A. S. d.o.o. do 28.2.2013., a tuženik u ovom postupku nije osporio činjenicu koju je tužiteljica navela u tužbi, a to je da je ugovor o radu koji je tužiteljica imala sklopljen s A. S. d.o.o. prenesen na tuženika P. S. d.o.o. kao novog poslodavca i da je zadržala sva prava i obveze. Naime, prema odredbi čl. 137. st 3. ZR-a poslodavac na kojeg se prenosi ugovori o radu na način propisan stavkom 1. toga članka, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Dakle, proizlazi da je tuženik kod utvrđivanja dužine otkaznog roka uzeo u obzir radni staž koji je tužiteljica provela u A. S. d.o.o. do 28.2.2013. i u P. S.

d.o.o. od 1.3.2013. i da je on trajao neprekidno dvadeset godina.

8.3. Međutim, tužiteljica tvrdi da tuženik kod utvrđivanja dužine otkaznog roka nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu (6.12.2022.) navršila pedeset pet godina života pa da joj pripada pravo na dodatni mjesec dana otkaznog roka, ukupno četiri mjeseca.

8.4. Odredbom čl. 122. st. 2. ZR-a propisano je da se otkazni rok iz stavka 1. toga članka radniku koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina, povećava se za dva tjedna ako je radnik navršio pedeset godina života, a za mjesec dana ako je navršio pedeset pet godina života. Kako iz kopije osobne iskaznice tužiteljice (list 15 spisa) proizlazi da je tužiteljica rođena 23.10.1966. to znači da je tužiteljica na dan otkazivanja ugovor o radu 6.12.2022. imala više od 56 godina života i da stoga, ima pravo na dodatnih mjesec dana otkaznog roka, odnosno ukupno četiri, a ne tri mjeseca otkaznog roka.

9. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da odluka o otkazu u dijelu kojim je utvrđeno da joj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od tri mjeseca nije dopuštena, da ima pravo na otkazni rok u trajanju od četiri mjeseca i da joj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od četiri mjeseca, prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

10. Tužiteljici s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 138/23., u tekstu Tarifa). Tužiteljici je prema popisanom trošku određen

trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to: za sastavljanje obrazloženog podneska pred poslodavcem – 50 bodova (Tbr. 30. t. 1. Tarife), jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife), što zbrojeno daje 300 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 600,00 eura, a uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje ukupan iznos 750,00 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

10.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a slijedom čega je o trošku ovog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 4. ožujka 2024.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis