REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 23 Pr-8742/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja D.Š. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćnici Z.P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S.v. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici Z.Ž., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja A.B., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Z.Ž., odvjetnice, 1. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku S.v. d.o.o. iz Z., OIB: … da isplati tužitelju D.Š. iz S., OIB: … iznos od 2.023,69 EUR sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 547,78 EUR od 16.05.2020. godine do isplate - na

iznos od 549,22 EUR od 16.06.2020. godine do isplate - na iznos

od 675,98 EUR od 16.07.2020. godine do isplate

- na iznos od 250,70 EUR od 16.08.2020. godine do isplate,

i to po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku S.v. d.o.o. iz Z., OIB: … da isplati tužitelju D.Š. iz S., OIB: … iznos od 393,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18.07.2020. do isplate, i to po stopi zateznih kamata koja se određuje za

svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.023,69 EUR bruto.

IV./ Nalaže se tuženiku S.v. d.o.o. da isplati tužitelju D.Š. parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. listopada 2020. zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu kuhara. Člankom 8. Ugovora o radu od 31. listopada 2019.

određeno je da za obavljanje poslova na radnom mjestu kuhara tužitelju pripada bruto plaća u iznosu od 8.900,00kn. Obzirom na epidemiološku situaciju uzrokovanu pandemijom COVID-19, u ožujku 2020. tužitelj je u dogovoru s tuženikom, potpisao pristanak za umanjenje plaće za mjesec ožujak, međutim tužitelj je za mjesec svibanj, lipanj i polovicu srpnja primio umanjeni iznos plaće iako nije dao svoj pristanak na takvo umanjenje, a niti su tužitelj i tuženik sklopili Aneks ugovora o radu s manjim iznosom plaće. Tužitelj predlaže da naslovni sud naloži tuženiku da tužitelju dostavi obračunsku listu za travanj 2020. kako bi se mogla utvrditi razlika između ugovorenog i isplaćenog iznosa plaće za navedeno razdoblje, a tužitelj se obvezuje po primitku iste specificirati tužbeni zahtjev, na način da će uvećati potraživanje za navedenu razliku između ugovorenog i isplaćenog iznosa plaće za travanj 2020.. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Stoga, tuženik duguje tužitelju uplatu na ime razlike do punog iznosa plaće za svibanj 2020. u iznosu od 4.138,10kn, za lipanj 2020. u iznosu 5.093,18kn i srpanj 2020. u iznosu od 1.888,91kn. Iz članka 6. Ugovora o radu od 31. listopada 2019. razvidno je da tužitelj, kao radnik, ima pravo na korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 4 tjedna. Tužitelj je, do 30. lipnja 2020., imao pravo na korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 2 tjedna, a što iznosi 12 radnih dana obzirom radni tjedan tužitelja iznosi 6 dana. Ističe se da je tužitelj iskoristio četiri dana kolektivnog godišnjeg odmora u siječnju u razdoblju od 01.01.2020.-07.01.2020. obzirom su dana 01.01. i 06.01. bili državni praznici te je 05.01. bila nedjelja odnosno neradni dan. Stoga, tuženik duguje tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 8 radnih dana odnosno naknadu u bruto iznosu od 2.966,66 kn. Odredbom čl. 82. Zakona o radu propisano je da je poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a koja naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Obzirom tuženik nije ispunjavao svoje obveze koje proizlaze iz Ugovora o radu od 30. listopada 2019., tužitelj mu je dana 20. listopada 2020. uputio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika te ga pozvao da mu isplati razlike do punog iznosa plaće, kao i naknadu za razmjerni dio godišnjeg odmora. Tuženik je dana 10. studenog 2020. tužitelju dostavio odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika te dostavio obračunske liste za mjesec svibanj, lipanj i srpanj 2020. koji se nalaze u prilogu tužbe. U svom odgovoru tuženik navodi da je tužitelj bio obaviješten o korištenju kolektivnog godišnjeg odmora u razdoblju od 01.08.-20.08.2020. te je na isto dao svoj pristanak, međutim tužitelj i tuženik su dana 17. srpnja 2020. potpisali sporazumni raskid Ugovora o radu, stoga ne postoji mogućnost da je tužitelj bio obaviješten o navedenom, kao i da je dao svoj pristanak na isto. Također, tužitelj ističe da tuženik u svom odgovoru netočno navodi da prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca od sporazumnog raskida ugovora o radu iznosi 5.457,20kn obzirom je pri izračunu potrebno uzeti u obzir plaću propisanu ugovorom o radu, a ne umanjeni iznos plaće na koji tužitelj nije niti dao svoj pristanak. Obzirom tuženik nije dokazao da je namirio tužitelju utuženo dugovanje koje proizlazi iz radnog odnosa, tužitelj potražuje od tuženika plaćanje cjelokupnog iznosa glavnice te troškove ovog parničnog postupka i zateznih kamata na sve stavke potraživanja. Člankom 7. Zakona o parničnom postupku propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok čl. 8. istog zakona propisuje da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju iznos zatezne kamate obzirom je čl. 29. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 26.1.2023. zahtijeva da tuženik tužitelju isplati razliku plaće u iznosu od 2.023,69 eura / 15.247,46 kn na ime razlike do pune plaće i na ime neiskorištenog godišnjeg odmora iznos od 393,74 eura / 2.966,66 kn, te parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o radu 31.10.2019. te da sukladno čl. 8 istoga je ugovorena bruto plaća u iznosu od 8.900,00 kn, međutim, tuženik je sa svim svojim zaposlenicima pa tako i s tužiteljem obzirom na epidemiološku situaciju s COVID 19 sklopio usmene ugovore o visini plaća preciznije o smanjenju plaće. Naime, kako se tuženik bavi restoranskom djelatnošću u ožujku 2020. došlo je do zatvaranja tuženika kao i drugih restorana i kafića diljem Hrvatske u svrhu suzbijanja širenja virusa COVID 19. U trenutku zatvaranja tuženik je zapošljavao tužitelja na radnom mjestu kuhara te još 7 radnika. Tuženik je bio zatvoren od pred kraj ožujka pa sve do 11.05.2020. kada je ponovno počeo sa radom, koji se nikako ne može nazvati normalnim. Tuženik je u periodu u kojem je bio zatvoren pa sve do danas primao potporu s HZZ obzirom da u cijelom navedenom razdoblju posluje izuzetno slabo odnosno nije poslovao dok su rashodi bili visoki zbog čega su došla u pitanje radna mjesta svih zaposlenika. Za ožujak su svi radnici potpisali dodatke ugovoru, u travnju je tuženi pozvao sve radnike, te je dogovoreno da svi ostaju na poslu, ali da će im se isplaćivati plaća u visini koje je poslodavac dobivao od države. U svibnju je obavljen novi razgovor sa zaposlenicima te je dogovoreno da će se plaća povećavati ovisno o prometu koji se ostvari. Tuženi se sa svim ovim složio, za svibanj 2020 je isplaćen neto 4.000,00 kn, za lipanj 6.010,13

kn a za 16 dana srpnja 2.460,00 kn, kada je radni odnos tužitelja prestao jer je našao novi posao. Obzirom na otežane okolnosti u kojima su vođeni pregovoru tj. usred epidemije COVIDA 19 dogovori nisu zapisani ali svima je sve bilo jasno pa tako i tužitelju koji je pristao na gore navedeni prijedlog tuženika. Da je postojao usmeni dogovor o smanjenju plaće između tužitelja i tuženika dokazuje i sporazum o raskidu ugovora o radu koji je sklopljen 17.07.2020. u kojem se ne navodi da bi tuženik imao bilo kakve obveze prema tužitelju s osnove razlike neisplaćenih plaća. Također navodi da je radni odnos prestao 17.07.2020. a tužitelj se za zahtjevom za isplatu plaća obratio tuženiku tek u 10. mjesecu 2020. što najbolje potvrđuje tvrdnje tuženika. U svibnju 2020. zbog smanjenog obima posla tužitelj se radio svega 5 sati dnevno, a za vrijeme lock downa tuženi je uz odobrenje tuženika radio kod drugog poslodavca, što također tuženi može dokazati. Što se tiče naknade za neiskorišteni godišnji odmor, tuženik je tužitelju obračunao naknadu za 8 neiskorištenih dana u iznosu od 1.183,68

kn te ju je imao namjeru isplatiti, međutim među strankama je došlo do spora oko visine naknade dok je oko broja dana neiskorištenog godišnjeg postignut sporazum. Tuženik smatra da je u postupku važno odlučiti o postojanju usmenog ugovora kojim je ugovoreno smanjenje plaće nakon čega će se moći odlučiti o visini naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Zbog navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13.10.2019. (list 6 spisa), Sporazumni prekid ugovora o radu od 17.7.2020. (list 7 spisa), obračunske liste (list 8-10, 53 i 69-72 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 19.10.2020. s povratnicom (list 11-12 spisa), Odgovor na zahtjev o povredi prava radnika (list 13-14 spisa), Ugovor HZZ-a za period 1.3.-31.5.2020. i aneks ugovora (list 23-25 spisa), Ugovor HZZ-a za period 1.6.-30.6.2020. (list 26-27 spisa), karticu konta (list 28 spisa), prijave PDV-a (list 29-40 spisa), saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika T.V. (list 48-50 spisa)

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 8 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupka je isplata razlike neisplaćene plaće za travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2020. i naknade za neiskorišteni godišnji odmor

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2019. na radnom mjestu kuhar,

- da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika na temelju sporazuma o prestanku radnog odnosa sa danom 17.7.2020.

7. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da je radio kod tuženika kao kuhar do 17.7.2020., te je toga dana rekao šefu da daje otkaz jer je našao drugi posao, te mu je on rekao da može ići kući. Navodi da je imao plaću oko 8.000,00 kn neto, te mu je ista isplaćivana do corone tj. do ožujka 2020., te su potpisali aneks o smanjenju plaće za ožujak 2020., ali ne i za kasnije razdoblje, te mu je za daljnje razdoblje isplaćivano po 4.000,00 kn kolike su bile potpore države, odnosno ne zna točno koliko mu je isplaćeno za polovicu srpnja. Pitao je šefa što će biti s dijelom neiskorištenog godišnjeg odmora, te mu je rekao da će se čuti, te mu to nije isplaćeno. Iskoristio je dio godišnjeg odmora za 2020. u siječnju, ali dio nije iskoristio, ali ne zna točno za koliko dana, te mu za to nije isplaćena naknada. Aneksom je ugovoreno smanjenje plaće za ožujak, ali ne zna točno u kojem iznosu, te je isti sklopio jer bi inače dobio otkaz. U ožujku je bio obustavljen rad tuženika, te je isti bio zatvoren negdje do sredine svibnja. U tom periodu je gazdu tražio dozvolu za rad u B. ili slično, ali je za te poslove bila tolika navala da isti niti ne bi dobio. Za razdoblje od travnja do srpnja nisu se vodili pregovori o smanjenu plaće. Sa tuženikom je potpisao sporazumni raskid ugovora o radu, te je isti pročitao, te mu je isti donio sin od gazde, jer sa gazdom nije imao kontakt. Prije potpisivanja sporazuma, zvao je gazdu da ga pita za plaće, ali se on nije javljao.

8. Zakonski zastupnik tuženika T.V. je izjavio da je lokal radio do ožujka 2020. iako je zbog najavljene pandemije i početkom godine promet bio mali. Sukladno Odluci Stožera, 20.3.2020. jer zatvoren lokal, te je održao sastanak sa radnicima i rekao im da se lokal zatvara, te je opcija da ljudi zadrže posao uz primanje potpore države ili da mogu tražiti drugi posao, te su radnici na to pristali i to potpisali, te je rekao da će daljnje odluka ovisiti o mjerama stožera. Radnici su potpisali aneks ugovora u kojem je navedeno da će zbog zatvaranja lokala primiti minimalnu plaću u visini potpore države, te su to potpisali za ožujak, a kasnije su se ponovno sastajali te su usmeno dogovorili isto to za sljedeće mjesece. Naime, tokom travnja su održali sastanak, te tada nisu znali koliko dugo će biti zatvoreni i što će biti, pa da će dok traje lock down radnici primati plaću u visini potpore države, te su se radnici usmeno složili. Lokal je otvoren 11.5.2020. te je 2-3 dana ranije održao sastanak, te su radnici usmeno pristali da im i za svibanj isplati 4.000,00 kn tj. potporu države, te da će nakon toga plaća ovisiti o opsegu poslova sukladno čemu će se dizati plaća. Tužitelj je imao ugovorenu bruto plaću od 8.900,00 kn, ali je tijekom utuženog razdoblja dobivao potpore države u visini 4.000,00 kn, odnosno u lipnju je dobio veću plaću sukladno opsegu poslova, te on cijelo vrijeme svemu tome nije prigovarao. Krajem lipnja 2020. su dogovorili kolektivni godišnji odmor od 1. do 17. kolovoza, te je i tužitelj na to pristao i nije rekao da traži novi posao. U ožujku je tužitelju dao dozvolu za rad kod drugog poslodavca, jer je lokal bio zatvoren. Tužitelj mu je negdje u srpnju rekao da je našao drugi posao, te da daje otkaz i traži godišnji odmor, te mu je rekao da može ići, a godišnji je sukladno dogovoru, te je on zatim došao sa nekim izračunom naknade za godišnji odmor koji je on provjerio sa računovodstvom, te se iznosi nisu poklapali jer su dobili drugi iznos. Potpore su dobivali od ožujka 2020. Zbog cijele situacije od travnja nisu potpisivali pismeni aneks, te su se tada kratko sastali, te je bila zabrana okupljana i neizvjesna situacija. U lipnju je tužitelju isplaćena plaća oko 6.000,00 kn neto, što je proporcionalno opsegu posla, te je prema tom iznosu tužitelju isplaćena plaća za srpanj razmjerno broju dana rada do prestanka radnog odnosa. Misli da se u sporazumnom raskidu ne navodi da radnik nema nikakvih potraživanja, a ne zna točno kada je potpisan. Tužitelju je isplaćena plaća za travanj 2020. u iznosu od 4.000,00 kn neto, koliko je bila potpora države, te mu se čini da su tužitelju kao i drugim radnicima uručili platnu listu za taj mjesec.

9. Sud je prihvatio iskaze stranaka samo u onom dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni s materijalnim dokazima u spisu, dok u preostalom dijelu (u kojem su nejasni i neodređeni te suprotni materijalnim dokazima) iste nije prihvatio kao istinite.

10. Sud je prvenstveno na temelju materijalnih dokaza u spisu, a podredno iskaza stranaka, utvrdio:

- da su stranke u čl. 8. Ugovora o radu ugovorile da će za obavljanje poslova kuhara u redovnom radnom vremenu, poslodavac tužitelju isplaćivati osnovnu bruto plaća u iznosu od 8.900,00 kn, te dodatke na plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom, blagdanom ili drugim zakonom utvrđenim neradnim danom (u postotku kako je to navedeno u ugovoru o radu),

- da je sukladno Odluci Stožera dana 20.3.2020. zatvoren lokal te je ponovno otvoren 11. svibnja 2020.,

- da je tijekom tog razdoblja tuženik radnicima isplaćivao po 4.000,00 kn neto kolike su bile potpore države odnosno veći iznos kako je navedeno u isplatnim listama tužitelja.

11. Iz platnih lista za utuženo razdoblje sud je utvrdio da je tužitelju isplaćeno:

- za travanj 2020. - iznos od 5.000,00 kn bruto (4.000,00 kn neto) i to: za rad u redovno vrijeme 4.772,73 kn i za rad na držani praznik 227,27 kn,

- za svibanj 2020. - iznos od 5.000,00 kn bruto (4.000,00 kn neto) i to: za rad u redovno vrijeme 4.761,90 kn i za rad na državni praznik 238,10 kn,

- za lipanj 2020. - iznos od 6.371,60 kn bruto (6.010,13 kn neto) i to: za rad u redovno vrijeme 3.806,82 kn, za rad na državni praznik 454,55 kn, za rad nedjeljom 517,05 kn, za rad noću 443,18 kn, za stimulaciju 1.150,00 kn,

- za (1.-16.) srpanj 2020. - iznos od 2.826,90 kn bruto (2.460,88 kn neto) i to:. za rad u redovno vrijeme 2.826,09 kn.

12. Kako ugovorena plaća tužitelja za redovno radno vrijeme iznosi 8.900,00 kn bruto, te ista nije izmijenjena novim ugovorom ili aneksom, to je po ocjeni ovog suda tuženik dužan tužitelju isplatiti neisplaćene plaće i to:

- za travanj 2020. iznos od 547,78 EUR bruto (ugovorena plaća za redovni rad 8.900,00 kn bruto - isplaćena plaća za redovni rad 4.772,73 kn bruto = 4.127,27 kn bruto odnosno 547,78 EUR),

- za svibanj 2020. iznos od 549,22 EUR bruto (ugovorena plaća za redovni rad 8.900,00 kn bruto - isplaćena plaća za redovni rad 4.761,90 kn bruto = 4.138,10 kn bruto odnosno 549,22 EUR),

- za lipanj 2020. iznos od 675,98 EUR bruto (ugovorena plaća za redovni rad 8.900,00 kn bruto - isplaćena plaća za redovni rad 3.806,82 kn bruto = 5.093,18 kn bruto odnosno 675,98 EUR),

- za 1.-17. srpanj 2020. iznos od 250,70 EUR bruto (ugovorena mjesečna plaća za redovni rad iznosi 8.900,00 kn bruto, ali je tužitelj bio u radnom odnosu do 17.7.2020.,pa je sud iznos od 8.900,00 kn podijelio sa 31 dan u mjesecu, što iznosi 287,10 kn, te je to pomnožio sa 17 dana u mjesecu budući je radni odnos prestao

17.7.2020., pa je tuženik bio dužan tužitelju isplatiti plaću za srpanj 2020. u iznosu od ukupno 4.880,64 kn, te je od tog iznosa oduzet isplaćeni iznos plaće za redovni rad od 2.826,09 kn, pa je ostala neisplaćena razlika od 2.054,55 kn, međutim, tužitelj zahtijeva manji iznos tj. 1.888,91 kn odnosno 250,70 EUR pa je sud dosudio tužitelju onoliko koliko je tražio, u granicama postavljenom tužbenog zahtjeva).

Stoga je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku neisplaćenih plaća temeljem čl. 92. i 95. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), kao pod točkom I. izreke presude.

13. Suprotno navodima tuženika, uvidom u sporazum o prestanku radnog odnosa sa danom 17.7.2020. utvrđeno je da stranke istim nisu utvrdile da tužitelj nema potraživanja po osnovi plaće prema tuženiku, a niti u spisu postoji drugi sporazum kojim bi se stranke o tome sporazumjele.

14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i zz tuženika u dijelu da su radnici potpisali aneks ugovora o smanjenju plaće za ožujak 2020., iako to niti nije odlučno u ovom predmetu, budući to nije utuženo razdoblje. Međutim, sud nije prihvatio iskaz zz tuženika u dijelu da su nakon toga usmeno dogovorili smanjenje plaće za sljedeće mjesece, budući je isti u suprotnosti s iskazom tužitelja koji je izjavio da se za razdoblje od travnja do srpnja nisu vodili pregovori o smanjenu plaće, a čak i u slučaju da su se stranke usmeno dogovorile (a ovaj sud smatra da nisu), takav usmeni dogovor ne bi bio obvezujući budući nije sačinjen u pisanom obliku u kakvom je sačinjen ugovor o radu kojim je ugovorena plaća tužitelja. Zbog navedenih razloga, sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka A.V. i F.V., na okolnost usmenog dogovora o smanjenju plaće, kao nepotrebne, a tome valja dodati da su i punomoćnici stranaka na ročištu 23.1.2024. i 21.2.2023. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave.

15. Ugovor o radu se sukladno čl. 14. st. 1. ZR sklapa u pisanom obliku, te sukladno čl. 15. st. 1. toč. 8. ZR isti mora, između ostalog, sadržavati podatke o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo, a što su u konkretnom slučaju stranke i učinile ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2019. pa kada je tužitelj imao sklopljen pisani ugovor o radu kojim je bila ugovorena plaća, to su sve daljnje izmjene ugovora morale biti u pisanom obliku sukladno čl. 286. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 114/22, 155/23, dalje: ZOO) pa eventualni usmeni dogovori o smanjenu plaće nemaju pravnog učinka.

16. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaća dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st.

3. ZR i čl. 29. ZOO, te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo pa je odlučeno kao pod tokom III. izreke.

17. U odnosu na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, sud je utvrdio:

- da prema čl. 6. ugovora o radu ružitelj ima pravo na godišnji odmor 4 tjedna,

- da tužitelj u tužbi navodi da prema čl. 6. Ugovora o radu od 31. listopada 2019. tužitelj ima pravo na korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 4 tjedna, da je tužitelj do 30. lipnja 2020. imao pravo na korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 2 tjedna (čl. 82. ZR), a što iznosi 12 radnih dana obzirom radni tjedan tužitelja iznosi 6 dana, da je tužitelj iskoristio 4 dana godišnjeg odmora pa mu je ostao neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 8 dana,

- da je punomoćnik tužitelja na ročištu 14.4.2021. naveo da prosječna plaća tužitelja u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu prema ugovoru o radu iznosi 8.900,00 kn, te kada se to podijeli sa 24 radna dana, to iznosi 370,83 kn po radnom danu, te kada se pomnoži sa 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, to iznosi 2.966,66 kn,

- da je punomoćnik tuženika na ročištu 14.4.2021. naveo da nije sporno da je tužitelju ostalo 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020.,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelju obračunao naknadu za 8 neiskorištenih dana godišnjeg odmora u iznosu od 1.183,68 kn te ju je imao namjeru isplatiti, međutim među strankama je došlo do spora oko visine naknade dok je oko broja dana neiskorištenog godišnjeg postignut sporazum.

18. Iz iskaza zz tuženika proizlazi da su krajem lipnja 2020. dogovorili kolektivni godišnji odmor od 1. do 17. kolovoza, te je i tužitelj na to pristao, međutim, kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 17.7.2020., to ovakvo dogovori nisu pravno odlučni u ovom predmetu.

19. Slijedom navedenog, kako među strankama nije sporno da je tužitelju ostalo 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020. godinu, a tuženik mu za to nije isplatio naknadu, to je sukladno čl. 82. ZR tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Budući da ugovorena plaća tužitelja iznosi 8.900,00 kn bruto, a koliko je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati i u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, to je navedeni iznos plaće valjalo podijeli sa 24 dana (koliko iznosi ukupni broj dana godišnjeg odmora), a što iznosi 370,83 kn po danu, te kada se to pomnoži sa 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, to je onda tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za neiskorištenih 8 dana godišnjeg odmora u iznosu od 2.966,66 kn odnosno 393,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana prestanka radnog odnosa tj. 18.7.2020. do isplate temeljem čl. 82. ZR i čl. 29+. ZOO, kao pod točkom II. izreke presude.

20. Tužitelj je na pripremnom ročištu 14.4.2021. preinačio tužbi na način da pored ostalih utuženih potraživanja, zahtijeva i razliku plaće za travanj 2020., a čemu se je tuženik protivio. Međutim, kako je tužitelj preinačio tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a ovaj sud smatra da je takva preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, to je sud dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 5.4.2021. i 26.1.2023. po Tbr. 8/1

– po 100 bodova za svaki, ročište 14.4.2021., 7.9.2021. i 21.2.2023. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 1.500,00 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 28.3.2023. i 14.11.2023., te trošak ročišta 7.11.2023.

i 23.1.2024., jer je iste tužitelj sam skrivio sukladno čl. 156 ZPP-a budući je tužitelj već u tužbi bio dužan točno objasniti visinu utuženih potraživanja.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 1. ožujka 2024.

Sudac:

Monika Ferić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis