Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1224/2022-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. K., iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj 25 Povrv-328/2021-20 od 20. lipnja 2022., 1. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj 25 Povrv- 328/2021-20 od 20. lipnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I izreke, je utvrđeno da je tužba povučena te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P., poslovni broju Ovrv-1317/2021-4 od 14. lipnja 2021. i odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.600,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose specificirane u toj točki izreke, od dospijeća do isplate. U točki II izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. lipnja 2022. do isplate, a u točki III izreke je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 3.825,00 kn.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik, pobijajući rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi rješenja konfuzni i nejasni te međusobno proturječni. Tako da se s jedne strane navodi da je tužbeni zahtjev osnovan, dok u izreci sud utvrđuje da je tužba tužitelja povučena. Smatra nejasnom odluku o troškovima postupka, posebice glede vrijednosti predmeta spora u iznosu od 987,50 kn. Ističe da je uplatom iznosa od 5.630,00 kn platio cijelu glavnicu i kamatu na glavnicu, a ne trošak javnog bilježnika, kako to utvrđuje sud prvog stupnja, pri čemu naglašava da kod dobrovoljnog plaćanja dužnik određuje što se plaća, a ne vjerovnik te se pravila o redoslijedu uračunavanja primjenjuju isključivo kod prisilne naplate, što ovdje nije bio slučaj. Smatra da je tužitelj, nakon što je utvrdio da mu je tražbina podmirena, trebao povući prijedlog za ovrhu, što nije učinio. U svakom slučaju smatra da je tužitelj bio dužan ograničiti prijedlog za ovrhu samo na nepodmirenu tražbinu (manji dio kamate), što bi za posljedicu imalo i niži javnobilježnički trošak. Tvrdi da je tužitelj prouzročio nastanak troška, budući da u trenutku donošenja rješenja o ovrsi tražbina više nije postojala, pri čemu polazi od odredbe čl. 281. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ) koja je donesena kako bi se izbjeglo plaćanje daljnjih troškova.

4. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, podredno rješenje preinačiti i dosuditi mu cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka, kao i troškove žalbenog postupka.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Prije svega treba istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Osnovano tuženik ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su izreka i razlozi rješenja nejasni i proturječni pa rješenje nije moguće ispitati.

8. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da se tražbina tužitelja prvotno odnosila na dug za električnu energiju u iznosu od 5.600,19 kn, da je povodom prijedloga za ovrhu, javni bilježnik dostavio tuženiku obavijest o dužnosti podmirenja tražbine, uz upozorenje da će u protivnom donijeti rješenje o ovrsi, te da je rješenje o ovrsi doneseno 14. lipnja 2021. Također je utvrđeno da je tuženik 7. lipnja 2021. uplatio u korist tužitelja iznos od 5.630,00, čime je tuženik podmirio dio troškova javnog bilježnika te zatezne kamate, a nakon daljnjih uplata od 1. srpnja 2021. te 5. siječnja 2022. je tražbina u cijelosti podmirena te je tužitelj povukao prijedlog.

8. Stoga sud prvog glede glavne tražbine, a s obzirom na izjavu o povlačenju prijedloga za ovrhu, ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos glavne tražbine od 5. 600,19 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose specificirane u točki I izreke te odbija tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 453. st. 3. ZPP-a. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn te iznos PDV-a od 125,00 kn ili ukupno 625,00 kn.

9. Kako je uvodno navedeno, izreka i razlozi pobijanog rješenja su proturječni, budući da sud prvog stupnja rješenjem utvrđuje da je tužba povučena i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, što bi bila odluka u skladu s čl. 456. st. 1. ZPP-a, ali istovremeno odbija tužbeni zahtjev tužitelja, koja odluka se prije svega donosi presudom, a ne rješenjem te ne može egzistirati istovremeno sa rješenjem o povlačenju tužbe. Naime, tužbeni zahtjev se odbija kada sud utvrdi da nije osnovan, ili, pak, u situaciji kada tužitelj povuče tužbu, ali se tuženik tome protivi, zbog čega mora meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba se može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U nazočnom slučaju se tuženik protivio povlačenju tužbe pa je o zahtjevu trebalo meritorno odlučiti presudom.

10. Daljnje proturječje u razlozima rješenja u odnosu na izreku proizlazi iz zaključka suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev osnovan, iako je zahtjev u točki I izreke odbijen (odnosno istovremeno je odlučeno da je tužba povučena) pa zbog svih navedenih proturječja rješenje nije moguće ispitati.

11. Još treba dodati da je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 21. svibnja 2021., da je javni bilježnik uputio dopis tuženiku, tada ovršeniku, uz obavijest da može ispuniti tražbinu u roku od 15 dana, jer da će u protivnom donijeti rješenje o ovrsi, da u spisu nema podataka o tome kada je tuženik primio obavijesti od javnog bilježnika, ali postoje podaci o tome da je izvršio uplatu iznosa od 4.630,00 kn 7. lipnja 2021., prije donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika (koje je doneseno 14. lipnja 2021.) te da je tijekom postupka izvršio još dvije uplate, a da je rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika i odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga doneseno tek 30. ožujka 2022.

12. Stoga je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi kada je isplaćena tražbina tužitelja te s tim u svezi jesu li u trenutku donošenja potonjeg rješenja bile ispunjene pretpostavke za nastavak parničnog postupka te ukoliko jesu, za koji iznos tražbine tužitelja.

13. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a. U nastavku postupka sud prvog stupnja će raspraviti relevantne činjenice u skladu s odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a te će o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku koju je potrebno pismeno izraditi u skladu s odredbom čl. 338. ZPP-a. Također će odlučiti o troškovima cijelog postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

U Rijeci 1. ožujka 2024.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.