Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: 21 Gž-373/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja A. d. o. o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika F. G. iz S. D., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 117 Povrv- 644/2023-11 od 15. prosinca 2023. godine, dana 01. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 117 Povrv-644/2023-11 od 15. prosinca 2023. godine.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom po javnom bilježniku L. M. iz Š. poslovni broj Ovrv-1992/2019 od 31. srpnja 2019. godine, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
2. U točki II izreke u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 347,83 eura/4.760,20 kuna[1] , sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice, na ime neplaćene telekomunikacijske usluge.
7. U vezi toga utvrđuje da je osoba F. G. sa adresom u Š., broj mobitela: …, e- mail adresa: …@gmail.com, OIB: …, broj osobne iskaznice: …, dana 09. studenoga 2018. godine potpisala zahtjev za pretplatnički broj …., te je potpisom tog zahtjeva prihvatila Opće uvjete poslovanja tužitelja i obvezala se podmirivati nastale troškove sukladno tim Općim uvjetima, pri čemu je time prihvatila i Cjenik.
7.1. Nadalje utvrđuje kako je u gornjem zahtjevu naznačen OIB: …, kao i da je u svrhu identifikacije predana osobna iskaznica broj: …, a da je podnositelj tog zahtjeva naznačen kao platežno odgovorna osoba-pretplatnik, te je predmetni zahtjev vlastoručno potpisan, i to za tarifni model „Mobilna M“ i dodatnu uslugu „Opcija LTE“, uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, pri čemu je kupljen i uređaj „P. F.“ crni, s obročnom otplatom na 24 rate, kojeg je ta osoba primila na naznačenoj adresi u Š. dana 15. studenoga 2018. godine, s time da je dana 09. studenoga 2018. godine F. G. sa adresom u Š., potpisao i Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu na 24 rate, prema kojem mjesečni iznos rate iznosi 80,00 kuna/10,62 eura.
7.2. U vezi toga utvrđuje kako svi utuženi računi glase na ime F. G. sa potonje naznačenom adresom, kao i obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa i opomena, te da spisu prileži i preslika osobne iskaznice na ime iste osobe i s istom adresom, izdana od strane Policijske uprave Š.-k., a na kojoj je broj osobne iskaznice: ….
8. Nastavno utvrđuje kako je F. G. sa prebivalištem u S. D., bio u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine evidentiran kao pretplatnik H. T., pri čemu identitet tuženika utvrđuje na ročištu održanom dana 11. svibnja 2023. godine, na koje je pristupio tuženik, i to uvidom u osobnu iskaznicu broj: … koju je izdala Policijska postaja R., u vezi čega utvrđuje kako iz priloženog uvjerenja o prebivalištu tuženika proizlazi da je isti od 03. siječnja 1996. godine prijavljen na potonje navedenoj adresi, te da nikada nije bio prijavljen na adresi u Š., a da je tuženik dana 14. kolovoza 2019. godine podnio Policijskoj postaji R. prijavu povodom kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka i prijevare.
9. Stoga utvrđuje kako tužitelj priloženom dokumentacijom nije u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, te ugovorni odnos među strankama, niti je dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetnu uslugu tužitelja, odnosno da je sklopio ugovor s tužiteljem.
9.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da je na tužitelju bio teret dokaza da je upravo tuženik u utuženom razdoblju koristio navedenu uslugu i da je preuzeo mobilni uređaj, kao i da se obvezao na obročnu otplatu istoga, pa da bi time bio pasivno legitimiran za dugovanje koje mu tužitelj stavlja na teret, slijedom čega pozivom na odredbu članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude, dok odluku sadržanu u točki II iste odluke temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije ostvarena neka od tih povreda.
11. Isto tako, nije počinjena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.
12. Budući se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti, jer vrijednost osporenog dijela platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz Š. poslovni broj Ovrv-1992/2019 od 31. srpnja 2019. godine ne prelazi svotu od 1.320,00 eura/10.000,00 kuna (članak 460. ZPP-a), to su u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a nedopušteni svi oni žalbeni navodi kojima tužitelj sadržajem žalbe ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. U tom smislu nisu dopuštene niti tvrdnje tužitelja kojima indirektno (sadržajem podnesene žalbe) upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a, odnosno navodi o pogrešnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja, jer se navedena presuda ne može pobijati iz tog razloga.
13.1. Stoga samo uzgred valja odgovoriti tužitelju da je u situaciji kada je tijekom postupka tuženik osporavao da se nalazi u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem, tvrdeći da je žrtva kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka, a za takve svoje tvrdnje priložio je u spis odgovarajuće isprave kao dokaze, upravo na tužitelju bio teret dokaza o postojanju pasivne legitimacije tuženika, što je isti mogao učiniti npr. predlaganjem grafološkog vještačenja potpisa osobe koja je potpisala dokumentaciju na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a što tužitelj nije učinio.
14. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju utvrđenja da tužitelj priloženom dokumentacijom nije u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, te ugovorni odnos među strankama, niti je dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetnu uslugu tužitelja, odnosno da je sklopio ugovor s tužiteljem, odlučio kao u točki I izreke pobijane presude, a pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i na način kako je navedeno u točki II izreke presude.
15. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
16. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
U Rijeci, 01. ožujka 2024.
Sudac
Alen Perhat, v.r.