REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2979/2022- 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. F. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 1. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/449, URBROJ: 338- 01-06-05-22-03 od 2. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/449, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 2. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na ovjerenu tiskanicu prijave o ozljedi na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/22-02/921, URBROJ: 338-21-02-02-22-1 od 18. svibnja 2022. u pogledu priznate dijagnoze ozljede na radu (točka I. izreke).

Istim rješenjem tužitelju kojemu je ovjerenom tiskanicom prijave o ozljedi na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/22-02/921, URBROJ: 338-21-02-02-22-1 od 18. svibnja 2022. priznata ozljeda od 1. ožujka 022. za dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji S16 ozljedom na radu te time i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu za istu dijagnozu umjesto priznate dijagnoze S16 ne priznaje se dijagnoza S13.4 ozljedom na radu te mu se za navedenu dijagnozu ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu (točka II. izreke).

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem – ovjerenom tiskanicom Prijave o ozljedi na radu (iz točaka I. i II. izreke osporenog rješenja) tužitelju, zaposlenom kod poslodavca B. t. d.o.o. G. S., ozljeda nastala 1. ožujka 2022., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S16 priznata je ozljedom na radu ovjerom tiskanice, pod evidencijskim brojem priznate ozljede na radu 49870103226/2022 od 18. svibnja 2022.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika pobijajući ga u dijelu u kojemu se utvrđuje da je ozljeda na radu utvrđena s osnova dijagnoza S 16, a ne dijagnoze S 13.4. Osporava zaključke Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda navodeći da su pravilno utvrdili dijagnozu S 13.4 – trzajna ozljeda vratne kralježnice, jer je u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 1.3.2022. (lančani sudar u kojemu je sudjelovao kao vozač motornog vozila), međutim, smatra pogrešnim zaključak da je ta dijagnoza nastala na bazi stečene predispozicije zdravstvenog stanja odnosno degenerativnih promjena na vratnoj kralježnici, pozivajući se pri tom na RTG nalaz vratne kralježnice od 22.3.2022. te da je protruzija iv. diska opisan u MR nalazu od 30.3.2022. u sklopu degenerativnih promjena vratne kralježnice zbog kojih ima tegobe i liječi se najmanje 5 godina prije lančanog sudara te da bolest iv. diska M50 nije moguće povezati s ozljeđivanjem u navedenom sudaru. Navodi da se ne liječi najmanje 5 godina prije sudara, niti to proizlazi iz njegove medicinske dokumentacije. Poziva se na podatke zdravstvenog kartona i sadržaj druge pojedinačno navedene medicinske dokumentacije. Smatra pogrešnim utvrđeno činjenično stanje, odnosno zaključak tijela vještačenja o postojanju degenerativnih promjena, jer to niti jednim nalazom niti pretragom nije potvrđeno, već naprotiv prisutna protruzija i puknuće anulusa vratne kralježnice koje nisu nastale tijelom sudara zbog stečene predispozicije, već zbog jačine udara u vozilo, a što potvrđuju u dokumentaciji opisana oštećenja. Predlaže da sud prizna dijagnozu S 13.4 ozljedom na radu u vezi s povredom od 1.3.2022., podredno poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja na način da ponavlja sadržaj istoga, pozivom na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/22-01/449, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 9. kolovoza 2022.

U odnosu na dokumentaciju dostavljenu uz tužbu tuženik navodi da je pribavio dodatno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je ostalo kod svoje ranije ocjene, da se kod tužitelja radi o degenerativnim promjenama od ranije, odnosno da kod tužitelja postoji predispozicija zdravstvenog stanja u predmetnom ozljeđivanju, a što je zapreka priznavanju ozljede na radu.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u ovoj upravnoj stvari, poslodavac tužitelja B. T. d.o.o. navodi da nema interesa niti razloga sudjelovati u predmetnom upravnom sporu.

6. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje u tekstu: ZUS) sud je na ročištu 19. siječnja 2024. i 23. veljače 2024. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, ne predlaže provođenje daljnjeg dokaznog postupka.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je za tiskanica prijave o ozljedi na radu za ozljedu dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji S16 ovjerena odlukom prvostupanjskog tijela Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/22-02/921, URBROJ: 338-21-02-02-22-1 od 18. svibnja 2022., a koja ozljeda je zadobivena 1. ožujka 2022., te su mu u svezi te dijagnoze priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

10. Tuženik je osporenim rješenjem odlučio na način kako je izrekom riješeno (navedeno pod točkom 1. obrazloženja presude).

U razlozima za odluku tuženik se pozvao na sadržaj nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/22-01/449, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 9. kolovoza 2022., navodeći da se dijagnoza šifre prema MKB 10 S13.4 ne može smatrati ozljedom na radu budući da se kod tužitelja radi o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak iste ozljede, pa proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon), odnosno postoje prepreke za priznavanjem iste ozljede u smislu članka 67. točke 5. Zakona. Otklanjajući žalbene navode tuženik utvrđuje da iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je ozljeda tužitelja nastala na bazi predispozicije zdravstvenog stanja pa posljedično tome nije bilo uvjeta niti za priznavanje dijagnoze S16 (budući da se za predmetu ozljedu, prema ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, trebala koristiti dg. S 13.4, a ne S16), međutim, kako se radi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju (ocjeni prvostupanjskog tijela vezano za dijagnozu ozljede te s tim u vezi ocjene da se ista može priznati ozljedom na radu) nisu ispunjeni Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisani uvjeti u pogledu primjene izvanrednog pravnog lijeka (žalitelj se žali na dijagnozu priznate ozljede na radu, a ne i na samo priznavanje ozljede na radu, što bi značilo da je u tom pogledu rješenje pravomoćno) jer se ne radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, već o različitom utvrđivanju činjeničnog stanja vezano za medicinsko priznavanje ozljede na radu. Tuženik stoga obrazlaže da se radi o stečenom pravu žalitelja (priznatoj ozljedi na radu od 1. ožujka 2022. godine za dijagnozu S16 te time i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova iste dijagnoze), dakle, nije nađena osnova za usvajanje žalbe, pa je rješenje tuženika doneseno primjenom odredbe članka 116. ZUP-a.

11. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12. Člankom 67. Zakona propisano što da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. U ovom predmetu sporan je, prema navodima tužbe, zaključak tuženika utemeljen na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da nema osnova za priznavanje dijagnoze šifre bolesti S13.4. (išćašenje i nategnuće cervikalne kralješnice) ozljedom na radu, zbog predispozicije zdravstvenog stanja tužitelja za nastanak ozljede, koja čini zapreku priznanju ozljede na radu u smislu članka 67. točke 5. Zakona.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

15. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju ovaj sud u cijelosti prihvaća, iz razloga koji se nastavno obrazlažu.

Prvenstveno se napominje da je tuženik u konkretnoj upravnoj stvari, prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu navode žalbe u kojima tužitelj traži „da se pobijano rješenje izmijeni na način da mu se za priznatu ozljedu na radu navede druga šifra koja odgovara ozljedi intervertebralnog diska pretrpljenoj u štetnom događaju od 01.03.2022.“, pravilno zaključio kako nema osnova za poništenje ili izmjenu prethodno priznate ozljede na radu i prava koja proizlaze iz toga za dijagnozu šifre bolesti S16, iz razloga navedenih u obrazloženju.

Prema ocjeni suda takvo postupanje bilo bi protivno odredbi članka 118. stavka 1. ZUP-a kojom je propisano da drugostupanjsko tijelo ne može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu, posebno stoga što nisu ispunjeni uvjeti za primjenu iznimke iz stavka 2. istog članka ZUP-a, a pri tom imajući u vidu i odredbu članka 115. stavka 1. ZUP-a prema kojoj drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tom nije vezano žalbenim razlozima.

16. U odnosu na dijagnozu S13.4 koju tužitelj traži da mu se prizna ozljedom na radu za ozljedu zadobivenu 01. ožujka 2021., tuženik je pravilno zatražio nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, te je imao osnova na takvom nalazu i mišljenju utemeljiti svoju odluku, budući da je tijelo vještačenja dalo valjano, detaljno i obrazloženo očitovanje o okolnostima koje su relevantne s medicinskog stajališta (ocjenom medicinske dokumentacije) za zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja 01. ožujka 2021., načina kako je do ozljeđivanja došlo te predmetne dijagnoze, uz utvrđenje zapreka priznavanju traženog prava koje se očituju u utvrđenoj predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak ozljede. Taj je nalaz i mišljenje utemeljen na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, podacima spisa te izjavi tužitelja i drugoj pregledanoj dokumentaciji.

17. Tijekom spora, uz tužbu dostavljena medicinska i druga dokumentacija tužitelja dostavljena je tuženiku te se isti očitovao u pogledu razloga kojima je tužitelj osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu zapreke priznanja pravu.

Uvidom u očitovanje Liječničkog povjerenstva od 24. listopada 2022. utvrđeno je da je to tijelo u odnosu na priloženu medicinsku dokumentaciju i navode tužbe navelo kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza, mišljenja i ocjene od 09. kolovoza 2022.

U razlozima za takvu odluku Liječničko povjerenstvo navodi:

„Tužitelj sada uz tužbu od nove medicinske dokumentacije (koja nije bila poznata u trenutku izrade našeg nalaz) prilaže RTG nalaz vratne kralješnice od 02.11.2017., a koji, obzirom datira više od četiri godine prije predmetnog događaja, nije relevantan za predmetnu problematiku. Tužitelj također prilaže i nalaz OHBP KBC R. od 15.12.2019., iz kojeg je razvidno da se javio u hitnu službu zbog atake desnostranog cervikobrahijalnog sindroma. Cervikobrahijalni sindrom javlja se kod tužitelja najmanje 5 godina prije predmetnog događaja (uvidom u navode iz osobnog zdravstvenog kartona), a ovaj sada priloženi nalaz samo potvrđuje navedeno i potvrđuje da kod tužitelja iz ranijeg razdoblja postoji bolest iv diska u vratnom dijelu, na bazi kroničnih upalnih i degenerativnih promjena, što potvrđuje naše zaključivanje o postojanju predispozicije zdravstvenog stanja u trenutku predmetnog događaja. Napominjemo da su cervikobrahijalni sindrom (kod tužitelja bol u ramenu M79.62) i cervikocefalni sindrom sastavni dio kliničke slike kroničnih upalnih i degenerativnih promjena vratne kralješnice, a koje su predispozicija zdravstvenog stanja. Osim ovog nalaza kojeg tužitelj sada prilaže uz tužbu, o upalnim i degenerativnim promjenama vratne kralješnice tužitelja, a koje promjene su predispozicija zdravstvenog stanja i zbog čega tužitelju nije bilo moguće priznati traženo, zaključivali smo i uvidom u očitanje RTG nalaza tijekom pregleda kod traumatologa 22.03.2022. i uvidom u MR nalaz vratne kralješnice od 30.03.2022. godine, također i uvidom u navode iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja. Promjene vratne kralješnice opisane u MR nalazu od 30.03.2022., uz uvažavanje kliničke slike na dan događaja 01.03.2022. (nalaz Klinike za traumatologiju) nisu mogle nastati u predmetnoj prometnoj nezgodi, radi se o isključivo degenerativnim promjenama od ranije.

Slijedom navedenog mišljenja smo da medicinski netočno i neutemeljeno iznosi tužitelj u tužbi da kod njega ne postoje upalne i degenerativne promjene vratne kralješnice iz razdoblja prije predmetnog događaja, a koje su predispozicija zdravstvenog stanja u predmetnom ozljeđivanju.“

18. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da nema osnova za priznanje dijagnoze šifre bolest S13.4. ozljedom na radu, pa slijedom toga niti prava koja iz priznate ozljede na radu proizlaze.

Sud je prihvatio valjanim, utemeljenim na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa, te valjano obrazloženim nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnog drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, koje je za svoje zaključke iznijelo razloge, a u dodatnom očitovanju cijenilo sadržaj i konstatacije iz medicinske dokumentacije, posebno onih pojedinačnih nalaza na koje se u tužbi pozivao tužitelj.

Sud cijeni da su tijekom postupka koji je prethodio ovom sporu te tijekom upravnog spora dana valjana objašnjenja u svezi postavljene dijagnoze i prethodno priznate ozljede na radu (S16), te dijagnoze priznavanje koje tužitelj traži (S13.4), a iz obrazloženja osporenog rješenja je dalje vidljivo da je tuženik iznio razloge za odluku koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se, imajući u vidu navode žalbe, očitovao na sve istaknute žalbene prigovore pozivom na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda (budući da su se razlozi iscrpljivali u osporavanju utvrđene i priznate dijagnoze šifre bolesti) koje tijelo je i mjerodavno dati takva očitovanja, u postupku vještačenja koje je na pravilan način provedeno sukladno odredbama Zakona i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: 74/15., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22.).

19. Citiranje sadržaja pojedine medicinske dokumentacije, na način kako to tužitelj iznosi u tužbi prema ocjeni suda ne dovodi do drugačije odluke, u situaciji kada su tu dokumentaciju pregledala nadležna stručna tijela i o istoj iznijela valjane, sudu prihvatljivo obrazložene razloge.

20. Navodi tužitelja u podnesku dostavljenom sudu 30. studenog 2022. u kojemu navodi kako nije moguće na temelju dva nalaza (RTG nalaz vratne kralješnice od 02.11.2017. i nalaz OHBP KBC R. od 15.12.2019.) zaključivati o postojanju kroničnih degenerativnih promjena kao predispoziciji zdravstvenog stanja ne dovode do drugačije odluke, jer se u odnosu na navedeno očitovalo nadležno Liječničko povjerenstvo u podnesku od 24. listopada 2022. obrazlažući da je zaključak donesen i temeljem druge pojedinačno naznačene dokumentacije kao i uvidom u navode osobnog zdravstvenog kartona, uvažavajući kliničku sliku na dan nastanka ozljeđivanja.

21. Ističe se da je ovaj sud preotvorio raspravu zaključenu dana 19. siječnja 2024. upravo kako bi tužitelju dao mogućnost da u prilog navodima tužbe predloži izvođenje dokaza kojima bi, budući da se radi o stručnim, medicinskim pitanjima, a o kojima sud ne raspolaže stručnim znanjem, osporio zaključke tijela vještačenja iz upravnog postupka, odnosno dokazao svoje tvrdnje.

Tužitelj izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem sam nije predložio, a na izričito pitanje suda da li predlaže provođenje daljnjeg dokaznog postupka na način da se od strane stručne osobe – sudskog vještaka ocijeni medicinska dokumentacija u spisu, tužitelj je naveo da ne predlaže izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, obrazlažući svoju odluku time da je tijekom upravnog postupka provedeno vještačenje od strane nadležnih tijela, pa je predložio donošenje odluke na temelju dokumentacije spisa.

Člankom 33. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.), uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 2.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 3.).

Imajući u vidu citirane odredbe tužitelj je propustio pred ovim sudom predložiti izvođenje dokaznog postupka odgovarajućim dokaznim sredstvom kojim bi, imajući u vidu da sud nema stručna znanja za ocjenu spornih činjenica i zaključaka koji su s medicinskog stajališta relevantni, s uspjehom eventualno mogao osporiti zaključke tijela vještačenja, odnosno sudsko-medicinskim vještačenjem dokazati svoje tvrdnje o tome da ne postoje zapreke priznanju ozljede na radu, a na potrebu izvođenja takvog dokaza bio je upozoren od strane suda, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja.

22. Navodi tužitelja stoga ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

23. Odlukom tuženika uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. ožujka 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.