REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-4290/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Mirjani Harapin, uz sudjelovanje zapisničarke Ljerke Perice, u upravnom sporu tužitelja B. B., OIB: …, iz Z., zastupanog po T. M., odvjetniku iz O. društva M. i Š. d.o.o., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: …, D., Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe H.P.-H.P. d.d., OIB: …, Z., koju zastupa opunomoćenica M. D., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon javne rasprave, dana 1. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/19-01/1069, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 31. siječnja 2020. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/19-02/3705, URBROJ: 338-21-02-02-19-5 od 3. listopada 2019. godine.

III. Osiguraniku B. B., zaposlenom kod poslodavca H. p. d.d., bolest izražena šifrom S83.2 prema Međunarodnoj klasifikacijski bolesti (dalje MKB) priznaje se kao dopunska dijagnoza ozljede na radu nastale 21. rujna 2018. izražene šifrom S83.4 prema MKB-u priznate ozljedom na radu pod evidencijskim brojem OR 2018 2109181/2019.

IV. U vezi bolesti izražene šifrom S83.2 prema MKB-u priznaju se tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.581,81 eura (šesttisućapetstoosamdesetjedaneurosamdesetjedancent) na ime troškova upravnog spora, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

VI. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora i sudske pristojbe se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika (poništenim u točki I. izreke) odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja (poništenim u točki II. izreke) kojim se tužitelju bolest izražena šifrom S83.2 prema MKB-u ne priznaje dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu po dijagnozi šifre prema MKB: S83.4, nastale 21. rujna 2018., te mu se ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj osporava zakonitost upravnih rješenja oba stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i nalaze i mišljenja vještaka temeljem kojih su navedena rješenja donesena. Radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja predlaže provesti vještačenje po neovisnom sudskom vještaku jer ne prihvaća da bi se kod njega radilo o kronično degenerativnim promjenama strukture koljena.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu istu osporava u cijelosti. Pobijano rješenje je doneseno uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Opisuje postupak prijave i odlučivanje tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog postupka, te predlaže sudu donošenje presude kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba, poslodavac tužitelja, osporava osnovanost podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva. Poziva se na sadržaj spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije. Tužbu predlaže odbiti.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17., 110/21.; dalje ZUS). Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika (na četiri ročišta: 26.03.2021., 22.10.2021., 3.3.2023. i 23.2.2024.) koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Presuda u ovom sporu donosi se u ponovljenom postupku nakon što je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1955/23-2 od 7. lipnja 2023. poništena presuda ovog suda poslovni broj: UsI-3111/2022-11 od 10. ožujka 2023. i predmet (drugi puta) vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Uvidom u citiranu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske utvrđeno je da su razlozi nezakonitosti ranije donesene presude ovog suda u konkretnoj upravnoj stvari nađeni u tome da niti nadopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka nisu otklonjeni prigovori tuženika i zainteresirane osobe, a da sud nije pozvao na raspravu 3. ožujka 2023. sudskog vještaka radi usmene obrane svog nalaza i mišljenja odnosno otklanjanja prigovora tuženika i zainteresirane osobe iznesenih na nalaz i mišljenje i dopunu toga nalaza i mišljenja. Time su prema ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske propustom u rukovođenju vještačenjem od strane ovog suda počinjene povrede postupka koje su mogle imati utjecaj i na mogućnost potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja zakonite odluke u sporu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u postupku je provedeno sudsko medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke dr. sc. Ž. J., dr. med. specijalisti ortopedije, kojemu je određen zadatak (rješenje suda od 12. svibnja 2021.) utvrditi kod tužitelja, sukladno njegovom zdravstvenom stanju, priležećoj medicinskoj dokumentaciji u spisu, po potrebi i nakon pregleda tužitelja, može li se tužiteljeva dijagnoza šifre prema MKB-u S 83.2 (rascjep meniska, sadašnji) dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s događajem ozljede tužitelja pretrpljene na radu 21. rujna 2018., koja mu je pod dijagnozom šifre prema MKB-u S83.4 priznata kao ozljeda na radu.

8. Prilikom odlučivanja sud je uzeo u obzir odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13.; dalje Zakon) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17, 41/19.; dalje Pravilnik).

Odredbom članka 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

Postupak utvrđivanja i priznavanja druge / drugih bolesti kao posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti propisan je glavom V. Pravilnika.

Člankom 53. stavkom 3. Pravilnika propisano je da se pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. ovog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

Člankom 34. Pravilnika propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti iz članka 6. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te prava osiguranika iz članka 69. stavka 1. Zakona ostvaruju nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu odnosno, profesionalne bolesti od strane Zavoda.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Uvidom u prvostupanjsko upravno rješenje utvrđeno je da je isto doneseno u povodu zahtjeva tužitelja od dana 23. kolovoza 2019., a na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda u Z., KLASA: UP/I-502-03/19- 02/3705, URBROJ: 338-21-47-19-3 od 27. rujna 2019. kojima je ocjenjeno da se tužitelju dijagnoza MKB šifre S83.2 ne može priznati kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu jer se radi o predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak ozljede.

11. U provedbi drugostupanjskog upravnog postupka povodom žalbe koju je ovdje tužitelj izjavio protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, tuženik je zatražio stručno medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koji je nalazom i mišljenjem i ocjenom, KLASA: UP/II-502-03/19-01/1069, URBROJ: 338-01-10-04-19- 02 od 20. prosinca 2019., ocijenilo da bolest dijagnoze S83.2/Rascjep medijalnog meniska desnog koljena ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 21. rujna 2018. kao dopunska dijagnoza ozljede na radu. Ozljede kronično-degenerativno promijenjenih struktura ne smatraju se ozljedom na radu sukladno Zakonu.

12. Sudski vještak je ovom Sudu dostavio vještačenje u kojem daje mišljenje da na osnovi uvida u medicinsku dokumentaciju koja je sastavni dio spisa, te kliničkog pregleda tužitelja, smatra da se dijagnoza šifre M 23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) može kod tužitelja dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s ozljedom koju je zadobio 21. rujna 2018., te mu se kao takva može priznati ozljedom na radu.

Vještak navodi da je menisk anatomska struktura građena od hrskavičnog tkiva koja ima oblik polumjeseca ili slova C. Menisk je smješten između natkoljenične i potkoljenične kosti a njegove funkcije su smanjenje opterećenja u koljenu, povećavanje sukladnosti zglobnih tijela, olakšavanje gibanja i slično. U koljenju postoje dva meniska, unutrašnji ili medijalni i vanjski ili lateralni. Krajevi meniska (slobodni rubovi zamišljenog slova C) nazivaju se rogovi meniska, s obzirom na položaj meniska u koljenu postoje prednji i stražnji rog. Puknuće (ruptura) meniska može nastati kao rezultat ozljede (udarca, pada, forsirane rotacije) ili kao rezultat uznapredovalih degenerativnih promjena (trošenje meniska, gubitak mogućnosti kompenzacije stalnih ponavljanih opterećenja). Obzirom na dio meniska koji je zahvaćen rupturom, razlikujemo rupturu prednjeg ili stražnjeg roga te trupa. Obzirom na način kako je ruptura postavljena u samom menisku, dva najčešće tipa su horizontalna i vertikalna ruptura. MR obradom učinjenom 10. svibnja 2019. verificirana je horizontalna ruptura stražnjeg roga medijalnog meniska te degenerativne promjene u području stražnjeg roga lateralnog meniska. U nalazu radiologa ne spominje se mogućnost da bi eventualna podloga horizontalne rupture stražnjeg roga medijalnog meniska mogla biti od ranije degenerativno promijenjenog meniska (u istom nalazu izrijekom se spominju degenerativne promjene u području stražnjeg roga lateralnog meniska).

Vještak dalje navodi da se u otpusnom pismu nakon učinjenog operacijskog zahvata (27. rujna 2019.) navodi da je, između ostaloga, učinjen "trimming" medijalnog meniska. Cilj takvog zahvata je odstraniti sve dijelove koji su patološki promijenjeni, a istovremeno sačuvati što je moguće veći dio meniska i ostaviti ga unutar koljenskog zgloba. Naglašava da na lateralnom menisku (koji je po nalazu radiologa degenerativno promijenjen) nije učinjen nikakav zahvat. S obzirom da je MR obradom dokazana horizontalna ruptura stražnjeg roga medijalnog meniska, s obzirom na činjenicu da niti prema izjavi tužitelja niti prema dostupnim podacima iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja nema dokaza da je navedeno oštećenje meniska postojalo i prije predmetne ozljede te na činjenicu da je operacijskim zahvatom učinjen tzv. trimming ili parcijalna meniscektomija (djelomično uklanjanje oštećenog meniska), mišljenja je da se dijagnoza sa šifrom M 23.2 može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnom ozljedom te se kao takva može priznati ozljedom na radu.

13. Tužitelj je s navedenim nalazom i mišljenjem vještaka bio suglasan, za razliku od zainteresirane osobe i tuženika.

Zainteresirana osoba je navela u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka da provedenim vještačenjem nije izrijekom isključena mogućnost da dijagnoza sa šifrom M 23.2 nije posljedica utvrđenih degenerativnih i gonartrotskih promjena, a koje su promjene utvrđene u nalazu radiologa od 10. svibnja 2019. godine.

Tuženik je naveo da dijagnoza M 23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa) nije predmet ovog postupka, da dijagnoza M 23.2 poremećaj meniska zbog starog rascjepa označava kronično oštećenje. Dopunskom dijagnozom ozljede na radu smatra se akutna ozljeda nastala u istom predmetnom događaju te se kronična oštećenja ne mogu kategorizirati kao dopunske dijagnoze. S obzirom da navedena ocjena vještaka nije donesena u skladu sa zahtjevom upućenim od suda te da je isti evaluirao dijagnozu koja nije predmet postupka niti može biti dopunska dijagnoza ozljede na radu, smatra da se mišljenje istog ne može uvažiti pri donošenju presude. Kod osiguranika su jasno nađene kronične degenerativne promjene te ruptura degenerativno promijenjene strukture (horizontalne rupture meniska nastaju na podlozi degenerativno promijenjene strukture). Kronična oštećenja nisu ozljede na radu.

14. Postupajući u skladu s primjedbama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2262/22-2 d 20. rujna 2022. kojom je poništena presuda ovog suda poslovni broj: UsI-766/20-21 od 2. studenoga 2021. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak sud je podneske stranaka dostavio sudskom vještaku radi očitovanja na istaknute prigovore.

Točkom II. izreke rješenja suda od 7. prosinca 2022. zatraženo je od sudskog vještaka očitovanje o tome da li se kod navođenja dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) koju navodi u mišljenju i obrazloženju nalaza radi o grešci u pisanju, ili je vještačenje provedeno radi utvrđivanja postojanje uzročne veze između dijagnoze M 23.2 i priznate ozljede na radu S 83.4 obzirom na zadatak vještaka, naveden u točki III. izreke rješenja UsI- 766/20-10 od 12. svibnja 2021. (dijagnoza S 83.2 – rascjep meniska, sadašnji).

15. Sudski vještak u dopunskom očitovanju od 19. prosinca 2022. navodi: „U mom prvotnom nalazu od 23. srpnja 2021. godine greškom sam u Mišljenju i Obrazloženju umjesto šifre S83.2 (rascjep meniska, sadašnji) naveo šifru M23.2 (poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede). Naglašavam da vještačenje nije provedeno radi utvrđivanja postojanja uzročne veze između dijagnoze M23.2 i priznate ozljede S83.4, nego utvrđivanja može li se dijagnoza S83.2 dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s događajem ozljede tužitelja koja mu je pod dijagnozom S83.4 priznata kao ozljeda na radu (što je bio zadatak vještaka prema rješenju ovog suda od 12. svibnja 2021. godine). Žao mi je što sam svojom nenamjernom pogreškom u pisanju možda doveo u zabludu neke od stranaka u ovom sporu. U potpunosti ostajem pri mišljenju koje sam iznio u svom prvotnom nalazu od 23. srpnja 2021. godine, tj. dijagnoza sa šifrom S83.2 može se dovesti u uzročno- posljedičnu vezu s ozljedom zadobivenom 21. rujna 2018. godine te se kao takva može priznati ozljedom na radu.

Tvrdnja tuženika (podnesak od 20. rujna 2021 godine) da su kod osiguranika jasno nađene kronične degenerativne promjene te ruptura degenerativno promijenjene strukture nemaju uporište u medicinskoj dokumentaciji koja je bila dio spisa. Kako sam i naveo u prvotnom nalazu, MR obradom učinjenom 10. svibnja 2019. godine verificirana je horizontalna ruptura stražnjeg roga medijalnog meniska te degenerativne promjene u području stražnjeg roga lateralnog meniska. U nalazu radiologa ne spominje se mogućnost da bi eventualna podloga horizontalne rupture stražnjeg roga medijalnog meniska mogao biti od ranije degenerativno promijenjeni menisk (u istom nalazu izrijekom se spominju degenerativne promjene u području stražnjeg roga Iateralnog meniska). Pored navedenoga, prema dostupnim podacima iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja nema dokaza da je navedeno oštećenje meniska postojalo i prije predmetne ozljede. U konačnici, op. zahvat učinjen je na med.menisku, na lat. menisku (čija je degeneracija utvrđena MR obradom) nije učinjen nikakav zahvat.

U podnesku zainteresirane osobe od 13. rujna 2021. godine navodi se da su nalaz i mišljenje u suprotnosti sa dokumentacijom koja prileži spisu jer nije isključena mogućnost da je predmetna ozljeda posljedica degenerativnih i gonartrotskih promjena utvrđenih u nalazu radiologa od 10. svibnja 2019. godine. Radi se o potpuno krivom tumačenju nalaza MR obrade. Kako sam naveo ranije, predmetna ozljeda je ruptura medijalnog meniska, MR obradom utvrđena je degeneracija Iateralnog meniska dok se u nalazu radiologa ne spominje mogućnost da bi eventualna podloga rupture medijalnog meniska mogao biti od ranije degenerativno promijenjeni menisk“.

16. Navedeno dopunsko očitovanje sudskog vještaka dostavljeno je strankama spora, te su se tuženik i zainteresirana osoba na isti očitovali pozivom na svoja ranija očitovanja, odnosno iznesene prigovore, bez prijedloga za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka, bilo saslušanjem sudskog vještaka bilo provođenjem novog sudsko medicinskog vještačenja, imajući u vidu suprotstavljene nalaze stručnih tijela vještačenja u upravnog postupku i sudskog vještaka.

17. Postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1955/23-2 od 7. lipnja 2023. sud je na ročište zakazano za 23. veljače 2024. pozvao sudskog vještaka, kako bi imenovani sudski vještak odgovorio na prigovore stranaka iznesene u očitovanju na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

Napominje se da je imenovanom sudskom vještaku dr. sc. Ž. J., dr med., spec. ortopedije u međuvremenu 15. travnja 2023. isteklo imenovanje sudskim vještakom, te da u trenutku održavanja rasprave više nije bio u tom statusu, međutim, navedeno, prema ocjeni suda nije zapreka da se imenovani sasluša na okolnosti provedenog vještačenja i iznesenih zaključaka u nalazu i mišljenju.

Radi održanog kontinuiteta u naznačavanju stranaka i sudionika spora u nastavnom dijelu presude sud će imenovanog sudskog vještaka i dalje označavati sudskim vještakom.

18. Ispitan je dakle, pred ovim sudom sudski vještak u odnosu na prigovore tuženika u podnesku od 16. siječnja 2023. (prilog kojega je i očitovanje članova Liječničkog povjerenstva od 9. siječnja 2023.) i zainteresirane osobe iznesene u podnesku od 9. siječnja 2023., kao i u prigovorima iznesenima u žalbama tuženika i zainteresirane osobe na presudu UsI-3111/2022-11 od 10. ožujka 2023. U odnosu na iznesene prigovore zainteresirane osobe, a vezano za eventualno predispoziciju zdravstvenog stanja tužitelja za nastanak ozljede, a koje se očituje u degenerativnim promjenama sudski vještak navodi da u cijelosti ostaje kod prethodno iznesenog i dostavljenog nalaza i mišljenja. Obrazlaže da se kod prigovora zainteresirane osobe radi o nepotpunom tumačenju nalaza radiološkog nalaza MR-a, opisane degenerativne promjene odnose se u pravilu na blage promjene hrskavice koljena. Ono što je predmet jest ozljeda meniska i u nalazu MR- a radiolog je eksplicitno naveo da se radi o horizontalnoj rupturi medijalnog meniska te degenerativnim promjenama lateralnog meniska. Nadalje, sudski vještak obrazlaže da se ne mogu blage degenerativne promjene smatrati predispozicijom za nastanak ozljede rupture meniska budući da menisk puca sa ili bez degenerativnih promjena. Pri tom ističe da je u radiološkom nalazu jasno razdvojena ruptura ili puknuće medijalnog meniska i degenerativne promjene lateralnog meniska. Kako nigdje u medicinskoj dokumentaciji, a zdravstveni karton tužitelja je priložen spisu nema dokaza ili podataka o tome da bi tužitelj imao ranije tegobe s koljenom zaključuje da je ozljeda, ruptura medijalnog meniska nastala u istom događaju ozljeđivanja tužitelja.

Na poseban upit suda da li ima osnova u medicinskoj dokumentaciji tužitelja da je ozljeda S83.2 nastala na osnovi kronično degenerativno promijenjenih struktura sudski vještak je odgovorio da se to može zaključiti iz nalaza magnetske rezonance, ali da se ta rečenica odnosi na promjene strukture hrskavice i da nema utjecaja na ozljedu.

Vezano za navode tuženika (u podnesku) o potrebi artroskopskog liječenja oba meniska (medijalnog i lateralnog) sudski vještak navodi da je na osnovi uvida u nalaz MR-a operater postavio indikaciju za intervenciju na oba meniska, međutim, zahvat (trimming) je učinjen samo na medijalnom menisku, najvjerojatnije iz razloga jer je intraoperativno utvrđeno da nema potrebe za zahvat na lateralnom menisku. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka saslušanja sudskog vještaka, stranke niti sud nisu imale dodatnih pitanja.

Zainteresirana osoba prigovorila je iskazu sudskog vještaka u dijelu u kojemu su u suprotnosti s nalazom Liječničkog povjerenstva, dok je tužitelj iznesene prigovore cijenio takvima da su usmjereni odugovlačenju postupka.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni da je navodima tužbe i tijekom spora, prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovedeno u pitanje, a time i primjena materijalnog prava.

20. Naime, sudski vještak u konkretnom predmetu iznosi suprotan zaključak o postojanju uzročno – posljedične veze između postavljene dijagnoze prema MKB- klasifikaciji S 83.2 i načina nastanka ozljede, imajući u vidu zaključke nadležnih tijela vještačenja u dva stupnja u postupku koji je prethodio ovom sporu, a koja tijela zaključuju da se predmetna dijagnoza S 83.2 tužitelju ne može priznati ozljedom na radu zbog utvrđenih zapreka koje proizlaze iz odredaba članka 67. Zakona, odnosno u upravnom postupku tijela vještačenja zaključuju da kod tužitelja postoji predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak bolesti u vidu degenerativnih promjena iz članka 67. točke 5. Zakona (blaže difuzne degenerativne, gonartrotske promjene – očitovanje zainteresirane osobe; kronično-degenerativno promijenjene strukture ne mogu se smatrati ozljedom na radu – očitovanje članova Vijeća Liječničkog povjerenstva dostavljeno uz podnesak tuženika).

21. Člankom 33. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.). Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 2.). Cijeneći provedene dokaze posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj Sud je prihvatio osnovanima navode tužbe, te je razmatrajući cjelokupnu spisu priležeću medicinsku dokumentaciju i ostale isprave poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka te isti prihvatio valjanim, detaljno obrazloženim i prema pravilima struke napravljenim, stoga nema osnova za zaključak da takav nalaz i mišljenje ne bi bio valjana osnova za donošenje meritorne odluke u ovoj upravnoj stvari. Sudski je vještak nakon uvida u dokumentaciju spisa, dostavljeni zdravstveni karton tužitelja na prijedlog zainteresirane osobe u ovom sporu, te nakon pregleda tužitelja, u povodu zahtjeva suda koji je nalaz vještaka trebao jer ne raspolaže stručnim znanjem za donošenje odluke u sporu iznio ocjenu za koju je dao argumentirane razloge. Bolest tužitelja označenu dijagnozom šifre prema MKB: S 83.2. doveo je u vezi s opisanim načinom nastanka ozljede, te je na sudu prihvatljiv način nalazom i mišljenjem, dopunskim očitovanjem te ispitivanjem sudskog vještaka na ročištu s uporištem u medicinskoj dokumentaciji tužitelja u spisu otklonio prigovore tuženika i zainteresirane osobe da bi se u konkretnom slučaju radilo o situaciji koja isključuje mogućnost priznavanja ozljede na radu zbog postojanja predispozicije za nastanak bolesti u vidu degenerativnih promjena.

Naime, sudski je vještak detaljno u nalazu i mišljenju opisao sastavnice strukture koljena/zgloba, te dao sudu stručno, razumljivo i prihvatljivo obrazloženje o tome od kakvog je utjecaja na nastanak ozljede činjenica da tužitelj ima degenerativne i to blage promjene hrskavice koljena, utvrđene na lateralnom menisku na kojemu nije bilo potrebe, niti je učinjena intervencija odnosno artroskopsko liječenje, dok je kod tužitelja verificirana ozljeda – horizontalna ruptura medijalnog meniska na kojemu je i učinjen zahvat – trimming.

Slijedom navedenog, zaključak sudskog vještaka da se ne mogu blage degenerativne promjene smatrati predispozicijom za nastanak ozljede rupture meniska budući da menisk puca sa ili bez degenerativnih promjena, da puknuće meniska nastaje kao rezultat udarca, pada, forsirane rotacije ili uznapredovalih degenerativnih promjena (nalaz vještaka, točka 12. obrazloženja), imajući u vidu opisani način nastanka ozljede padom s motora u kojemu je tužitelj ozlijedio koljeno, te činjenicu da se u nalazu radiologa ne spominje mogućnost da bi eventualna podloga horizontalne rupture stražnjeg roga medijalnog meniska mogao biti od ranije degenerativno promijenjen taj menisk (izričito se spominje degenerativna promjena lateralnog meniska), a degenerativne promjene koje se ustvari odnose na promjene strukture hrskavice nemaju utjecaja na ozljedu (raspravni zapisnik str. 181. spisa, odgovor sudskog vještaka na izričito pitanje suda) prihvaća i ovaj sud.

U situaciji kada tuženik i zainteresirana osoba nisu predlagali provođenje novog vještačenja, sud je činjenično stanje smatrao pravilno i potpuno utvrđenim tijekom spora za donošenje meritorne odluke u ovoj upravnoj stvari, a paušalni prigovor zainteresirane osobe kojim osporava iskaz sudskog vještaka u dijelu u kojemu je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem Liječničkog povjerenstva Direkcije, sud je cijenio neosnovanim.

22. Provedenim sudsko – medicinskim vještačenjem na način kako je to učinjeno u postupku prije donošenja presude: dostavom strankama pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, dopunskim očitovanjem na iznesene prigovore tuženika i zainteresirane osobe te saslušanjem sudskog vještaka na raspravi, čime je dana mogućnost strankama da vještaku postavljaju pitanja radi dodatnih obrazloženja, otklanjanja prigovora i dokazivanja istinitosti svojih tvrdnji, koju mogućnost je iskoristila zainteresirana osoba, ali ne i tuženik (uredno pozvan, raspravi nije pristupio niti na jedno od četiri zakazana ročišta), otklonjeni su nedostaci ranije provedenog postupka, na koje ukazuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž- 1955/23-2.

23. Slijedom navedenog, osporenim rješenjima uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se rješenja upravnih tijela ne mogu ocijeniti zakonitima.

Sukladno ovlaštenju koje proizlazi iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a sud je poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje (točka I. i II. izreke), te tužitelju priznao pravo, na način kako je u izreci odlučeno (točka III. i IV. izreke).

24. Tužitelj je zatražio naknadu troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to: sastav tužbe, sastav tri podneska, zastupanja na četiri ročišta te ročištu za objavu presude u ukupnom iznosu od 6.300,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost (25% - 1.575,00 eura), uvećano za trošak vještačenja od 331,81 eura i trošak za pristup vještaka od 26,54 eura, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 8.233,35 eura, s pripadajućom zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Sud je cijenio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora i to za: sastav tužbe i zastupanje na četiri ročišta u visini od po 500 bodova za svaku radnju (ukupno 2500 bodova) sukladno Tbr. 27. točka 1. alineja 1. i točka 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% - 1.250,00 eura (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 6.250,00 eura, a kada se tome pridoda i opravdano zatražen trošak plaćenog vještačenja u visini od 331,81 eura, dolazi se do iznosa od 6.581,81 eura, koji je u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a tužitelju dužan nadoknaditi tuženik. Ovo zato, jer je tom odredbom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom V.

25. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za ukupno tri podneska od kojih dva (10.6.2021. i 23.11.2023.) sadržajno predstavljaju dostavu dokaza o uplaćenom predujmu za troškove vještačenja, dok treći podnesak (27.8.2021.) predstavlja očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u kojemu se u bitnome izražava suglasnost sa zaključcima vještaka. Prema ocjeni suda navedeni podnesci ne sadrže bitna činjenična i pravna obrazloženja, koja bi utjecala na odluku u konkretnoj upravnoj stvari ili bi pridonijela ishodu spora. Tužitelju također nije priznat zatraženi trošak za objavu presude, budući da tužitelj ročištu za objavu nije niti pristupio. Trošak koji je tužitelj uplatio za pristup vještaka na ročište tužitelju će biti vraćen nalogom suda iz uplaćenog predujma, budući da sudski vještak nije niti zatražio trošak pristupa ročištu, te isti ne može ići na teret tuženika.

Sudske pristojbe u upravnom sporu plaćaju se tek ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.), pa kako je u ovom sporu sud usvojio tužbeni zahtjev, tužitelj s osnova ovog spora nema troška sudske pristojbe niti je istu platio, stoga je i njegov paušalno postavljen zahtjev za naknadom troškova sudske pristojbe sud cijenio neosnovanim.

Prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Usž-2519/23-2 od 11. listopada 2023. zatezna kamata ne može početi teći prije isteka roka za dobrovoljno izvršenje obveze. Navedeno proizlazi iz članka 29. stavka 1. u vezi sa člankom 20. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), iz kojeg razloga tužitelju nisu dosuđene i zakonske zatezne kamate na priznati trošak upravnog spora.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, pod točkom VI.

U Zagrebu, 1. ožujka 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.