REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 6/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikata J. n., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Radničkog vijeća J. d.d., Z., kojega zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi isključenja člana radničkog vijeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-22/2022-22 od 9. siječnja 2024., u sjednici održanoj 29. veljače 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-22/2022-22 od 9. siječnja 2024. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužiteljev zahtjev da se isključi iz radničkog vijeća J. njegov član G. K. iz V., i tužitelju je naloženo da nadoknadi tuženiku troškove postupka.

2. Protiv te je presude tužitelj podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i predložio je ovome sudu da pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Ovaj je sud prvostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj žalbom i pobija (čl. 365. st. 1. ZPP), a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a (čl. 365. st. 2. toga Zakona) i utvrdio da je žalba osnovana.

5. Osnovan je, naime, revizijski razlog nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se G. K. isključi iz članstva tuženika. Tužitelj smatra da se je djelovanjem G. K. kao člana ostvario razlog propisan čl. 162. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) kojim je propisano da sindikat koji ima svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca, može zatražiti od nadležnoga suda da raspusti radničko vijeće ili da isključi određenoga člana, ako njegov član teško povrijedi obveze dane mu tim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom.

7. Prvostupanjski sud prepoznaje da je između parničnih stranaka „sporno da li su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 162. st. 2. ZR-a, za isključenje Člana iz RV-a, tj. da li je isti u svom djelovanju u svojstvu predsjednika RV-a postupao protivno odredbi čl. 142. i čl. 150. ZR-a te odredbama Poslovnika, a koje postupanje bi rezultiralo štetnim posljedicama za radnike ili znatno otežavalo odlučivanje o njihovom gospodarskom i socijalnom položaju putem svojim predstavnika u radničkom vijeću“.

8. Od dokaza koje su stranke predložile izvesti prvostupanjski je sud izveo samo dokaz saslušanjem predsjednice tužitelja N. B. i predsjednika tuženika G. K. te je izvršio uvid u određene isprave, a za ostale je predložene dokaze naveo da ih je odbio izvesti jer „smatra da je za donošenje odluke bilo dostatno cijeniti iskaze zakonskih zastupnika stranaka te izvršiti uvid u dokumentaciju priležeću spisu“.

9. Prvostupanjski sud ocjenu neosnovanosti tužbenoga zahtjeva ne temelji na zaključku da ne postoje činjenice na koje se tužitelj pozvao, već ju obrazlaže navodima:

- da „dolazi do zaključka da rad tuženika nije kompromitiran i da tužitelj nije dokazao da bi postupanje G. K., kao predsjednika RV-a, uzrokovalo konkretnu štetu radnicima J. d.d., budući da tužitelj uopćeno navodi da su radnici izgubili motivaciju za postavljanjem pitanja poslodavcu i za prisustvovanjem sjednicama RV-a, kao i da je kod njih prisutan strah od mogućeg gubitka posla ili izostanka napredovanja, a da se ne navodi niti jedna konkretna situacija koja bi uslijed postupanja G. K., kako se ono opisuje u činjeničnim navodima tužbe, dovela do štetnih posljedica za radnike, a da bi se takvo postupanje moglo podvesti pod teško kršenje obveza u obnašanju funkcije predsjednika RV-a, odnosno koja bi to bila gospodarska i socijalna pitanja važna za položaj radnika o kojima je poslodavac odlučivao, a da u odnosu na ta pitanja radnicima nije dana mogućnost podnošenja konkretnih prijedloga i primjedaba, koji bi, da se o njima raspravljalo, doveli do povoljnijeg položaja radnika u ostvarivanju svojih prava“ i

- da „je između parničnih stranaka nesporno da su sve odluke, koje su za tužitelja sporne, donesene većinom glasova članova RV-a, tako da se samom tom činjenicom da su izglasane većinom glasova ne mogu stavljati na teret g. K., jer on nije o njima odlučivao samostalno“,

- da „analizirajući iskaze predsjednika stranaka za zaključiti je da su problemi između predsjednice tužitelja i predsjednika tuženika započeli trenutkom kada je g. K. na sjednici RV-a održanoj 10. veljače 2022. predložio da se glasa o smjeni N. B. s mjesta članice Nadzornog odbora poslodavca, koji prijedlog je izglasan većinom i razlozi za isto su sadržani u Zapisniku s 19. sjednice RV-a (gđa. B. u više navrata u svom iskazu ponavlja da je gosp. K. do tada sve svoje radne zadaće zadovoljavajući obavljao te da su imali dobru suradnju), kao i činjenicom da su članovi tužitelja izglasali da se G. K. isključi iz Sindikata J. n., budući da su ostale nerazjašnjene okolnosti oko korištenja pečata, koji je tiskan na anketni listić (u odnosu na predmetni događaj do dana zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije utvrđeno da bi poslodavac pokrenuo disciplinski postupak, ili da bi G. K. bio disciplinski kažnjen, dok je gda. B. disciplinski kažnjena radi povrede kodeksa kada je za gosp. K. iznosila informacije do kojih je došla u svojstvu predsjednice tužitelja i članica RV-a, sve vezano uz korištenje pečata)“.

10. U odnosu na iznesene razloga za odbijanje tužbenoga zahtjeva valja primijetiti:

10.1. Tužitelj je u tužbi iznio koji su to konkretni postupci člana radničkoga vijeća J. G. K. za koje smatra da potpadaju pod razloge iz čl. 162. st. 2. ZR zbog kojih se može tražiti njegovo isključenje. Tako je navedeno:

- da je onemogućio članovima radničkoga vijeća iniciranje skupa radnika u skladu s čl. 163. ZR i čl. 37. Poslovnika,

- da je onemogućio članovima tuženika predlaganje dopune dnevnog reda, prijedloga odluka i zaključaka na sjednicama tuženika, iako su isti imali na to pravo ujedno i u skladu s čl. 8. st. 1. i st. 2. Poslovnika, među ostalim i neprihvaćenjem predloženoga dnevnog reda za sjednicu skupa radnika od 21. lipnja 2022.,

- da je onemogućio članu tuženika koji ima funkciju zapisničara prisustvovanje na sjednici 22. travnja 2022. te osobno sastavio zapisnik s te sjednice, čime je postupio protivno čl. 34. st. 1. Poslovnika kojim je propisano da se na sjednici radničkoga vijeća vodi zapisnik koji sastavlja upravo navedeni zapisničar, dok je i pojedine druge zapisnike, iako na to nije ovlašten, samostalno izrađivao a da nije ovlaštenome zapisničaru dostavio primjedbe i prijedloge vezane za zapisnik, čime je postupao suprotno čl. 34. st. 2. i st. 3. Poslovnika,

- da je onemogućio radnicima prisustvovati odnosno sudjelovati na sjednici tuženika 22. travnja 2022., između ostalih voditelju antikorupcijskog vijeća (,,AB team'') poslodavca radniku B. G., iako je on bio ovlašten sudjelovati na temelju Poslovnika kao radnik općenito, kao i na temelju ovlasti koje ima u skladu s Odlukom br. 240/2021 poslodavca J. d.d. od 14. svibnja 2021.,

- da je onemogućio sudjelovanje na sjednici tuženika ujedno i radnici A. Z. s time da se napose ističe da su navedeni radnici dostavili čak i pisane zahtjeve za sudjelovanjem,

- da je onemogućio tonsko snimanje sjednice tuženika od 10. veljače 2022. te postupio protivno čl. 34. st. 4. Poslovnika,

- da je onemogućio verifikaciju zapisnika sa sjednica tuženika od 10. veljače 2022. i 17. veljače 2022. na prvoj sljedećoj sjednici tuženika, već je oba zapisnika, zajedno s onim od 15. travnja 2022. dao na verifikaciju tek na sjednici od 22. travnja 2022., čime je postupio suprotno čl. 20. st. 1. i st. 2. Poslovnika kojima je izričito propisano da će prije početka rasprave prema usvojenom dnevnom redu, radničko vijeće usvojiti zapisnik s prethodne sjednice, a članovima radničkoga vijeća i drugim osobama koje su sudjelovale u radu sjednice na koju se zapisnik odnosi, dati pravo podnijeti primjedbe na zapisnike s te sjednice posebice ako se ima u vidu da je na sjednici 10. veljače 2022. smijenjen član Nadzornog odbora J. d.d. iz redova radnika i imenovan novi, a zapisnik nije verificiran mjesecima nakon toga,

- da je onemogućio propisno sazivanje skupa radnika od 29. lipnja 2022. te pravovremeno sastavljanje dnevnoga reda te sudjelovanje radnika na istome skupu,

- da je onemogućio radnicima postavljati pitanja i sudjelovati, budući da je skup bio organiziran putem web platforme T. pa je isti kao osoba koja je organizator, bio u mogućnosti nekome od sudionika dopustiti da govori ili ga u tome onemogućiti (zastupnica tužitelja, gđa. N. B., u više navrata je tražila riječ, ali joj nije udovoljeno),

- da nije ispunio obvezu postupanja kao koordinator i glasnogovornik radničkoga vijeća propisanu čl. 12. Poslovnika jer kao predsjednik nije osigurao koordinaciju informacija članovima radničkoga vijeća i radnicima, budući da je prenoseći pitanja radnika, zatajio niz pitanja, što se može utvrditi iz e-maila u kojem su navedena sva pitanja radnika te dopisa upućenog poslodavcu, koji je potpisao G. K., a na kojem je samo dio pitanja koja su postavili radnici,

- da nije dopustio da se na dnevni red sjednice uvrsti točka na temelju koje bi se raspravljalo o tome da je isti izradio pečat koji je sadržavao tvrtku poslodavca, te je isti po tvrdnjama samoga poslodavca takav pečat koristio u internoj uporabi, a radi se o pitanju koje je od interesa radnika, budući da isti predstavlja Radničko vijeće, a nezakonito je postupio izradivši pečat, čime je možebitno ugrozio reputaciju svih radnika.

10.2. Samo navođenjem ovih radnji i propusta predsjednika radničkoga vijeća G. K. tužitelj doista nije, kao što to ustvrđuje prvostupanjski sud, specificirao koja bi to bila gospodarska i socijalna pitanja važna za položaj radnika o kojima je poslodavac odlučivao, a da u odnosu na ta pitanja radnicima nije omogućeno sudjelovanje u odlučivanju, na što imaju pravo na temelju čl. 140. st. 1.ZR. No, to samo po sebi ne znači da tužitelj nije ukazao na, kako to on shvaća, teške povrede obveza G. K.. kao člana radničkoga vijeća koje su mu dane ZR-om i Poslovnikom što bi tužitelja moglo ovlastiti da od suda traži da ga isključi kao člana radničkoga vijeća u smislu čl. 160. st. 2. ZR.

10.3 Naime, modaliteti načina ostvarivanja sudjelovanja radnika u odlučivanju nisu propisani samo čl. 140. ZR. Tako je:

- čl. 152. ZR propisano da je radničko vijeće obvezno redovito izvješćivati radnike o svome radu te primati njihove poticaje i prijedloge,

- čl. 153. st. 1. ZR propisano da radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punome povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca,

- čl. 163. st. 1. ZR propisano da radi sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju poslodavca te o radu radničkoga vijeća moraju se dva puta godišnje, u podjednakim vremenskim razmacima, održati skupovi radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, a stavkom 3. toga članka propisano je da skup iz st. 1. saziva radničko vijeće.

10.4. U svjetlu tih zakonskih odredaba:

- onemogućavanje iniciranja skupa radnika,

- onemogućavanje članovima radničkoga vijeća predlaganja odluka i zaključaka na sjednicama radničkoga vijeća,

- onemogućavanje radnicima da sudjeluju na sjednicama radničkoga vijeća ako im to pravo pripada poslovnikom,

- onemogućavanje radnicima da na skupu radnika postavljaju pitanja i

- zatajivanjem ostalim članovima radničkoga vijeća pitanja koja su im radnici uputili,

na što se sve tužitelj poziva, ne čini se kao nešto što se ne bi moglo podvesti pod tešku povredu obveza u smislu čl. 162. st. 2. ZR.

10.5. Naime, tužitelju se ne može za sada staviti na teret to što nije naveo „koja bi to bila gospodarska i socijalna pitanja važna za položaj radnika o kojima je poslodavac odlučivao, a da u odnosu na ta pitanja radnicima nije dana mogućnost podnošenja konkretnih prijedloga i primjedaba“, ako radnici ni nemaju potpune informacije o tim pitanjima jer im je onemogućeno imati skupove, sudjelovati u radu radničkoga vijeća i postavljati pitanja i prijedloge. Tuženik pak nije ukazao na to da su radnici svoje sudjelovanje pokušali ostvariti radi okolnosti koje nisu relevantne za gospodarska i socijalna pitanja važna za njihov položaj. Također, potpuno je neodlučno za primjenu čl. 162. st. 2. ZR jesu li odluke radničkoga vijeća donesene jednoglasno ili nisu i kakav je poslovni odnos između predsjednice tužitelja i predsjednika tuženika.

11. Zbog pogrešnoga pravnog pristupa prvostupanjski sud, iako je izveo neke od dokaza, uopće nije utvrđivao odlučne činjenice – postoje li radnje i propusti na koje se tužitelj pozvao, da bi mogao utvrditi činjenice odlučne za primjenu čl. 162. st. 3. ZR.

12. Zato je na temelju čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci pod toč. I.

13. U ponovljenome će postupku prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje potrebno za primjenu izloženoga materijalnog prava i novom presudom odlučiti o tužbenom zahtjevu.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 29. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.